Božićna misa u sarajevskoj katedrali

Na svetkovinu Božića, u četvrtak 25. prosinca, vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić predslavio je u prvostolnici Presvetog Srca Isusova svečano euharistijsko slavlje, izvijestio je portal Katoličkog tjednika Nedjelja.

Na misi u kojoj su sudjelovali brojni vjernici grada Sarajeva koncelebriralo je 10-ak svećenika među kojima su bili: apostolski nuncij u BiH nadbiskup mons. Francis Assisi Chullikatt i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.

Na početku je mons. Vukšić pozdravio nazočne u Stadlerovu zdanju, one koji su misu pratili preko televizijskog programa BHT1 te uputio božićnu čestitku.

Istaknuvši kako je to svetkovina kojom se spominje rođenja Krista Gospodina, ali jednako tako i svetkovina koja se pamti kao početak boljega svijeta kada je druga osoba Presvetoga Trojstva, došla na zemlju kako bi ljudi postali bolji. „Molimo dragoga Boga da nas prosvijetli kako bi svatko od nas, kao i svako Božje stvorenje, postalo sredstvom Njegove ljubavi, prijateljstva i dobrote na zemlji. Neka po takvom djelovanju i kršćanskom ponašanju ovaj svijet iz dana u dan postaje sve boljim mjestom za život“, kazao je nadbiskup te zamolio „neka nam Božje milosrđe oprosti naše slabosti kako bismo na dostojan način proslavili ovo euharistijsko slavlje“.

U homiliji nadbiskup Tomo je najprije posvijestio kako je svetkovina Božića za kršćane radosni navještaj mira cijelome svijetu, jer je u Isusu Kristu sam Bog prigrlio ljudsku narav. Dodao je kako je Njegov silazak među ljude poziv svakom čovjeku da u sebe utka djelić božanske dobrote i tako se suobliči svome Stvoritelju, koristeći izraz „obožen“ mons. Vukšić je potaknuo nazočne da teže svetosti koja čini sličnima Bogu.

Spominjući se Isusova rođenja dodao je da vjernici ispovijedaju vjeru u čudesni trenutak u kojemu je Vječnost zakoračila u prolaznost vremena, ne napuštajući svoje božanstvo, već plemenito prožimajući ljudsku povijest nadom i smislom. „Tako je Isus, kazano na slikovit način, konkretan most kojim su spojene obale Boga i čovjeka, neba i zemlje. Ili rečeno na pomalo apstraktan način, On je poveznica u kojoj se susreću tvarno i duhovno, nadvrijeme i vrijeme, vječno i prolazno, vidljivo i nevidljivo“, rekao je nadbiskup te potom promišljao o misnim čitanjima koja, osim što izriču istinu o rođenju Isusa Krista, Bogočovjeka i spasitelja svijeta, rječito pokazuju da se sadržaj Božića može ispripovijedati na različite načine i da se pri tomu može koristiti različit rječnik, ovisno o kulturi i načinu razmišljanja onih kojima se taj sadržaj navješćuje i tumači.

Posvijestio je kako na početku Poslanice Hebrejima, koja je pisana na adresu ranih kršćana što su se obratili sa židovske vjere i koji su odrasli u židovskoj kulturi i vjeri te zadržali taj način razmišljanja, sveti pisac tumači sadržaj Božića polazeći od Božje prisutnosti među izabranim narodom kako ju opisuje Stari zavjet te se obraća riječima koje su njima lako razumljive podsjećajući kako je Gospodin kroz duga stoljeća bio prisutan u njihovoj povijesti.

Spomenuo je potom početak Ivanova evanđelja koji, također, opisuje sadržaj božićnoga događaja, ali to čini na svoj način i posvema drukčijim rječnikom. „Razlog takva ponašanja se sastoji u tomu što su kršćani, kojima se obraća ovaj sveti pisac, obraćenici koji su bili vrlo obilježeni grčkom kulturom, jezikom i načinom razmišljanja. Oni su živjeli u drugom kulturnom krugu i bili pod utjecajem filozofskih razmišljanja onoga doba o Logosu, odnosno Riječi Božjoj. Svjestan okolnosti o različitoj kulturi i načinu razmišljanja ljudi kojima se obraća, sveti pisac uvoda u Ivanovo evanđelje služi se drukčijim rječnikom, prikladnim sposobnosti slušanja i razumijevanja onih kojima piše“, kazao je mons. Vukšić dodavši nakon što Ivan u nekoliko riječi proglašava tri osnovne istine o Bogu Logosu, Riječi Božjoj navješćuje njezino utjelovljenje u Isusu Kristu tvrdnjom da ta Božja Riječ „tijelom postade i nastani se među nama“.

„Kao kršćanski vjernici zovemo se djeca Božja i to jesmo. Tu osnovnu istinu svoje vjere također ispovijedamo svaki put kad izgovaramo osnovnu kršćanku molitvu i Boga nazivamo: Oče naš. To jest, ako je Bog otac ljudi, onda su ljudi njegova djeca. No čovjek je stvarno dijete Božje u mjeri u kojoj zaista prima, poznaje i primjenjuje Isusov nauk, u mjeri u kojoj dopušta da Svjetlo istinsko osvjetljava njegove životne putove te u mjeri u kojoj ljudi, sami prosvijetljeni Kristovim naukom i vođeni njegovim primjerom, pomažu da tim istim naukom i primjerom bude prosvijetljen svaki čovjek na svijetu“, nastavio je propovjednik dodajući kako Isusovo utjelovljenje i Božić, je most po kojemu je Bog u stalnoj komunikaciji s čovjekom.

„Kao što su, naime, riječi, koje izgovaramo, mostovi među nama ljudima, tako je Riječ Božja trajan most između Boga i čovjeka, koji ih spaja, povezuje i po kojemu komuniciraju: po Kristu, s Kristom i u Kristu“, dodao je posvješćujući kako je po Kristu Bog došao među ljude, a od njih se očekuje da njegov nauk ljubavi prema svakom čovjeku prihvate i primijene kao svoj.

„Zato svaki kršćanin moli Gospodina, da mu dade mudrosti kako bi uvijek moralno bio u stanju djeteta Božjega te da ima hrabrosti graditi mostove prijateljstva prema drugima, između onih koji se ne razumiju, jedni drugim ne vjeruju, koji se mrze ili su u međusobnom sukobu, mostove razumijevanja među generacijama, kulturama, narodima i državama, mostove solidarnosti prema zaboravljenima, blizine prema razočaranima“, kazao je i na kraju posvijestio da je Isusovo rođenje početak boljega svijeta i „našeg božanskog preporođenja“ te kazao da molimo Gospodina „da nas i sve druge s nama blagoslovi na tom putu“.

Liturgijsko slavlje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem regens choria prvostolnice vlč. Marka Stanušića, dok je liturgijom ravnao ceremonijar, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa čiji su bogoslovi asistirali kod oltara preč. Ivan Rako.

Budući da se još uvijek nalazimo u Jubilarnoj 2025. godini na kraju je nadbiskup Vukšić svima koji su ispunili uvjete podijelio svojim pastirskim blagoslovom potpuni oprost. (kta)