Propovijed nadbiskupa Vukšića na misnom slavlju tijekom kojega je četrnaest kandidata Vrhbosanske nadbiskupije postavljeno u službu čitača i akolita

Vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić predvodio je u nedjelju, 28. lipnja, u sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova svečano misno slavlje tijekom kojega je u službu čitača i akolita uvedeno četrnaest kandidata Vrhbosanske nadbiskupije koji su završili prvi ciklus formacije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti.

---

U LIK POSTAVLJENIH SLUŽBENIKA ŠTO JASNIJE UCRTATI KRISTOV LIK KOJI JE DOŠAO SLUŽITI A NE DA BUDE SLUŽEN

Postavljanje u službu čitača i akolita

Sarajevska katedrala, 28. lipnja 2026.

 

 

U odlomku iz poslanice Rimljanima, koji se danas naviješta na Euharistijskim slavljima, apostol Pavao podsjeća na vrlo važnu istinu naše vjere da su svi kršteni upravo po sakramentu krštenja postali pritjelovljeni Kristu i da su pozvani hoditi prema spasenju, prema novosti života, kao živi dio i udovi Kristova svetoga tijela. Kaže Pavao: „Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života" (Rim 6,3-4).

I.

Primanjem sakramenta krštenja kršćani postaju pritjelovljeni također Crkvi, koja je mistično tijelo Kristovo tako da pojedini vjernici postaju njezini živi udovi. Po njima Crkva Kristova ostvaruje svoje poslanje naviještanja i svjedočenja Evanđelja i tako doprinosi da se nastavlja povijest spasenja na Kristov način. Svaki od tih udova Crkve pozvan je, pod vodstvom Krista kao svoje glave te crkvenog autoriteta i učiteljstva, dati doprinos njezinu poslanju, djelovanju i vidljivosti Crkve u svijetu, a sve u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima te potrebama trenutka i vlastitom ulogom u cjelini mističnoga tijela.

Svaki član Crkve, koja je vrlo brojan novi narod Božji, veliko Kristovo tijelo s vrlo mnogo udova, kao pojedinac ostaje prepoznatljiv i jest u službi zajednice, njezina cijeloga tijela. On je pod vodstvom Krista glave preko zajednice povezan sa svim ostalim udovima istoga tijela. Pri tomu svi udovi toga tijela imaju i posjeduju različite darove i vrše različite uloge, no sve su one u službi istoga tijela kao cjeline i svakoga drugog člana. I svatko treba obavljati svoju ulogu u skladu koja mu je Božjom providnošću dana. Odnosno, kako je u jednom drugom svom tekstu, tumačeći ovu stvarnost, pisao apostol Pavao: „Kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Darove pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri; je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan!" (Rim 12,5-8).

II.

Na sakramentu krštenja zasniva se i iz njega proizlazi zajedničko ili opće svećeništvo svih Kristovih vjernika. Odnosno, nauk je Katoličke crkve (usp. Lumen gentium, 10) da je Krist Gospodin, veliki svećenik koji je uzet od ljudi (usp. Heb 5,1-5), učinio sav novi narod i svakoga njegova člana kraljevstvom i svećenicima Bogu i svome Ocu (Otk 1,6; usp. 5,9-10). To znači da doslovce svi oni, koji su kršteni, posvećuju se po krsnom preporođenju i pomazanju Duhom Svetim u duhovni dom i sveto svećenstvo. Tako su svi Kristovi učenici, sami postali duhovni dom i sveto svećenstvo, poslani da po svim djelima kršćanskoga čovjeka prinose duhovne žrtve te naviještaju silna djela onoga koji ih je iz tame pozvao u svoje divno svjetlo (usp. 1 Pt 2,4-10). Iz toga dostojanstva i na osnovu toga poslanja proizlazi poziv crkvenog učiteljstva da svi Kristovi učenici, ustrajući u molitvi i zajedno hvaleći Boga (usp. Dj 2,42-47), prikazuju sami sebe kao živu, svetu i Bogu ugodnu žrtvu (usp. Rim 12,1). Oni su pozvani po svoj zemlji svjedočiti o Kristu te uvijek biti spremni na odgovor svakomu koji od njih zatraži obrazloženje nade koja je u njima (usp. 1 Pt 3,15).

Iako se zajedničko ili opće svećeništvo Kristovih vjernika, koje svi primaju po krštenju, i ministerijalno ili hijerarhijsko svećeništvo, koje neki primaju po sakramentu svetoga reda, razlikuju ne samo po stupnju nego i po biti, ona su usmjerena jedno prema drugomu. Naime, na osnovu sakramenta krštenja jedno i drugo svećeništvo imaju, svako na svoj poseban način, udjela u jednom Kristovu svećeništvu. Tako, svetom vlašću koju ima, ministerijalni svećenik odgaja i vodi svećenički narod, vrši Euharistijsku žrtvu u ime Kristove osobe te je u ime svega naroda prinosi Bogu. S druge strane, vjernici snagom svojega kraljevskog svećeništva, sudjeluju u prinošenju Euharistije te ga vrše u primanju sakramenata, u molitvi i zahvaljivanju, svjedočanstvom svetoga života, samozatajom i djelotvornom ljubavlju.

III.

U novom narodu Božjemu, to jest u Crkvi Kristovoj „različiti su darovi, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist" (1 Kor 12,4-7).

U nasljedovanju primjera Krista velikog svećenika i svećenika svih svećenika i našem življenju dostojanstva zajedničkog i hijerarhijskog svećeništva, te u odgovornom vršenju naših različitih služba u Crkvi, vođeni istim Duhom i Gospodinom i crkvenim tumačenjima, za vrijeme ovog Euharistijskog slavlja neka naša braća i sestre bit će postavljena u službe čitača i akolita, koje će vršiti za dobro drugih udova Kristova tijela u župnim zajednicama koje su ih predložile jer za to imaju potrebu.

Postavljanje u službu čitača i akolita, koji nisu kandidati za ministerijalno svećeništvo, važan je milosni događaj za Vrhbosansku nadbiskupiju. Stoga se radujemo vašoj spremnosti da još više negoli do sada pomognete naviještati Evanđelje i doprinosite liturgijskom životu Crkve.

Zajedno s blagopokojnim papom Franjom želimo (usp. motuproprij Spiritus Domini) ponoviti da je Gospodinov duh trajan izvor života i poslanja Crkve. Taj Duh članovima Božjeg naroda dijeli darove koji svakomu omogućuju da na drukčiji način pridonosi izgradnji Crkve i naviještanju evanđelja. Ti darovi su karizme i nazvane su službama, jer ih Crkva javno prepoznaje i uspostavlja, i dostupne su zajednici i njezinu poslanju u stabilnom obliku.

U pojedinim slučajevima đakonata, prezbiterata i biskupstva taj doprinos služenja potječe i iz određenoga sakramenta, sakramenta svetog reda. Druge zadaće, tijekom povijesti, uspostavljene su u Crkvi i povjerene nesakramentalnim liturgijskim obredom pojedinim vjernicima, zahvaljujući određenom obliku obnašanja krsnog svećeništva, i kao pomoć u određenoj službi biskupa, prezbitera i đakona, a naziva ih se služba čitača i služba akolita.

IV.

Prepoznajući znakove vremena, te odgovorna prema duhovnim potrebama Kristovih vjernika u našim zajednicama, i vjerna smjernicama Katoličke Crkve, Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine odlučila je tamo gdje postoji pastoralna potreba uvesti u službe čitača i akolita. U te službe danas će postaviti onu braću i sestre koji su spremni staviti se u službu naviještanja Riječi Božje i liturgijskih slavlja na oltarima naših crkava u nadbiskupiji i vršiti ih tamo gdje i kada za to, prema prosudbi nadležnih, postoji potreba, a sve prema crkvenim pravilima s kojima su upoznati tijekom posebnoga tečaja koji su pohađali.

Tijekom svoje priprave oni su naučili (usp. Bilješka o službama čitača i akolita BKBiH) da se čitači i akolite, kao postavljeni službenici, ne zaređuju nego se postavljaju u službu. Teološki temelj postavljanja u službe muškaraca i žena nalazi se u stvarnosti Crkve kao zajednice vjere, nade i ljubavi u koju se učlanjuje sakramentom svetoga krštenja. Po njemu svi vjernici imaju udioništvo na poslanju Crkve te svaki član vrši svoje poslanje na službu spasenja svijeta.

Poštovana i draga braćo i sestre čitači i akoliti, hvala vam za vašu otvorenost i spremnost staviti se u službu i pomoći u naviještanju i slavlju Crkve. Hvala i svima koji su osmislili vašu pripravu i aktivno sudjelovali u njezinoj provedbi. I neka dragi Bog blagoslovi vas i zajednice u kojima ćete služiti. Pri tomu, svi trebamo znati i uvijek svjedočiti da je ljubav temelj svih služba u Crkvi (usp. 1 Kor 13,1). Ona treba biti također temeljni kriterij službe čitača i akolita. Naime, Bog koji je ljubav poziva u službu određene ljude kako bi izbližega i na konkretniji način bili na službi zajednici Crkve, koja treba biti zajednica ljubavi. Stoga je potrebno neumorno naglašavati da se radi o službi kako bi se u lik postavljenih službenika što jasnije ucrtao Kristov lik koji nije došao da bude služen, nego da služi (usp. Mt 10,45).