Papa Lav XIV. uvijek stavlja Isusa Krista u središte svih svojih propovijedi i govora

Propovijed kardinala Gerharda Ludwiga Müllera na blagdan sv. Agneze 21. siječnja ove godine u njegovoj titularnoj crkvi Sant' Agnese in Agone u Rimu prenosimo u cijelosti:

„Papa Lav XIV. uvijek stavlja Isusa Krista u središte svih svojih propovijedi i govora. Sin je Božji po svome križu i uskrsnuću jedina nada za svakoga čovjeka i u životu i u smrti. I samo u Kristu Isusu Crkva može biti sakrament spasenja svijeta. Samo u njemu ona dobiva svoj profil u odnosu na sve spasenjske doktrine, ideologije, programe i agende koje ljudi smišljaju i stvaraju. Naš Sveti Otac nema samo volju za dogmatsku istinu, nego i hrabrost za političku jasnoću pred vladarima ovoga svijeta. U svome novogodišnjem obraćanju Diplomatskomu zboru pri Svetoj Stolici otvoreno je istaknuo da se 380 milijuna kršćana diljem svijeta suočava s progonima, diskriminacijom i nasiljem. Međunarodna humanitarna organizacija Open Doors izračunala je brojku od gotovo 5000 kršćana ubijenih 2024. godine. A ako promotrimo povijest posljednjih 4000 godina, vidjet ćemo da se protiv judaizma i kršćanstva vodila nemilosrdna borba. Najdublji razlog ove smrtonosne mržnje prema narodu Božjemu Staroga i Novoga saveza je taj što mudri i moćni ovoga svijeta ne mogu podnijeti vjeru u jedinoga i pravoga Boga, Stvoritelja neba i Zemlje jer oni sami žele biti bogovi, igrati se gospodara života i smrti i opijati se svojim samopromoviranim kultom ličnosti. Međutim, kršćansko načelo da se treba pokoravati Bogu, a ne ljudima (Dj 5,29), razotkriva njihovu tvrdnju o kvazibožanskomu sveznanju i svemoći kao smiješnu drskost smrtnih ljudi. I u smrtnome času svih tirana, autokrata i vođa, postaje jasno kakva su jadna stvorenja.

Od početka su i kršćani u Rimskome Carstvu bili sumnjičeni, prezirani i progonjeni od rulje poganskih masa ili od filozofa kojima su se utjelovljenje Boga i njegova krvava smrt na križu činili nerazumnom izopačenošću u usporedbi s njihovom visoko spekulativnom predodžbom o Bogu kao čistome duhu bez ikakva kontakta s materijom i zemaljskim ljudima. Njihov ideal bio je oslobođenje duše iz zatvora tijela, a ne uskrsnuće tijela. I konačno, nositelji apsolutne političke vlasti nisu mogli i još uvijek ne mogu tolerirati što su kršćani ulogu cara ili države ograničili na vremenitu dobrobit, dok su u savjesti i vjeri jedino priznavali Krista svojim Gospodinom i Kraljem.

Sveta Agneza, čiji spomen danas slavimo na mjestu njezina mučeništva, bila je nježna djevojčica od samo dvanaest godina koja je unatoč svim prijetnjama i kušnjama ostala vjerna Kristu sve do nasilne smrti odrubljivanjem glave, na isti način na koji su se tada klali janjci. I tako nas uvijek upućuje na Krista koji je zaklan na oltaru križa kao Jaganjac Božji koji odnosi grijehe svijeta. A kolike su tisuće mladih ljudi ostali postojani u progonima i nisu prignuli glave ni koljena pred Baalom, idolom ovoga svijeta (Hoš 2,8-13) „zbog svoga svjedočanstva za Isusa i Riječ Božju“ (Otk 20,4). Jadni ljudi ustaju kao spasitelji svijeta i dopuštaju da ih zavedene mase slave kao idole. Ali kako su progonitelji kršćana umrli? Car Valerijan je pao u ruke svojih neprijatelja, a Parti su njegovu oderanu kožu poslali u Rim, na sramotu Carstva. Hitler je cvilio za svojim životom u Führerbunkeru kao pretučeni pas jer nije mogao vjerovati da je sad sam došao na red, on koji je nemilosrdno poslao milijune nevinih ljudi u smrt. A uvjereni ateist Staljin je poput nadriliječnika u svojoj dači isprobavao sve moguće lijekove koji su mu trebali jamčiti zemaljsku besmrtnost o kojoj danas sanjaju svi oligarsi i autokrati koji sebe smatraju nezamjenjivim blagoslovom čovječanstva. U stvarnosti je umro jadan u svojoj prljavštini s preplašenim pogledom punim mržnje i nemoćnoga bijesa prije nego što je vrag došao po svoje.

No, ne možemo šutjeti o progonu kršćana u današnjoj Europi koji potomci sekularista, fašista i socijalista provode u obliku tzv. probuđene, woke kulture. Kakva je protucrkvena propaganda morala prethoditi onim protukršćanskim napadima na ljude i crkvene institucije prijavljene u Europskoj uniji?! Registrirano ih je 2300! Osim toga, u Engleskoj su zabilježena 502 napada na ljude samo zato što su kršćani, kao i brojni napadi paljenja kršćanskih crkava.

U našim zapadnim zemljama etablirao se novi, suptilni oblik prijezira prema kršćanima, sve do mentaliteta briselskih birokrata i njihovih upravitelja u državama članicama. Oni napadaju središnju istinu kršćanskoga pogleda na čovječanstvo, tvrde kako čovjek nije kruna stvorenja, stvoren na sliku Božju i u svojoj savjesti izravno povezan s Bogom, nego je tek proizvod slijepoga prirodnog procesa ili – govoreći marksističkim terminima – konglomerat njegovih društvenih određenja. Zato zeleni socijalistički ideolozi mogu tretirati čovječanstvo kao sirovinu i stvoriti „novoga čovjeka“ na svoju sliku i priliku. I zato njihove ideologije, birokracije, stranke i vođe imaju pravo usmjeravati, obrazovati i diktirati ljudima što i kako trebaju misliti, govoriti, osjećati, jesti i raditi. No, za razliku od klasičnih totalitarnih sustava prisile, današnja propaganda je toliko spretna da osvještava ljude da slobodno odlučuju hoće li ubijati vlastitu djecu u utrobi ili će dopustiti da ih ubijaju u bolesti i starosti kako više nikome ne bi bili na teretu.

A đavolski vrhunac protukršćanstva je kada milijarde dolara vrijedne farmaceutske kompanije uvjere djecu i mlade u mučnome razdoblju puberteta da mogu promijeniti spol ako osjete da su u krivome tijelu. U stvarnosti, od vječnosti, „prije stvaranja svijeta“ (Ef 1,4), Bog je izabrao i pozvao svakoga pojedinca u Kristu da bude upravo ta konkretna povijesna osoba kao muškarac ili kao žena (Post 1,27; Mt 19,4). Prvi prekrasan zadatak koji moramo savladati je potpuno prihvaćanje sebe kao Božjih stvorenja. On nas je zazvao našim imenom i tako nas učinio osobama (Iz 43,1). A najviša zadaća u našim životima je da, kroz vjeru u Krista, potvrdimo da smo oslobođeni za slobodu i slavu sinova i kćeri Božjih (Rim 8,21). Bog je muškarcu i ženi povjerio nastavak postojanja čovječanstva kroz generacije. Dva spola kojima je Stvoritelj obdario ljudsku narav dio su dobrote stvaranja i nisu slučajnost čiju štetu moramo ograničiti. On blagoslivlja ljubav muškarca i žene i dopušta djeci da izađu iz njihove bračne zajednice kao plod njihove ljubavi. I razlika između muškarca i žene također igra važnu ulogu u kraljevstvu milosti. Sam je Sin Božji postao čovjekom i kao čovjek, novi Adam, glava je čitavoga čovječanstva i Crkve. Ali prihvaća čovječnost od žene koja je postala nova Eva, majka onih koji žive u Bogu, svojom slobodnom suradnjom kojom je rekla „da“ Božjemu utjelovljenju iz svoga tijela i duha.

U protukršćanskomu kulturnom ratu u Europi radi se zapravo o kulturi čovječanstva i kršćanstva protiv povratka u barbarstvo staroga i novoga poganstva. Novo poganstvo je u biti prijezir prema čovjeku kojega je Bog stvorio na svoju sliku i priliku i koji nas u svome Sinu Isusu poziva da postanemo njegovi sinovi i kćeri te da živimo u Duhu Oca i Sina kao prijatelji Božji i da se jednoga dana uselimo u jedan od mnogih dobro pripremljenih stanova u Očevoj kući.

Veliki crkveni otac Ambrozije preporučio nam je sv. Agnezu kao uzor kršćanstva jer se nije dala odvratiti od Krista brutalnim prijetnjama, kao ni istodobnim laskanjem i obećanjima luksuznoga života u svijetu (De virginibus 5-9). I mi, današnji kršćani, slijedimo njezin primjer i preporučimo se njezinu zagovoru: Sveta Agnezo, podupiri nas svojom molitvom da se ne damo zavesti protukršćanskoj propagandi, nego nam izmoli kod Boga milost da uvijek ostanemo vjerni Isusu Kristu, našemu Gospodinu, jedinomu i pravomu Spasitelju čovječanstva. Amen.“

(kta)