Propovijed vojnog ordinarija u Bosni i Hercegovini mons. Mire Relote na Obiteljskom danu BK BiH

Na IX. Obiteljski dan 26. srpnja, koji organizira Vijeća za laike, obitelj i život Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, na Kupresu je slavljena sveta Misa koju je predslavio mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Prigodnu propovijed, koju prenosimo u cijelosti, uputio je vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota.

---

Draga braćo i sestre u Kristu!

 

 

Na početku ovoga svečanog euharistijskog slavlja, ovdje na kupreškom tlu, u ovoj župi koja nosi predivno ime Svete Obitelji, srdačno pozdravljam sve vas koji ste danas došli iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja.

Danas je Kupres postao mjesto susreta, molitve i zahvalnosti. Ovdje se susreću obitelji koje nose svoje radosti i svoje križeve, roditelji i djeca, djedovi i bake, mladi i stari. Danas smo jedno srce i jedna duša okupljeni oko Kristova oltara.

Poseban pozdrav i zahvalnost upućujemo bračnim parovima koji ove godine obilježavaju svoje bračne jubileje: 25, 50, 60 i 70 godina zajedničkoga života. Dragi supružnici, vaše godine vjernosti nisu samo vaša osobna radost, nego dar cijeloj Crkvi. Vi ste živi znak da ljubav može trajati, da se obećanje dano pred Bogom može čuvati i da se kroz sve životne oluje može ostati zajedno.

Danas zahvaljujemo Bogu za vaše živote, za vaše obitelji, za vašu djecu i unuke, za sve žrtve koje ste podnijeli i za svaku molitvu koju ste izrekli za svoje najmilije.

Braćo i sestre! Geslo ovogodišnjega Obiteljskog dana glasi: „Obitelji, postani ono što jesi!"
To su riječi svetoga Ivana Pavla II. koji je u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio pozvao obitelji: „Obitelji, postani ono što jesi; obitelji, vjeruj u ono što jesi!“ Ovaj poziv danas odzvanja posebno snažno. Jer obitelj nije samo jedna ljudska zajednica. Obitelj je Božja zamisao. Ona nije nastala samo ljudskim dogovorom, nego je upisana u samo srce čovjeka.

Bog je čovjeka stvorio za zajedništvo. Nitko nije pozvan živjeti sam. Čovjek treba drugoga: supružnika, roditelja, dijete, brata, sestru, treba prijatelja. U obitelji čovjek otkriva da život nije samo uzimanje, nego darivanje.

Obitelj je prva crkva. Prvo mjesto gdje dijete upoznaje Boga. Prvo mjesto gdje čuje molitvu. Prvo mjesto gdje uči oprostiti, pomoći, podijeliti i ljubiti.

Kada dijete vidi roditelja kako moli, ono uči vjerovati. Kada vidi roditelja kako prašta, ono uči milosrđe. Kada vidi roditelja kako ostaje vjeran, ono uči što znači ljubav. Zato je svaka kršćanska obitelj pozvana biti mali Nazaret - mjesto gdje Bog prebiva. U poruci za vrijeme posvećeno djedovima i starijim osobama čujemo prekrasnu Božju riječ iz proroka Izaije: „Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo svoje utrobe? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću!“ (lz 49,15).
Kako su snažne ove riječi! Čovjek može doživjeti da ga ljudi zaborave. Može se dogoditi da se stariji osjećaju sami. Može se dogoditi da oni koji su cijeli život služili drugima na kraju života ostanu u tišini. Ali Bog govori jasno danas: „Ja tebe zaboraviti neću." To je poruka nade za svakoga.

Posebno danas želimo reći našim starijima: niste zaboravljeni. Vaš život ima vrijednost. Vaša starost nije teret. Vaša mudrost je blago. Vaše molitve drže naše obitelji.

Dragi djedovi i bake!
Vi ste korijeni naših obitelji. Stablo bez korijena ne može opstati. Tako ni obitelj bez sjećanja, bez poštovanja prema onima koji su je gradili, ne može imati sigurnu budućnost. Vi ste sačuvali vjeru u teškim vremenima. Vi ste molili kada nije bilo lako. Vi ste djecu učili križati se, ići na svetu misu i poštovati Božje zapovijedi. Danas vas Crkva grli i zahvaljuje vam. Ali ova poruka vrijedi i za mlađe: ne zaboravite svoje starije. Posjetite ih. Razgovarajte s njima. Poslušajte njihove priče. U njihovim riječima često je skrivena mudrost koju nijedna knjiga ne može zamijeniti.

Draga braćo i sestre! Posebno danas mislimo na obitelji Bosne i Hercegovine. Naše su obitelji kroz povijest prošle mnoge kušnje. Bilo je ratova, progona, siromaštva i odlazaka. Bilo je vremena kada su naši ljudi odlazili trbuhom za kruhom, ostavljajući rodne kuće, sela i ognjišta. I danas mnoge obitelji osjećaju bol razdvojenosti. Mnogi roditelj imaju djecu daleko. Mnogi mladi traže budućnost izvan svoje domovine. Mnogi domovi više nisu puni kao nekada. Ali povijest nas uči: narod koji čuva svoju obitelj, svoju vjeru i svoje korijene ima budućnost. Zato danas ne smijemo gledati samo ono što nedostaje. Moramo vidjeti ono što imamo. Imamo roditelje koji se žrtvuju. Imamo majke koje mole. Imamo očeve koji rade i nose odgovornost. Imamo bake i djedove koji čuvaju vjeru. Imamo djecu koja su naša nada. Bog još uvijek djeluje u našim obiteljima. Svjedočanstvo bračnih jubileja. Dragi bračni parovi! Danas vas gledamo s velikim poštovanjem. Vaš brak govori jednim tihim, ali snažnim jezikom: ljubav je moguća. Niste zajedno ostali zato što je svaki dan bio lagan. Ostali ste zajedno jer ste naučili da ljubav znači biti uz drugoga i onda kada je teško. Ljubav nije samo osjećaj srca. Ljubav je odluka. Ljubav je križ koji se prihvaća. Ljubav je ruka koja ostaje pružena Vaše srebrne, zlatne i dijamantne obljetnice govore mladima: vrijedi se boriti za ljubav.
Vaša vjernost danas je propovijed bez riječi.

Braćo i sestre! Postavimo sebi danas jednostavna pitanja:
Ima li u mojoj obitelji vremena za Boga?
Molimo li zajedno?
Razgovaramo li jedni s drugima?
Znamo li oprostiti?
Znamo li biti zahvalni?
Ne trebaju nam savršene obitelji. Takvih nema. Ali trebaju nam obitelji koje se svaki don ponovno okreću Bogu.
Sveta Obitelj iz Nazarete nije živjela bez poteškoća. Marija i Josip nisu imali lagan život. Poznavali su nesigurnost, siromaštvo i brigu. Ali njihova je obitelj bila sveta jer je Bog bio u njezinu središtu.
Neka i naše kuće ponovno postanu mjesta molitve. Neka se u njima ponovno čuje: „Oče naš“. Neka se ponovno čuje zahvalnost. Neka se ponovno osjeti blizina.

Draga braćo i sestre! Danas na Kupresu molimo:

Za naše obitelji koje su sretne - da ostanu zahvalne.
Za naše obitelji koje trpe - da pronađu snagu.
Za supružnike - da ostanu vjerni.
Za roditelje - da budu svjedoci vjere.
Za djecu i mlade - da pronađu pravi put.
Za naše starije - da budu okruženi ljubavlju i poštovanjem.
Za one koji su daleko od svojih domova - da ih Bog prati i čuva.
Neka nas zagovorom prate Blažena Djevica Marija i sveti Josip, čuvari Svete Obitelji.
Neka naše obitelji budu mjesta gdje se rađa vjera, gdje raste nada i gdje pobjeđuje ljubav. I neka u svim našim domovima uvijek odzvanja Božje obećanje „Ja tebe zaboraviti neću.“
Obitelji, vjerujte u ono što jeste.
Obitelji, postanite ono što jeste.

Amen.