Bijelo Polje: Duhovna obnova za juniorke i sestre do 10 godina od doživotnih zavjeta

 

Kod Školskih sestara franjevki u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju pokraj Mostara 11. i 12. srpnja održana je zajednička duhovna obnova za 23 redovnice u privremenim zavjetima i do deset godina od polaganja doživotnih zavjeta. Program susreta predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, objavljeno je na mrežnoj stranici Provincije Svete Obitelji Školskih sestara franjevki Krista Kralja.

Program prvoga dana započeo je pozdravom s. Slavice Barbarić, odgojiteljice juniorki i organizatorice susreta, a sudionice su se potom okupile u samostanskoj kapelici na klanjanje pred Presvetim Licem euharistijskog Isusa. Uslijedio je zajednički Lectio Divina.

U popodnevnom dijelu provincijal Grbeš je kroz predavanje na temu „Čistoća srca“ pozvao sudionice na unutarnje preispitivanje podsjećajući da „vanjsko stanje čovjeka uvijek zrcali ono što nosi u sebi“. „Važno je graditi i čuvati dobro srce. Čuvati ga od zavisti, osvete, mržnje, podrugljivosti, ismijavanja, tračanja i ravnodušnosti. Čuvati ga od loših pamćenja, prezira, pohlepe, nestrpljivosti, drskosti, grubosti, nepraštanja i sebičnosti. Riječ koju izgovaramo uvijek je glas srca, a šutnja je odlika čovjeka koji je srcem bogat“, poručio je fra Jozo, naglasivši kako je redovnički zavjet čistoće zapravo stalna i budna briga za srce.

Istaknuo je kako su sloboda i ljubav dvije poluge koje drže čovjeka, a jedinstvo s Bogom dolazi isključivo po ljubavi koja je najbolja manifestacija slobode. „Ljubav čini čovjeka jedinstvenim. Svi sebični ljudi nalikuju jedni na druge“, primijetio je.

Drugi dan obnove sudionice su započele euharistijskim slavljem u zajedništvu sa samostanskom zajednicom. Uslijedilo je euharistijsko klanjanje, a potom i vrijeme rezervirano za sestrinsko zajedništvo, susrete, razgovore i dijeljenje iskustava.

U popodnevnom dijelu programa provincijal Grbeš je kroz sliku stabla sestrama prikazao metaforu redovničkog života pojasnivši da, kao što se u godovima stabla može točno prepoznati sve što je ono proživjelo kroz svaku godinu svoga postojanja, tako se i u ljudskim životima ispisuje njihova povijest. Potom ih je potaknuo na preispitivanje o tome što upisuju u „knjigu svoga života“.

Posebno je posvijestio važnost tišine i šutnje, naglasivši potrebu da se iznova uči kako biti istinski slušatelji koji znaju šutjeti i razumjeti. „Oni koji govore mijenjaju mišljenja, a oni koji slušaju mijenjaju srce“, zaključio je fra Jozo. (kta)