Propovijed nuncija D'Errica na Misi zahvale u povodu završetka misije u BiH i Crnoj Gori

Radostan sam da mogu s vama živjeti ove zadnje sate svoje službe Papinskog predstavnika u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori, dok se spremam napustiti Sarajevo zbog nove misije koju mi je Sveti Otac povjerio u Hrvatskoj. Nije mi lako izraziti osjećaje koji su se skupili u mojoj duši. Želio bih reći puno toga; ali poteškoća je odakle početi… Pokušat ću se inspirirati na čitanjima koja su predložena za našu meditaciju.

1. Kao Sveti Pavao, na prvom mjestu zahvaljujem Bogu za ovih šest i pol godina koje sam mogao provest među s vama. Božja Providnost je odredila da dođem u Sarajevo u trenutku od posebne važnosti za život Crkve u ovoj regiji. Bilo je rečeno da su neki događaji zadnjih godina sad već predani povijesti Crkve u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Očito misao ide nadasve na Temeljni ugovor s Bosnom i Hercegovinom, na Mješovito povjerenstvo za primjenu Temeljnog ugovora, na Ugovor za Vojni ordinarijat, na Temeljni ugovor sa Crnom Gorom, Sporazum između našega Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i sarajevskoga državnog Sveučilišta, na posjete u Vatikan najviših predstavnika vlasti Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Isto tako, više na specifično crkvenoj razini, bilo je također važnih događaja: imenovanja Pomoćnog banjalučkog biskupa i Vojnog ordinarija, osnivanje Međunarodne komisije o međugorskom fenomenu, posjeti kardinala Tarcisia Bertonea i nadbiskupa Dominiquea Mambertia.

Ipak, gledajući unazad na sve zajedno, osobno nalazim da, pored ovih „većih“ događaja, bilo je i drugih manje upadljivih, diskretnijih, ali od bitne važnosti za poslanje koje mi je Sveti Otac povjerio. Posebno mislim na kontakte koje smo uspostavili s tolikim predstavnicima civilnih i vjerskih vlasti, u cilju pridonošenju stvaranja klime društvene harmonije, vjerske snošljivosti i dijaloga među civilizacijama. Po mome mišljenju, ovo je bilo i ostaje prvi prioritet, ako se uistinu ima na srcu mir u ovim zemljama i razvoj ovih naroda. Puno puta sam rekao da bi trebali više govoriti o onome što nam je zajedničko umjesto onog što nas dijeli; i da bi bilo puno bolje ako bi se ostavile po stani napetosti i predrasude naslijeđene od prošlosti, i da se zajednički zalaže oko iznalaženja pravednih rješenja izazovima s kojima se Zemlja još suočava. Ovo bih želio ponoviti danas, još jedan put, sa svom ljubavlju koju osjećam i sa tolikim povjerenjem u ovu Zemlju, i u narod ove Zemlje. Stoga, dopustite mi da kažem sa svetim Pavlom: „Zahvaljujem Bogu, uvjeren također u ovo: da Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, zasigurno će ga i završiti“.

2. Draga moja braćo i sestre, znadete dobro da sam ovih godina nastojao činiti što sam najbolje znao za uspostavljanje odnosa ne samo sa civilnim Vlastima, nego i sa osobama više zauzetim u osjetljivom području ekumenskog i međureligijskog dijaloga. Istovremeno, uzeo sam si za obvezu posjećivat češće biskupije, redovničke zajednice i laičke institucije. Primali ste me u vaše kuće; otvorili ste mi svoje srce. Dakle, kod vas i s vama imao sam priliku bolje upoznati ne samo bogatstvo civilizacije ovih zemalja, nego također i poteškoće koje susrećete u teškom hodu materijalne i duhovne izgradnje, u kojemu ste angažirani nakon nedavnog rata.

Stoga, zajedno sa zahvaljivanjem Vječnom Gospodaru života i povijesti, drago mi je uputiti zahvale svima onima koji su me prihvatili s toliko povjerenja za mnogo toga što sam primio.

U molitvenoj atmosferi ovog euharistijskog slavlja, moja zahvalna misao ide civilnim Vlastima i kolegama Diplomatskog zbora, za izvrsnu pažnju koju su uvijek imali za mene i za Svetu Stolicu. Posebnu zahvalnost upućujem Suradnicima Apostolske Nuncijature, sadašnjim i prijašnjim; uzoritom kardinalu Vinku Puljiću; predsjedniku Biskupske konferencije, biskupu Franji Komarici, i subraći biskupima; predsjednicama Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (od 2010. sestri Ivanki Mihaljević, i po mom dolasku sestri Marini Piljić); subraći svećenicima, redovnicama i redovnicima, vjernicima laicima, predstavnicima različitih vjerskih ispovijesti. Svima i svakome od vas – i po vama, cijelom Božjem narodu koji je u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori – drago mi je proširiti svoju duboku zahvalnost za bratsko prijateljstvo koje ste mi pružili, razumijevanje koje sam našao, podršku i duhovnu blizinu kojom ste me pratili, dobar primjer koji ste mi dali, također ponekad i u osjetljivim prilikama.

3. Sad je vrijeme da si reknemo doviđenja. Za mene nije lako, zbog dubokih povezanosti koje me sjedinjuju s vama. To sam također rekao Poglavarima Svete Stolice. Kao što sam rekao – da ovisi od mene – ostao bih ovdje još dugo.

Sigurno je bol rastanka dosta ublažena činjenicom da idem u Zagreb, gdje znam da neće biti teško ponovno se vidjeti i nastaviti razmijeniti koju ideju o našem služenju u ovoj regiji. Ipak, nalazim se malo kao u Abrahamovoj situaciji: pozvan započeti novu „avanturu“, koja se pridodaje – sad kad nisam više u „nezreloj dobi“ – onima što sam proživio u trideset pet godina služenja u Papinskim predstavništvima.

Dakle, kao što Abraham učini s Bogom koji ga pozva, iako sa svojim ograničenjima, želim obnoviti Svetom Ocu uvjerenu poslušnost, punu raspoloživost ići putovima kojima me On šalje, da ponudim svoj skromni doprinos Crkve za rast i razvoj dičnog naroda, dobro poznatog katoličkog identiteta i povijesnih veza s Apostolskom Stolicom.

Poglavarima sam rekao također da osjećam puno svoju nedostojnost za imenovanje u Zemlju kao što je Hrvatska, koja proživljava važan povijesni trenutak, kako u društvenim terminima tako i u odnosima sa Svetom Stolicom. Zato, u pomalo teškom času ovog oproštaja, želim se također povjeriti u vaše molitve.

Uvjeren sam da me želite pratiti vašom intenzivnom molitvom u mom novom poslanju. Molim vas često molite Duha Svetog, mog nebeskog Zaštitnika. Moj biskupski moto je „Vieni Sancte Spiritus“ („Dođi Duše Sveti“). Molim vas da ga često zazivate ovom molitvom, zajedno sa mnom. To je kratka molitva, lagana za pamtiti. Siguran sam da će donijeti puno dobrih plodova: ne samo za mene, nego također i za vas, za Bosnu i Hercegovinu i za Crnu Goru, za Hrvatsku i za regiju. Amen! (kta)