Marija Bistrica: Klanjateljice Krvi Kristove na hodočašću Stepinčevim putom

Sudionice Međunarodnog seminara duhovnosti Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koji se od 25. lipnja do 17. srpnja održava u Zagrebu, hodočastile su u nedjelju 12. srpnja, uoči blagdana Majke Božje Bistričke, u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariju Bistricu, objavljeno je na stranici klanjateljice.hr.

Dvadeset i četiri sestre iz raznih dijelova svijeta gdje Klanjateljice djeluju: iz Italije, Sjedinjenih Američkih Država, Tanzanije, Filipina, Vijetnama, Poljske, Bjelorusije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a već se tri tjedna nalaze u zagrebačkom samostanu Klanjateljica Krvi Kristove u Miramarskoj, na hodočašću su razmatrale o temama krvi Kristove i mira, u duhovnom i prirodnom okruženju bistričkoga svetišta, sukladno naslovu njihovog seminara „U krvi Kristovoj je naš mir“. Hodočašće u Mariju Bistricu, kao i ona prijašnja gdje djeluju sestre Klanjateljice Krvi Kristove u Vukovar i Sarajevo, organizirala je s. Emanuela Škarica, ekonoma u Regionalnoj upravi Zagreb.

Po dolasku u Mariju Bistricu hodočasnicama je o povijesti toga marijanskog svetišta te duhovnim orijentirima i bistričkim hodočasnicima poput bl. Alojzija Stepinca, sv. Ivana Pavla II. pape, sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, nekadašnjeg pročelnika Kongregacije za nauk vjere kardinala Franje Šepera, progovorio mons. Nedjeljko Pintarić.

Nakon ulazne procesije u bistričku baziliku, u kojoj su se pridružile raspjevanim hodočasnicima iz župa Remete, Gračani i Bešići, a od kojih su mnogi na zavjetnom hodočašću nosili narodne nošnje, redovnice su sudjelovale na misnom slavlju koje je u crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca predvodio dr. Anto Pavlović.

Tijekom križnoga puta, na talijanskom i engleskom jeziku razmatrale su poruke i duhovnu ostavštinu svoje utemeljiteljice sv. Marije De Mattias „koja je, u svakom trenutku križnog puta, od osude do polaganja u grob, prepoznavala Krv Kristovu kao izvor snage, otkupljenja i očišćenja od grijeha, smatrajući da svaki čovjek treba uroniti svoje brige u Isusovu muku kako bi pronašao mir“.

Nakon pobožnosti križnoga puta pohodile su Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca gdje im je dobrodošlicu izrekla priorica s. Janja od Svete Obitelji. Tijekom susreta razvio se razgovor o kontemplativnom životu, molitvi za duhovna zvanja, karizmama dviju redovničkih zajednica i konkretnim pitanjima iz svakodnevnoga života. Susret je završio zajedničkim podnevnim pozdravljenjem i molitvom „Anđeo Gospodnji“, sa svim ostalim sestrama karmelićankama koje su u kapelu došle na molitvu Šestoga časa.

Na povratku iz Karmela upoznate su s novim sadržajima svetišta: prostorom dvorane Božjeg milosrđa i prostorom za ispovijed i osobnu molitvu te s Hodočasničkom volonterskom ambulantom koja djeluje u prostoru crkve na otvorenom. Hodočasnice je pozdravio i načelnik općine Marija Bistrica Josip Milički zaželjevši im ugodan boravak u Mariji Bistrici i priredivši iznenađenje s prigodnom okrjepom.

Nakon Marije Bistrice, hodočasnice su obišle i jedinu hodočasničko-turističku župu u Zagrebačkoj nadbiskupiji, župu Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata, gdje ih je dočekao župnik p. Tomislav Špiranec DI, upoznavši ih s velikim entuzijazmom članova različitih kongregacija koji su se okupljali u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj i koji su potaknuli izgradnju kapelice u starohrvatskom stilu na Sljemenu. U duhovno-rekreativnom raspoloženju p. Špiranec je, na temelju izvedenih i oslikanih povijesnih elemenata u kapeli, potaknuo sestre na izricanje vlastitih stavova o katolicizmu u hrvatskom narodu, povjerenje u Božju providnost i duhovni put prema vrhuncima vjere.

Hodočašće je završeno ispred zagrebačke prvostolnice, u sjeni pila Majke Božje i uz žubor fontane kipara Antona Dominika Fernkorna koja resi kaptolski trg od 1882. godine. O povijesti Zagrebačke nad/biskupije, gradnji katedrale i nadbiskupskog dvora govorio im je mons. Pintarić, istaknuvši „najsvjetliji lik Crkve zagrebačke nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca“ koji je dao „najizvrsniji primjer pastirske službe propovijedajući mir i pravdu, otvoreno i neustrašivo zastupajući dostojanstvo ljudske osobe, bez obzira na spol, dob, rasu, narodnost i vjeru; osuđujući povrede prava hrvatskoga naroda, Crkve i pojedinih građana; čineći djela milosrđa i nastojeći ublažiti trpljenja svih koji su bili u poteškoćama, osobito prognanika, izbjeglica, prognanih svećenika i djece u najrazličitijim potrebama“.

Govoreći o preostalim zemnim ostatcima bl. Stepinca koji se nalaze u sarkofagu u apsidi zagrebačke katedrale, a čiji su organi „slijedom namjernog uštrcavanja karbolne kiselinske otopine uništeni odlukom komunističkih vlasti da prikriju prave uzroke smrti dugotrajnog trovanja u zatvoru“, mons. Pintarić je podsjetio da je proces za njegovu kanonizaciju započeo još u vrijeme komunizma 4. prosinca 1980. godine po zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću, a da je u Vatikanu 3. srpnja 1998. pročitan Dekret o mučeništvu sluge Božjega kardinala Stepinca te ga je blaženim proglasio papa Ivan Pavao II. 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici.

„Iz zagrebačke katedrale nadbiskup Stepinac je rado pješice hodočastio i molio se Majci Božjoj, preko Sljemena u Mariju Bistricu, a vi ste iz Marije Bistrice preko Sljemena došle pred katedralu u kojoj čeka proglašenje svetim zajedno s cijelim hrvatskim narodom. Premda je nastavku procesa kanonizacije Postulatura bl. Alojzija Stepinca za proglašenje svetim predstavila čudesan događaj koji je ispitan na Liječničkom vijeću Kongregacije za proglašenje svetih 21. ožujka 2014., i na Kongresu konzultora teologa iste Kongregacije 3. lipnja 2014., pa je kanonski gledano kauza završena, ali se još se čeka pravorijek Crkve. Molite i vi da Stepinčeva svetost zasja cijeloj Katoličkoj Crkvi i svim ljudima dobre volje“, poručio je sestrama na završetku hodočašća mons. Pintarić. (kta)