VIDEO: Propovijed uz Treću nedjelju došašća

Na stranicama KTA BK BiH od prve nedjelje došašća možete pratiti nedjeljne i blagdanske propovijedi koje je priredio prof. dr. vlč. Dubravko Turalija. Od početka došašća do Božića propovijedi ćete moći pogledati i u video formatu.

Treća nedjelja došašća

Teologija, kao i sve drugo na ovome svijetu, napreduje i razvija se. Tako smo od dalekog Boga došli do Boga blizine i od srditog i ljubomornog Boga do Gospodina mira i bezuvjetne ljubavi. Slično je i s ovonedjeljnom teologijom pravednosti i Božjega milosrđa.

U Trećoj smo nedjelji došašća Sveto pismo nam otkriva noviji put spasenja koji biblijski čovjek starine nije najbolje poznavao.

Prvo čitanje, Sef 3,14-18

Naši starozavjetni praoci uvelike su se pouzdavali u teologiju Božje pravednosti. Čvrsto su vjerovalo da Bog nagrađuje dobro, a kažnjava zlo. Vjerovalo se i to da ne treba dugo čekati da se dobro nagradi, a zlo kazni. Međutim, bilo je i više nego očito da s Bogom stvari ne idu tako. Zato je nastala uzrečica: “Bog naš, bogat milosrđem, spor na srdžbu i vrlo milostiv!”

Prorok Sefanija živi u vremenskoj prekretnici u kojoj dolazi do prevage Božjega milosrđa nad Božjom pravednosti. Narod je teško griješio, – da, potvrđuje prorok Sefanija i Bog ga je pravedno kaznio – rukom pokazuje da priznaje i to, ali je li se narod doista pokajao i popravio? U to sumnja prorok Sefanija. I Bog potvrđuje njegovu sumnju i kaže: – Ne, narod je kažnjen, ali se nije obratio, nije se popravio. Narod je ostao isti. Tada se događa nešto kao prasak, kao novi početak koji dolazi u riječi Božjoj proroku Sefaniji: “Kliči od sreće…, viči od veselja…, podvikuj od radosti…, Bog te je riješio tvoje pravedne osude.” Stari glas govori: – Zgrješio si, Gospodin će ubiti. Novi glas nadopunja: – Ne, Gospodin neće ubiti. Stara teologija prijeti: – Neraskajan si. Kaznit će te. Nova nadopunja: – Neće, pričekat će. Staro slovo piše: – Nisi odslužio kaznu, nema ti oprosta. Novo nadopisuje: – Oprostit će se. Stari zakon zvoni: – Pravednost, pravednost…, Novi za njim zbori: – Milosrđe, milosrđe.

Zato se ova nedjelja i zove GAUDETE ili radosna nedjelja jer je Gospodin sa svojega sudišta sišao ravno među ljude – kaže prorok Sefanija – pa sada umjesto osude dijeli pomilovanja, umjesto kazne razašilje oproste.

Psalam, Iz 12,2-6

Izaijin psalam sve ovo zna pa na još pjevniji način artikulira to silno djelo ljubavi Božje prema čovjeku. Zakon je toliko nametnuo pravednost da se malo tko u narodu mogao priznati pravednikom. Prisjetite se samo što o tome misli ribar Šimun. Kaže Isusu: – Gospodine idi od mene jer grješan sam čovjek. Drugim riječima, daleko sam ja od tvoje pravednosti: popije se, kaže se što i ne bi trebalo, pa i uzme se štogod, a da mi ne pripada… Riješenje nam daje psalam: Ne uzdati se u svoje slabosti nego u Božju snagu. Ne bojati se jer je Bog doista među nama. Njemu zauzvrat treba podati dostojnu hvalu, prizvati ga vjerom, govoriti o njemu s ljubavlju, razglašavati ga smjelo, svjedočiti ga otvoreno kako bi na kraju grmjeli od snage i pjevali od sreće.

Drugo čitanje, Fil 4,4-7

Treća nedjelja došašća, kod nas je ujedno i nedjelja Caritasa. Došašće i Caritas idu zajedno. Caritas ne dariva ljude skupim satovima, mobitelima ili luksuznim automobilima. Caritas to ne čini. Caritas pomaže ljudima u temeljnoj životnoj potrebi. Isto tako i došašće, ne donosi časak prolazne sreće i zadovoljstva. Došašće donaša čovjeku ono što mu je trajno potrebno, a to je mir s Bogom i radost u vlastitome srcu. O tome nam propovijeda Pavlova poslanica Filipljanima. Bog je blizu nas, zato nas – kaže Pavao – i neprestano poziva. Govori nam: – Idemo ispočetka. – Idemo zajedno! Život s Bogom i u njegovoj blizini očituje se u radosti i blagosti. Radost i blagost su trajna – ne povremena – stanja vjernika. Božji darovi mira, blagosti i radosti ponuđeni su svima. Nepristrani i nesebični Bog ne nudi to samo nekima.

Evanđelje, Lk 3,10-18

Evanđelje nas ponovno vraća početnoj teologiji pravednosti i upotpunjenoj teologiji milosrđa. Ivan Krstitelj pravi je primjer prekidača ili okidača onoga što je bilo i onoga što nadolazi. Pred njim stoje – piše Luka u svojm evanđelju – tri skupine svijeta. Prva je ona najbrojnija koja se zakljinje da vjeruje i obdržava Zakon – to je mnoštvo. Druga je ona za koju se sumnja da vjeruje i obdržava Zakon, a to su carinici. I treća je ona za koju se tvrdi da niti vjeruje, niti drži do Zakona,  a to su plaćeni vojnici.

Pravednost je da mnoštvo koje je teško oglobljeno porezima i dancima i ono malo što mu je ostalo sebično očuva za sebe. Međutim, Krstitelj ne staje na pravednosti, nego gazi u zonu milosrđa pa kaže. Pravedno je da to što ste malo uščuvali za sebe ne date nikome, ali budite milosrdni pa dajte jer dolazi onaj koji će vam po tom istome milosrđu stostruko uzvratiti.

Pravednost je bila i za carinike koji su – uz propis – imali ovlast da po vlastitoj prosudbi procjene kome treba uzeti više, a kome manje od ubira. Međutim, Krstitelj i njima kazuje da ono što i oni drže pravednošću pretvore u milosrđe, pa umjesto da povisuju neka snizuju dažbine i umjesto da uzimlju neka daju na svoju štetu jer Bog koji dolazi bogat je milosrđem i uzvratit će im po svojem milosrđu.

Konačno i za plaćene vojnike pravednost je da se bore za onoga tko ih plati više, ali Krstitelj i njih poučava. Okrenite se milosrđu: gledajte ljude, zauzmite se za nedužne, ne progonite nevine i ne pomamljujte se za novcem.

Naravno, Krstitelj ne govori o savršenstvu. O tome će Isukrst kasnije – kojega Preteča i najavljuje kao gazdu koji se spretno i hitro laća vijače, kako bi prozračio svoju žitnicu i provjetrio svoje žito. Slika vatre pritom nije strogo negativna jer da bi se nešto doista pokazalo očišćeno, pročišćeno, vrijedno i izdržljivo mora proći kroz vatru.

Isus je neograničen u svojem širokom i nepristranem milosrđu i ljubavi prema svima. On ne svodi ljudski život na jednostavnu jednadžbu grijeh i pravednost, nego i u grijehu razlučuje ljudsku slabost od zloće, ali i u pravednosti razlikuje ljudske vrline od škrupula.

Treća nedjelja došašća – radosna je nedjelja praktične teologije po kojoj sve ono što mislimo da treba kao vjernik činiti ne činimo samo zato što je tako zapisano ili uvriježeno, nego da na sve naše precepture, običaje i navike, kao u neke jasle ili okna, nadodamo naramak svojega milosrđa, blagosti i dobrote.