Nadbiskup Kutleša predvodio misno slavlje svetkovine Rođenja Gospodinova u Zagrebačkoj katedrali

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u četvrtak 25. prosinca svečano misno slavlje svetkovine Rođenja Gospodinova u Zagrebačkoj katedrali. Koncelebrirali su zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, imenovani pomoćni zagrebački biskupi mons. Marko Kovač i mons. Vlado Razum te ostali okupljeni svećenici, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Na početku homilije nadbiskup Kutleša istaknuo je da "nakon pet godina šutnje i rada, čekanja i neizvjesnosti, ponovno slavimo Božić u našoj katedrali. Ranjena, ali živa; nedovršena, ali dostojanstvena, ona nas poput brižne majke ponovno prima u svoje krilo. Pukotine na njezinim zidovima, skele i tragovi obnove upućuju na neuspjeli pokušaj tame da iz ovih prostora istjera svjetlo. Potres je poljuljao kamen, ali nije srušio vjeru. Zatvorio je vrata građevine, ali nije mogao zatvoriti živo srce Crkve, a to ste vi, dragi vjernici."

"Zagrebačka prvostolnica usred obnove, ispunjena glasovima vjernika koji slave Boga, postaje danas ikona Crkve i cijeloga hrvatskog naroda, često ranjenoga, ali ne slomljenoga; potresenoga, ali ne napuštenoga; pogođenoga, ali ne poraženoga jer nad nama i dalje sja ono isto Svjetlo koje se rodilo u noći, u štalici, na rubu svijeta", kazao je mons. Kutleša.

Nadbiskup se u nastavku homilije osvrnuo upravo na to Svjetlo koje "nije ideja, nije moralni program niti filozofija. Svjetlo je Osoba, Isus Krist, vječna Riječ Očeva, koja postaje djetetom. On ne dolazi silom da bi nadvladao čovjeka, nego u tišini da bi mu se približio; ne dolazi u buci moći, nego u blizini koja liječi. Ulazeći u ljudsku krhkost, u povijest ranjenu grijehom, u obiteljske lomove, strahove i nevjernosti, Bog pokazuje da se ne boji naših ruševina, nego upravo ondje želi započeti spasenje."

Govoreći o Svjetlu koje daje identitet i ukorijenjenosti hrvatskog naroda u vjeri i susretu s Evanđeljem nadbiskup Kutleša naglasio je da "riječ koja se 'nastanila među nama' prebiva u svakom našem 'danas' u kojemu vjeru svjedočimo jednostavno i vjerno: u obiteljima u kojima se moli, u društvu koje štiti slabije, u ljudima kojima je ispravna savjest mjerilo djelovanja i koji se ne srame Evanđelja ni onda kada je ono nepopularno. Tada Svjetlo i danas svijetli u tami suvremenih zbunjenosti", rekao je mons. Kutleša i nastavio: "Ukorijenjenost u Svjetlu znači dopustiti Kristu da bude mjerilo naših osobnih odluka, naših zakona, naše kulture i našega domoljublja. Ljubav prema narodu tada prestaje biti ideološki slogan, a postaje odgovornost pred Bogom i služenje općem dobru. Domoljublje ukorijenjeno u Kristu ne gradi se na isključivosti, nego na istini, žrtvi i solidarnosti."

Kazavši kako Ivanovo Evanđelje ne ostavlja u iluziji, već ističe kako postoje stvarna tama i borba, nadbiskup Kutleša progovorio je i o načinima na koje se Svjetlo pokušava ugasiti u društvu: "Pod krinkom napretka i slobode često se nudi pogled na svijet u kojem savjest postaje osobni osjećaj, a ne mjesto susreta s Bogom, vjera se gura u privatnost, a javni prostor preuzimaju bučne ideologije koje ne trpe Svjetlo Evanđelja. Najopasnija tama našega vremena ne skriva se u agresivnim napadima na vjeru. Ona je u tihoj navici življenja kao da Bog ne postoji. Ne traži od nas izravno nijekanje Krista, nego življenje koje ga čini nevažnim, irelevantnim u našim odlukama, kulturi i budućnosti", rekao je mons. Kutleša.

"Ipak, Evanđelje nas podsjeća da tama nikada nema posljednju riječ. I sama povijest našega naroda to potvrđuje. Svjedočanstvo mučenika, od prvih kršćanskih svjedoka, preko svetoga Venancija i blaženog Alojzija Stepinca, do žrtava Domovinskog rata govori da se Svjetlo ne gasi bukom, nego se čuva vjernošću. Njihova šutnja pred nepravdom, njihova postojanost u savjesti i njihova spremnost na žrtvu postali su izvori svjetla u vremenima kada je izgledalo da je sve izgubljeno", istaknuo je Nadbiskup i nastavio: "Božić nas zato uči da Svjetlo koje nam je darovano u Sinu nije krhko. Ono može biti osporavano, potiskivano i prekrivano, ali ne može biti uništeno. Svaki put kada se savjest ne proda, kada se vjera ne posrami, kada se istina ne relativizira, Svjetlo ponovno pobjeđuje tamu. I upravo u toj tihoj, svakodnevnoj vjernosti nastavlja se božićno otajstvo, Bog ostaje s nama, a tama, koliko god bila stvarna, ne uspijeva nadvladati."

Nadbiskup Kutleša poručio je da je najodgovornija zadaća svakog naraštaja očuvati dušu naroda ukorijenjenu u vjeri te je pozvao vjernike da prime Svjetlo te da Krist postane temelj njihova života. "Otvorimo mu vrata vlastitoga srca, ali i vrata obitelji, društva, kulture i javnoga prostora. Jer Svjetlo koje se zatvara u privatnost polako se gasi, a Svjetlo koje se živi postaje snaga preobrazbe."

"Za vjernike to znači živjeti vjeru hrabro i radosno, bez srama i bez straha. Za obitelji to znači ponovno otkriti molitvu, razgovor i međusobno povjerenje. Za mlade to znači ne pristati na prosječnost i prazninu, nego graditi život na istini i darivanju. Za javni život to znači vratiti savjest u središte odluka, a pokazatelje uspjeha mjeriti dobrom čovjeka, a ne samo brojkama. Povijest se mijenja kada pristanemo na Svjetlo koje nam je darovano u Kristu. Tu je novi početak", rekao je nadbiskup Kutleša i zaključio: "Zato na ovaj Božić neka iz srca svakoga od nas, ali i iz srca našega naroda, odjekne jednostavna i snažna molitva: 'Gospodine Isuse Kriste, Svjetlo istinsko, uđi u tamu moga srca, mojih odnosa, moje obitelji i moga naroda. Ukorijeni nas u sebi, da nas nijedna tama ne odvoji od istine, ljubavi i nade.' Ako se ta molitva pretoči u život, Božić neće ostati tek jedan datum u kalendaru ili lijepa uspomena. Postat će novi početak za svakoga od nas osobno, za hrvatski narod i za Europu koja i danas, možda nesvjesno, traži Svjetlo koje je jednom rodilo njezinu dušu."

Svečanom euharistijskom slavlju prisustvovali su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, saborski zastupnici i ministri Vlade RH.

Liturgijsko pjevanje na euharistijskom slavlju predvodili u Koralisti Zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka, uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića. (kta)