Propovijed nadbiskupa Vukšića na početku XVIII. redovitog provincijskog kapitula sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije

XVIII. redoviti provincijski kapitul sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije koji se održava od 7. do 13. lipnja u Duhovnom centru „Kuća Navještenja“ u Gromiljaku odvija se pod geslom „Služavka Maloga Isusa – apostolskom ljubavlju uključena u djelo otkupljenja i širenja Kraljevstva Božjega na zemlji“. Tijekom zasjedanja sestre će, pod predsjedanjem vrhovne glavarice Družbe s. M. Anđe Vranješ, razmatrati život i djelovanje Provincije u proteklom trogodištu, izabrati novu Provincijsku upravu te promišljati buduće smjernice njezina poslanja.

Na početku Kapitula slavljeno je misno slavlje koje je u ponedjeljak 8. lipnja predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić. U propovijedi naslovljenoj „Redovnici su apostolskom ljubavlju u Crkvi uključeni u djelo otkupljenja i širenja kraljevstva Božjega na zemlji“ nadbiskup Vukšić promišljao je o redovničkom pozivu, služenju Crkvi, važnosti karizme Družbe sestara Služavki Maloga Isusa te ulozi posvećenoga života u životu mjesne i sveopće Crkve.

Propovijed nadbiskupa Vukšića donosimo u cijelosti.

---

REDOVNICI SU APOSTOLSKOM LJUBAVLJU U CRKVI UKLJUČENI U DJELO OTKUPLJENJA I ŠIRENJA KRALJEVSTVA BOŽJEGA NA ZEMLJI

Redoviti kapitul Provincije Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije Družbe sestara služavaka Malog Isusa

Gromiljak, 8. lipnja 2026.

Provincija Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije Družbe sestara služavaka Malog Isusa slavi svoj XVIII. redoviti provincijski kapitul. Znakovito je da se sve odvija pod zaštitom Bogorodice, majke Isusove i majke Crkve. Ponajprije, Provincija se na poseban način okuplja oko Gospina bezgrešnoga začeća kojemu je posvećena, a Kapitul se događa u Kući Navještenja na području župe sa sjedištem u Gromiljaku, koja se ponosi Imenom Marijinim kao svojim nebeskim zaštitnikom. Stoga, prihvaćajući ovu poruku Božje providnosti, po zagovoru Blažene Djevice Marije, u Božji blagoslov preporučamo slavlje ovoga Kapitula i svaku njegovu sudionicu kako biste mogle donijeti mudre i razborite odluke, koje će odgovarati Božjoj volji, i biti najprikladnije za buduće djelovanje vaše Provincije koja daje dragocjen doprinos širenju kraljevstva Božjega i Isusovu djelu otkupljenja.

I.

Kad ste sazvale ovo slavlje Kapitula, odlučile ste da njegova tema bude: Služavka Malog Isusa – apostolskom ljubavlju uključena u djelo otkupljenja i širenja kraljevstva Božjega na zemlji. To je misao, koja je vrlo prikladno preuzeta iz Dekreta o obnovi redovničkoga života Perfectae caritatis Drugoga vatikanskog sabora. Riječi, koje ste izabrale, nalaze se u dijelu Dekreta što je posvećen zajedničkim temeljima i elementima svih oblika redovničkoga života, pa tako i vaše Družbe i Provincije.

Budući da se radi o vrlo važnom odlomku, čini se korisnim upravo na početku Kapitula predstaviti ga cijeloga sestrama, koje sudjeluju u slavlju, sa željom i molitvom da Božja providnost pomogne otkriti što vam, po vašem izabranju upravo toga teksta, u ovom vremenu i okolnostima dragi Bog i Crkva poručuju i od vas očekuju.

Spomenuti odlomak Dekreta glasi:

„Članovi bilo koje redovničke ustanove neka u prvom redu budu svjesni da su se zavjetovanjem evanđeoskih savjeta odazvali božanskom pozivu, da tako – ne samo mrtvi grijehu (usp. Rim 6,11) nego i odričući se svijeta – žive Bogu jedinom. Cijeli su svoj život stavili na raspolaganje njegovoj službi. To im daje neko posebno posvećenje, a to ima svoje duboko korijenje u krsnom posvećenju, koje potpunije izražava.

Budući da je Crkva primila ovo njihovo predanje samoga sebe, neka budu svjesni da su i njoj dužni služiti.

To što su se posvetili službi Božjoj treba ih neodoljivo poticati na trajno vršenje kreposti, osobito poniznosti i poslušnosti, odvažnosti i čistoće, po kojima postaju dionici Kristova poniženja (usp. Fil 2,7-8), a ujedno i njegova života u Duhu (usp. Rim 8,1-13).

Redovnici, dakle, vjerni svojem zavjetovanju – odričući se svega poradi Krista (usp. Mk 10,28) – neka nasljeduju njega kao jedino potrebno (usp. Lk 10,42; Mt 19,21); slušajući njegove riječi (usp. Lk 10,39), neka budu zauzeti za ono što je njegovo (usp. 1 Kor 7,32).

Stoga članovi bilo koje ustanove, jer prije svega i samo Boga traže, trebaju spajati kontemplaciju, po kojoj se umom i srcem s njime sjedinjuju, s apostolskom ljubavlju, koja ih goni da se suradnjom uključe u djelo otkupljenja i šire kraljevstvo Božje" (Perfectae caritatis, br. 5).

II.

Iz navedenoga teksta proizlazi poznata činjenica da je zavjetovanje, koje vrše redovnici i redovnice, uvijek njihov osoban i dragovoljan odziv na Božji poziv, koji dragi Bog upućuje konkretnoj osobi. Po tom činu zavjetovanja kršćanki vjernik ili vjernica sav svoj život stavlja na raspolaganje Bogu i u njegovu službu.

Zavjetovanje svakoga redovnika i redovnice, osim što je duboko i uvijek osoban izraz darivanja sebe u službu Bogu, istovremeno je također crkveni čin, jer Crkva prima njihove zavjete i oni ih u Crkvi vrše. Zato Sabor snažno naglašava da redovnici, budući da je Crkva primila njihovo predanje samih sebe, osim predanja Bogu i osobnoga posvećenja, trebaju biti svjesni da su dužni služiti također Crkvi i njezinim konkretnim potrebama i tako se ponašati.

Kad se općenito kaže Crkva, ili opća Crkva, ili katolička Crkva, ili Kristova Crkva, a pri tomu se misli na vidljivu Crkvu, onu koja je prisutna u povijesti i među ljudima kao konkretna i stvarno vidljiva zajednica Isusovih vjernika, onda treba biti svjestan da se opća Crkva na vidljiv način ostvaruje i da je prisutna u povijesti u pojedinim partikularnim Crkvama te da se sveopća Crkva sastoji od partikularnih Crkava. Odnosno, kao što naučava isti Drugi vatikanski sabor, partikularne Crkve, koje obično nazivamo biskupijama, su oblikovane na sliku sveopće Crkva te u njima i iz njih postoji jedna i jedina katolička Crkva (Lumen gentium, br. 23).

Pripadnost općoj Crkvi živi se uvijek u nekoj od partikularnih Crkava i opću Crkvu se voli sȁmo u mjeri u kojoj se sebe daruje partikularnoj Crkvi u kojoj se služi. Svi Kristovi vjernici, uključujući redovnike i redovnice, služe općoj Crkvi sȁmo po služenju u nekoj od partikularnih zajednica. Svatko na svoj način! Stoga Dekret, iz kojega ste preuzele misao vodilju za slavlje svoga Kapitula, na drugom mjestu za redovničke zajednice veli: „Sve ustanove neka sudjeluju u životu Crkve i neka prema svojoj vlastitoj naravi prihvate kao nešto svoje te svim silama promiču njezine pothvate i ciljeve na biblijskom, liturgijskom, dogmatskom, pastoralnom, ekumenskom, misijskom i socijalnom području" (Perfectae caritatis, 2c).

Kao doprinos djelu otkupljenja i širenja kraljevstva Božjega na zemlji, sve rečeno program je, iskustvo i djelo koje se događa i ostvaruje isključivo u partikularnoj Crkvi.

III.

Provincija Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije Družbe sestara služavaka Malog Isusa ima svoje sjedište u Sarajevu. U tom istom gradu nastala je vaša Družba. Iz njega je razvijala svoju karizmu i širila svoje djelovanje najprije na području Vrhbosanske partikularne Crkve, a kasnije također u drugim biskupijama. To vaše djelovanje bilo je prisutno i vrši se i danas u raznim oblicima crkvenoga života a posebice, u skladu s temeljnom karizmom i poslanjem Družbe, na socijalnom području i brizi za djecu u potrebi. U tim mladim Božjim stvorenjima, ugroženima na razne načine, a posebice siromaštvom i obiteljskim problemima ili čak gubitkom roditelja, vaša karizma, prema želji vašeg utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera, prepoznaje malog Isusa, koji je već u prvim danima svoga zemaljskog života također doživio razne oblike ugroze i prijetnjâ, ali i pomoć i zaštitu brojnih plemenitih osoba.

Sestre vaše Provincije danas vrlo uspješno djeluju u više mjesta u Vrhbosanskoj nadbiskupiji: na području župnoga dušobrižništva, u odgoju djece, katehezi, skrbi za stare i bolesne osobe ili obavljaju službe u crkvenim ustanovama, a neke su pošle u daleki svijet i djeluju kao misionarke.

Vrhbosanska partikularna Crkve u proteklim godinama održala svoju prvu sinodu. Plod toga rada su „Izjave i odluke" Sinode, koje su stupile na snagu na Božić 2025. godine. I naravno, jedan njihov dio posvećen je redovništvu, njegovoj važnosti i mjestu u Nadbiskupiji. Stoga se na početku vašega Kapitula čini razboritim kratko vam predstaviti taj dio, u kojemu se čita:

„Bogu posvećeni život, temeljen na evanđeoskim savjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, predstavlja poseban dar Crkvi. On je znak ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te omogućuje onima koji ga prihvaćaju da se na poseban način posvete Bogu i služe Crkvi. Taj život ima proročku dimenziju jer svjedoči o prisutnosti nebeskih dobara već u ovom svijetu i ukazuje na buduću slavu Kraljevstva Božjega. Ovaj oblik života nije samo osobni put svetosti, već je i izvor duhovne plodnosti za cijelu Crkvu. Nasljedovanje Krista jest vrhovno pravilo redovničkoga života.

Osobe posvećenoga života svojim velikodušnim nasljedovanjem Isusa Krista, te življenjem karizme utemeljitelja vlastite zajednice uprisutnjuju i oživotvoruju evanđeoske savjete i vrednote. Posvećeni život nije neka stvarnost koja bi bila izvan ili neovisna o životu mjesne Crkve, već radije predstavlja poseban način prisutnosti u njoj, koji je označen evanđeoskom radikalnošću i koji posjeduje svoje specifične darove.

Uzvišeni ideali redovničkoga života često su teško razumljivi i prihvatljivi u postmodernom društvu koje se često suprotstavlja duhu poniznoga služenja Bogu i bližnjima. Unatoč tome, Bogu posvećene osobe aktivno sudjeluju u životu Crkve i svijeta kroz molitvu, pokoru, djelotvornu ljubav, te razne oblike apostolata i službi: kateheza, caritas, formacija, pastoral mladih, skrb za bolesne. Njihove specifične karizme obogaćuju duhovni, karitativni, pastoralni, znanstveni i kulturni život biskupijskih i župnih zajednica.

Vrhbosanska nadbiskupija prepoznaje važnost prisutnosti Bogu posvećenih osoba zbog njihovih vlastitih darova koji doprinose različitim područjima nadbiskupijskoga djelovanja i evangelizacijskoga poslanja. Nadbiskupija ih nastavlja velikodušno prihvaćati i raduje se njihovom sudjelovanju na svim razinama crkvenoga života. Njihov doprinos proizlazi u prvom redu iz toga što jesu, odnosno iz svjedočenja radikalnoga nasljedovanja Krista zavjetovanjem evanđeoskih savjeta, a tek potom, također, iz njihovoga činjenja, odnosno iz djela ostvarenih u skladu s karizmom svake pojedine ustanove.

Vrhbosanska nadbiskupija također osjeća potrebu za usklađivanjem pastoralnoga djelovanja redovnika s nadbiskupijskim programima i inicijativama kako bi se unaprijedila suradnja na razini dekanata i župa, te sa svećenicima i laicima."

U svrhu provedbe ovih izjava, koje se odnose i na sve ostale redovnike i redovnice koji u našoj biskupijskoj zajednici daju svoj dragocjen doprinos u djelu otkupljenja i širenja kraljevstva Božjega, važno je na početku slavlja vašega Kapitula također podsjetiti, da je Sinoda donijela i sljedeće odluke:

„Redovnici i redovnice, ostajući vjerni izvornoj volji svojih utemeljitelja, pozvani su otkrivati nove mogućnosti življenja svoje karizme i poslanja. U duhu vjernosti Evanđelju, njihovo evangelizacijsko djelovanje treba odgovoriti na pastoralne, društvene i kulturne izazove današnjice.

Potiče se jača suradnja između redovnika, redovnica i dijecezanskih svećenika, temeljena na međusobnoj otvorenosti i povjerenju. Svi su pozvani udruženim snagama raditi na istoj njivi Gospodnjoj, u zajedničkom poslanju navještaja Radosne vijesti i zaštite ljudskoga dostojanstva.

Neka redovnici i redovnice nastave biti uključeni u evangelizacijsko poslanje Crkve na župnoj razini. Njihovo sudjelovanje treba biti prepoznato kao dragocjen doprinos životu mjesne Crkve.

Odnosi između župe i redovničkih zajednicâ, čiji članovi pastoralno djeluju u župi, trebaju biti jasno definirani i pravno uređeni posebnim ugovorima, uz prethodnu pisanu suglasnost dijecezanskoga biskupa.

Radi učinkovitijega pastoralnog djelovanja potrebno je uskladiti pastoralne planove redovničkih zajednicâ s onima na nadbiskupijskoj razini. Izbjegavanje paralelnih aktivnosti omogućit će bolju koordinaciju, te jačanje duha zajedništva.

Kako bi se unaprijedila koordinacija pastoralnih aktivnosti, olakšala komunikacija, te osnažila suradnja između redovničkih zajednica i Nadbiskupije, neka se osnuje nadbiskupijsko vijeće za Bogu posvećeni život ili imenuje biskupskoga povjerenika za Bogu posvećene osobe."

IV.

Po ustaljenom liturgijskom rasporedu tekstova iz Evanđelja, koji se naviještaju na Euharistijskim slavljima, upravo na početku slavlja vašega Kapitula Providnost vam šalje danas Isusov slavni govor o blaženstvima, koji je on izrekao na Gori.

Neka pouke tog Isusova govora, u kojemu je jasno naznačen način na koji je On izvršio djelo otkupljenja i na koji je širio kraljevstvo Božje na zemlji, budu vodilja cijeloga slavlja Kapitula. Imajte ih sa sobom svaki dan! Prepustite da taj Govor ravna cijelim slavljem, vašim raspravama i donošenjem zaključaka, jer jedino tako će biti blagoslovljeno buduće postojanje i djelovanje Provincije i svake sestre u njoj.

Sva su blaženstva važna za plodnu suradnju u Kristovu djelu otkupljenja i širenja kraljevstva Božjega, ali pri tomu je od osobite važnosti znati da je prvo blaženstvo osnovica iz koje izviru sva ostala. Stoga: Blago poniznima, to jest siromasima u oholosti, jer samo njihovo je kraljevstvo nebesko. (kta)