Livno: Duhovne vježbe sestara Služavki Malog Isusa

Duhovne vježbe sestara Služavki Malog Isusa održane su od 5. do 11. srpnja 2026. u „Kući Djeteta Isusa“ u Livnu, objavljeno je na stranici ssmi.hr.

Kroz razmatranja koja su većinom bila utemeljena na Matejevu evanđelju sestre sudionice predvodio je don Vedran Torić.

U svom nagovoru istaknuo je važnost Božje riječi kao mjesta susreta s Kristom u konkretnim životnim okolnostima. Naglasio je kako Bog po daru Duha Svetoga čovjeku daje nutarnju snagu da prihvati stvarnost u kojoj se nalazi te u njoj prepoznaje Božje djelovanje. Tumačeći lik Ivana Krstitelja, govorio je o proročkoj dimenziji redovničkoga života koji je u cijelosti usmjeren prema Isusu Kristu.

Don Vedran je također promišljao o redovničkim zavjetima u svjetlu Matejeva evanđelja.

Potaknuo je redovnice da se u zavjetu siromaštva što više suobličavaju Kristu te pojasnio da kušnje i krize, koje često dolaze nakon važnih životnih odluka, vraćaju izvornom smislu redovničkog života. Kazavši kako je siromaštvo gesta Božje naklonosti prema ljudima, napomenuo je da Bog uvijek dariva potpunu slobodu i sve čini da ih spasi. Podsjetio je kako je Bog, odričući se nebeskoga bogatstva i postajući čovjekom, pokazao svoju blizinu čovjeku te da se istinsko siromaštvo očituje u stavljanju Kristove ljubavi ispred vlastitih interesa i u trajnom zajedništvu s Gospodinom.

O zavjetu čistoće govorio je kao o posebnom izrazu kršćanske ljubavi i potpunoga darivanja Bogu i bližnjemu. Naglasio je da Krist oslobađa čovjeka od nezdravih odnosa koji guše osobnu slobodu i različitost, istaknuvši kako različitost u redovničkoj zajednici nije prepreka nego dar koji zajednicu obogaćuje i osnažuje. Govoreći o zrelosti djevičanstva, istaknuo je da se ona očituje u duhovnom majčinstvu, odnosno u preuzimanju odgovornosti za druge i bezuvjetnom darivanju. Posebno je naglasio važnost „čistoće srca“, odnosno trajne nutarnje borbe protiv gorčine, ljutnje i nepravde.

Razmatrajući zavjet poslušnosti, don Vedran je istaknuo kako njegova bit nije manipuliranje sviješću osobe, nego u posvećenju. Podsjetio je da je Isus u svemu bio poslušan Ocu te da istinska poslušnost može proizići jedino iz nutarnje slobode tj. kroz razlučivanje onoga što Bog u tom trenutku očekuje od nas kroz djelovanje Duha Svetoga. Istaknuo je da Bog ne želi da kao njegova djeca djelujemo iz straha nego iz nutarnje slobode te ujedno upozorio da zahtjev za redovničkom poslušnošću uvijek mora poštovati slobodu i dostojanstvo osobe.

Na završetku duhovnih vježbi voditelj je podsjetio kako sudionice da su djeca uskrsloga Krista koji svojim uskrsnućem u potpunosti oslobađa čovječanstvo od straha i krivnje te ih stoga pozvao da ne ostanu „zatvoreni u svom grobu“ već da uvijek hode prema Uskrsu, ističući kako su poziv i karizma redovničkoga života neraskidivo povezani s poslanjem evangelizacije. (kta)