Propovijed biskupa Relote u povodu 33. obljetnica stradanja i progona Hrvata travničkog kraja

U povodu 33. obljetnice progona i stradanja Hrvata župe Brajkovići i travničkoga kraja misno slavlje na Spomen obilježju na Ovnaku 8. lipnja 2026. predslavio je Vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota uz koncelebraciju generalnog vikara vojnog ordinarijata mons. Željka Čuturića, župnika iz Brajkovića fra Krešimira Vukadina i još trojice svećenika. Prije početka svete mise, obitelji poginulih, preživjeli branitelji, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i politički dužnosnici izaslanstava s različitih razina vlasti, položili su vijence i upalili svijeće. Propovijed biskupa Relote prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre u Kristu,

poštovane obitelji poginulih i nestalih, cijenjeni branitelji, predstavnici društvenoga i političkoga života, dragi vjernici,

danas smo se okupili u Ovnaku kako bismo obilježili 33. obljetnicu progona i stradanja Hrvata župe Brajkovići i travničkoga kraja. Okupili smo se u molitvi, zahvalnosti i sjećanju pred ovim spomen-obilježjem koje svjedoči o teškim danima naše povijesti, ali i o snazi vjere koja je naš narod održala kroz kušnje i stradanja.

Ovdje danas ne stojimo samo pred imenima uklesanim u kamen. Stojimo pred životima ljudi koji su imali svoje obitelji, svoje snove, svoje nade i planove. Stojimo pred uspomenom na branitelje koji su dali svoje živote i na civile koji su nevino stradali. Njihova žrtva trajno je upisana u povijest ove župe i ovoga kraja.

Prošlo je trideset i tri godine od vremena kada su rat i nasilje donijeli razaranje, progon i patnju. Mnogi su morali napustiti svoje domove, mnogi su izgubili svoje najmilije, a mnoge rane još nisu potpuno zacijelile. Vrijeme prolazi, ali sjećanje ostaje. I mora ostati. Jer narod koji zaboravi svoje žrtve riskira da izgubi dio svoje duše.

No kao kršćani ne okupljamo se samo radi sjećanja na prošlost. Okupljamo se prije svega radi vjere. Vjerujemo da ljudski život ne završava smrću i da oni koje danas spominjemo nisu izgubljeni, nego žive u Bogu. Kristovo uskrsnuće daje smisao našoj nadi i našem sjećanju. Zato danas molimo da Gospodin primi naše pokojne u svoje vječno kraljevstvo i nagradi ih mirom koji ne prolazi.

Sveto pismo često nas podsjeća da Bog čuje vapaj onih koji trpe. On nije daleki promatrač ljudske boli. On je Bog koji je i sam prošao put križa. Zato svaki križ koji je nosio naš narod, svaka suza majke, svaki vapaj prognanika i svaka patnja nevinih nisu bili skriveni pred njegovim očima.

Istodobno, današnji nas spomen poziva na odgovornost. Dužni smo čuvati istinu o onome što se dogodilo. Istina nije sredstvo podjela, nego temelj pomirenja. Bez istine nema pravde, a bez pravde nema trajnoga mira. Zato s poštovanjem govorimo o našim žrtvama i prenosimo njihovu priču novim naraštajima.

Posebnu riječ želim uputiti mladima. Mnogi od vas rođeni su nakon ratnih događaja. Vi ne nosite osobna sjećanja na te dane, ali nosite odgovornost da čuvate uspomenu na one koji su podnijeli žrtvu kako bi ovdje ostao život, vjera i narod. Ne dopustite da se zaboravi njihova žrtva, ali isto tako gradite budućnost utemeljenu na poštovanju, dijalogu i miru.

Kršćanska vjera uči nas da sjećanje ne smije prerasti u mržnju. Pozvani smo tražiti istinu i pravdu, ali i živjeti evanđeoski poziv na praštanje. To nije slabost, nego snaga. To nije odricanje od istine, nego pobjeda dobra nad zlom.

Danas zahvaljujemo svima koji su ostali vjerni svojoj vjeri, svom narodu i svom zavičaju. Zahvaljujemo obiteljima koje su unatoč patnji sačuvale dostojanstvo i vjeru. Zahvaljujemo braniteljima koji su branili svoje domove i svoj narod. Zahvaljujemo svima koji su nakon rata sudjelovali u obnovi života, zajedništva i nade.

Neka ovo spomen-obilježje bude trajni znak da žrtva naših pokojnika nije zaboravljena. Neka bude mjesto molitve i zahvalnosti, mjesto gdje će budući naraštaji učiti koliko je dragocjen mir i koliko je visoka cijena slobode.

Molimo danas Gospodina da podari pokoj svim poginulim i umrlim braniteljima i civilima župe Brajkovići. Molimo za nestale i za njihove obitelji koje još uvijek nose teret neizvjesnosti. Molimo za našu župu, za Travnik, za Središnju Bosnu i za cijelu Bosnu i Hercegovinu, da budu zemlja mira, međusobnog poštovanja i nade.

Neka nas u tome prati zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice mira.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine. I svjetlost vječna neka im svijetli.

Počivali u miru Božjem. Amen.