Trodnevna duhovna priprema i svečana proslava sv. Ante u HKŽ München

Blagdan svetoga Ante svečano je proslavljen u subotu 13. lipnja u Hrvatskoj katoličkoj župi München, prenosi Živa zajednica.

Misno slavlje u kapeli blaženoga Alojzija Stepinca, gdje se nalazi kip „sveca svega svijeta“ i koja je od ranih jutarnjih sati bila otvorena za štovatelje sv. Ante, kao i večernje euharistijsko slavlje u crkvi sv. Pavla, predvodio je bosanski franjevac fra Ivo Živković, župni vikar (kapelan) u Pallingu pokraj Traunsteina.

Večernju misu animirali su dječji zbor „Hrvatski slavuji“, zbor HKŽ München i orkestar župe. Na orguljama je svirala s. Nikolina Bilić.

Na početku mise sve je pozdravio župnik fra Frano Čugura koji je istaknuo simboliku proslave u duhu franjevačkog zajedništva, u duhu sv. Ante i sv. Franje, jer su na misi, uz framaše iz Münchena, sudjelovali i mladi framaši iz Beča. Pozdravio je predvoditelja slavlja fra Ivu te izv. prof. dr. sc. Nedjeljku s. Valerija Kovač s Katedre dogmatske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja je prethodna tri dana predvodila duhovnu obnovu u župi.

Fra Ivo je u prigodnoj propovijedi istaknuo ulogu svetaca „koji su znali zašto su na ovome svijetu“. „Znali su što je bitno u životu, jer su mudrost dobili od Boga. Makar su sv. Ante i sv. Franjo živjeli relativno kratko, svoj su život živjeli da upoznaju Boga, da ga ljube, Njemu služe i da se nastane kod Njega u vječnosti“, kazao je fra Ivo potom potaknuvši nazočne na osobno preispitivanje: „Što je s našim ljudskim srcem? Jesmo li možda pogubili kompas? Ako jesmo, onda životu treba vratiti smisao i orijentir. Život je pun izazova, a da nije takav, ne bi bio život“.

Na kraju mise fra Ivo je blagoslovio djecu, a onda je s nekoliko pošalica izmamio smijeh na licima mnoštva koje mu je oduševljeno zapljeskalo. Župnik fra Frano izrekao je zahvalnost ne samo predvoditelju mise, nego i svima koji su toga dana na bilo koji način doprinijeli da slavlje protekne dostojanstveno.

Prijepodne, a također i poslijepodne vjernici su mogli kupiti ljiljane, simbol sv. Ante, te tako pomoći rad Škole za nezbrinutu djecu u Varešu, djecu i mlade s poteškoćama u Brezovici i Udrugu „Betlehem“ za mlade žene koje su doživjele životne traume.

Tako sv. Ante – rekao je fra Frano – pomaže po nama. Vjernici su još dugo ostali pred crkvom sv. Pavla oživljujući poznanstva iz mjesta i župa odakle potječu, i to najviše iz Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske.

Trodnevna duhovna obnova

Tijekom duhovne obnove, održane od 10. do 12. lipnja, s. Valerija je održala nekoliko izlaganja. Prvoga dana, na temu „Tko je Bog u kojega vjerujem?“, promišljala je o slici Boga koju nosimo u sebi te o potrebi njezina trajnog pročišćavanja u svjetlu Svetoga pisma. Kroz biblijske primjere ilustrirala je kako čovjek često stvara iskrivljene predodžbe o Bogu, dok se u Isusu Kristu Bog objavljuje kao ljubav, blizina i vjerni suputnik svoga naroda. Posebno je naglasila da je Kristov križ vrhunac Božje ljubavi te da je osobni susret s Isusom temelj istinskoga kršćanskog života. Nakon svete mise uslijedilo je klanjanje Isusu u Presvetim Oltarskim Sakramentom, praćeno meditacijama i molitvama sv. Franje Asiškoga, u ozračju sabranosti, molitve i zajedništva. „Što je Isus donio svijetu? Donio nam je Boga, svoje lice. Najvažnije je susresti se s Isusom. On je osobni Bog i traži osobnu povezanost i imat ćemo pravo mjerilo u životu. On je naš suputnik. Slika Boga traži pročišćavanje u molitvi i u dijalogu s Bogom“, rekla je, između ostaloga, s. Valerija.

Drugoga dana s. Valerija je promišljala o čovjekovu identitetu u svjetlu vjere, polazeći od pitanja: „Tko sam ja pred Bogom i pred sobom?“ Naglasila je da je svaki čovjek stvoren iz Božje ljubavi, na Božju sliku, te da svoj pravi identitet može otkriti jedino u odnosu s Bogom. „Život primamo kao dar od Boga. Nismo potpuno autonomna bića. Ovisimo o Njemu. Čitav naš život odvija se u odnosu i završava u Bogu. Zašto nas je Bog stvorio? Nije nas morao stvoriti. Čemu Bog stvara čovjeka? Stvara ga iz ljubavi. Nismo slučajno na ovome svijetu. On je htio da mi budemo“, bile su neke su od misli s. Valerije. Govoreći o izazovima suvremenoga čovjeka, upozorila je na opasnost „kulture maske“ koja udaljava čovjeka od istine o samome sebi, istaknuvši da Bog poznaje čovjeka dublje nego što on poznaje sebe samoga.

Trećega dana, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, s. Valerija govorila je o drugome čovjeku kao Božjem daru i ogledalu vjere. Kroz simbole lica i grada istaknula je važnost međuljudskih odnosa, naglasivši da susret s drugim vodi prema Bogu te da se istinsko čovještvo ostvaruje u ljubavi, poštovanju i zajedništvu. Razmatrajući biblijske slike Babilona i Jeruzalema, pozvala je vjernike da već sada, u svakodnevnom životu, izgrađuju Božje kraljevstvo promičući vrijednosti dobra, mira i nesebične ljubavi. Tijekom klanjanja usmjerila je pozornost na Presveto Srce Isusovo kao izvor Božje ljubavi, milosrđa i vjernosti, potaknuvši okupljene da svoje srce oblikuju po Kristovu srcu. Duhovna obnova završila je u ozračju molitve, zahvalnosti i zajedništva, uz sudjelovanje brojnih vjernika, djece, ministranata i mladih.

S. Valerija je također održala i predavanje mladim framašima u kojem je govorila o svome zvanju, svojoj profesorskoj službi i odgovarala na mnoga pitanja koja su joj mladi postavljali.

Misna slavlja za vrijeme trodnevne duhovne obnove predslavio je fra Oliver Marčinković. Vjernici su predvođeni s. Viktorijom Vukančič prije misa molili krunicu dok su svećenici ispovijedali. Za vrijeme mise, pobožnosti i klanjanja pjevao je zbor praćen orkestrom mladih i zvucima orgulja na kojima je svirala s. Nikolina Bilić. (kta/j.ž.)