Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 30. kolovoza

Papa Lav XIV. predmolio je u nedjelju 30. kolovoza molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenima na Trgu slobode u Castel Gandolfu. Prije molitve Papa se osvrnuo na evanđeoski odlomak u kojem Isus učenicima naviješta svoju muku, smrt i uskrsnuće te je istaknuo kako nije uvijek lako razumjeti i prihvatiti Božje putove kada se razlikuju od naših očekivanja. Papine riječi prije i nakon molitve Angelusa donosimo u cijelosti, preuzete s mrežne stranice Informativne katoličke agencije:

LAV XIV.
ANGELUS

Trg slobode, Castel Gandolfo
Nedjelja, 30. kolovoza 2026.

Draga braćo i sestre, dobar dan i dobru vam nedjelju želim!

Danas nam Evanđelje govori o Isusu koji učenicima otkriva otajstvo svoje predstojeće Pashe: Mesija će, kaže, morati „poći u Jeruzalem, mnogo pretrpjeti od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, biti ubijen i treći dan uskrsnuti“ (Mt 16, 21).

Ono što govori veoma je daleko od njihovih očekivanja pobjedničkoga i moćnoga Mesije, uz čiju bi pomoć porazili i zgazili neprijatelje (usp. Ps 108, 14). Tijekom vremena provedenoga s njim već su se imali prilike čuditi mnogim njegovim gestama i riječima. Ova posljednja poruka, međutim, doista nadilazi sva njihova očekivanja. Petar posebno očituje svoje neslaganje te prekorava Isusa govoreći mu: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ (r. 22).

Samo malo prije prepoznao je u njemu „Krista – Pomazanika, Sina Boga živoga“ (r. 16). Sada, naprotiv, iznenađen i možda razočaran onim što čuje, u proturječju s predivnom ispoviješću vjere koju je upravo izrekao, prekorava ga. Kao da mu želi reći: „Da, vjerujem da si ti Mesija, ali svijet se ne spašava na taj način.“ Njegova je reakcija izraz revnosti, zasigurno nadahnute iskrenom ljubavlju, ali nas ipak potiče na razmišljanje.

Ni nama, naime, nije uvijek lako razumjeti i prihvatiti Božje putove, osobito kada su veoma daleko od naših. Tada smo u napasti pomisliti, protivno svakoj logici vjere, da je Gospodin taj koji griješi ili, još gore, da nas ne sluša ili da se za nas ne zanima. Pred tom nesigurnošću Petar nas, unatoč svojoj naglosti, uči dvjema važnim stvarima.

Prva je da nikada, pa ni u takvim trenucima, ne prekidamo dijalog s Gospodinom, nego da mu s pouzdanjem iznesemo i svoje teškoće u razumijevanju onoga što od nas traži.

Druga je, međutim, da nikada ne sudimo o Božjem djelovanju, nego da se radije ponizno, u molitvi, stavimo u osluškivanje onoga što nam Bog svojim djelovanjem objavljuje, čak i kada to ne odgovara našim očekivanjima. I upravo se u tome očituje veličina Prvaka apostola.

Isus mu odgovara: „Nosi se od mene, sotono!“ (r. 23) te njemu i ostalim učenicima objašnjava da će se, žele li ići njegovim stopama, morati odreći samih sebe, uzeti svoj križ i poći za njim (usp. r. 24). Petar će to i učiniti: nakon što ga je poslušao, prihvatit će izazov i ostati vjeran riječima Krista, kojega je prepoznao kao svojega Otkupitelja, tijekom cijeloga života, sve do mučeništva.

Molimo stoga Gospodina da i mi u svojem životu vjere i u svojoj molitvi imamo Petrovu iskrenost te mu ponizno kažemo ono što doista osjećamo, pa i onda kada nam je srce zbunjeno, a istodobno da znamo njegovati istu njegovu poučljivost prihvaćajući ono što Gospodin od nas traži i onda kada to nadilazi naša očekivanja.

Neka nam u tome pomogne Marija, koja je ostala poslušna Božjim naumima sve do križa svojega Sina Isusa.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

S Haitija stižu dramatične vijesti o teškom pokolju počinjenom u Kenscoffu, u kojem su mnoge osobe izgubile život, dok su druge otete. Izražavam svoju molitvenu blizinu žrtvama i njihovim obiteljima te tražim da svi taoci bez odgađanja budu oslobođeni. Upućujem usrdan poziv svima odgovornima da se konkretno zauzmu za sigurnost stanovništva i okončanje svakoga oblika nasilja.

Jamčim svoju molitvu svima pogođenima strašnom poplavom koja je zahvatila Nepal i Tibet. Molimo za one koji su izgubili život, za ozlijeđene i nestale, za obitelji i za spasioce. Neka zauzetost sviju pridonese ublažavanju patnje i pružanju potrebne pomoći stanovništvu.

Nastavimo moliti za mir. Sveti Augustin, čiji smo spomendan slavili ovih dana, govorio je da je „mir […] nalik kruhu čuda koji se umnažao u rukama učenika dok su ga lomili i dijelili“ (Sermo 357, 2). Neka u svijetu bude sve više onih koji hrabro lome i dijele kruh mira, nadilaze podjele, promiču pravdu i prakticiraju oproštenje, za dobro sviju.

U utorak slavimo Svjetski dan molitve za skrb o svemu stvorenom. Njime započinje „Vrijeme svega svorenoga“, koje obilježavaju kršćani različitih konfesija, a ovogodišnja je tema „Živa voda“. Kao što sam podsjetio u Poruci za taj dan, skrb za naš „zajednički dom“ zahtijeva obraćenje srca kako bi ono što je bilo korišteno za razaranje moglo, naprotiv, biti usmjereno prema životu. Pozivam sve da se ujedine u molitvi i djelovanju kako bismo postali kanali žive vode Božjega mira koji donosi okrjepu našem ranjenom svijetu.

Pozdravljam sve vas, vjernike iz Castel Gandolfa i hodočasnike iz različitih zemalja! Posebno izražavam dobrodošlicu sudionicima dobrotvorne manifestacije „Run to Rome“, mladima koji su sudjelovali na putujućem hodu Via Lucis, skupini štovatelja Gospe od Čudesa iz Corbette te motociklistima koji su došli na svoj tradicionalni godišnji susret.

Zahvaljujem pripadnicima snaga reda i svima koji su pridonijeli mojem ljetnom boravku ovdje u Castel Gandolfu, kao i službi osiguranja tijekom susreta s hodočasnicima. Hvala vam od srca!

Srdačan pozdrav upućujem vjernicima koji Angelus prate s Trga sv. Petra.

Svima želim dobru nedjelju!