AUDIO: Propovijed nadbiskupa Vukšića na Euharistijskom slavlju na Novu godinu u sarajevskoj katedrali

Na Novu godinu, kada Crkva slavi svetkovinu Marije Bogorodice i obilježava Svjetski dan mira, 1. siječnja 2023. svečano Euharistijsko slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. Propovijed nadbiskupa Vukšića pod naslovom „Svi trebaju zajedno uspostaviti putove mira“ prenosimo u cijelosti:

 

 

Prvi dan u kalendarskoj godini ljudi obično nazivaju Nova Godina pa bi tema novoga početka bila vrlo prikladna za razmišljanje u današnjoj propovijedi. Kao katolici pak istoga dana slavimo svetkovinu blažene djevice Marije Bogorodice, a to je u vjerskom i teološkom smislu najvažniji Gospin blagdan jer njime ispovijedamo vjeru da je ona rodila Bogočovjeka Isusa Krista, Spasitelja svijeta, pa i tema Spasiteljeve Majke bila također od velike koristi. No na današnji dan cijela Katolička crkva obilježava i svjetski dan mira. Ustanovio ga je papa Pavao VI. proglasom, koji je bio datiran na blagdan Bezgrešnoga začeća blažene djevice Marije, 8. prosinca 1967., a prvi put je svjetski dan mira bio obilježen 1. siječnja 1968. Pa se tako ove godine on obilježava po 56. puta.

Od onoga vremena pa do danas pape svake godine redovito, u povodu Svjetskoga dana mira, svim katolicima i cijelomu svijetu upućuju posebnu poruku. Tako je učinio i papa Franjo ove godine, a svoju poruku naslovio je „Nitko se ne može spasiti sam. Krenuti od Covida-19 i zajedno uspostaviti putove mira“. A s obzirom na okolnosti u svijetu, tema i potreba mira se u ovom času nameće kao posebno suvremena i važna pa ćemo upravo toj temi posvetiti naredne minute tako što ćemo se zadržati upravo na sadržaju njegove poruke za 56. svjetski dan mira.

I.

Svoje razmišljanje papa Franjo započeo je riječima apostola Pavla: „A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći“ (1 Sol 5,1-2). I nastavio je: „Tim je riječima apostol Pavao pozvao zajednicu u Solunu da, u iščekivanju susreta s Gospodinom, ostane postojana, s nogama i srcem čvrsto na zemlji, sposobna pažljivim pogledom promatrati stvarnost i događaje povijesti. Čak i kad se događaji u našem životu čine tragičnima i osjećamo se gurnutima u mračni i teški vrtlog nepravde i patnje, pozvani smo pobrinuti se da nam srce bude otvoreno nadi, staviti svoje pouzdanje u Boga koji nam daje svoju prisutnost, koji nas prati s nježnošću, podupire nas u našim naporima i nastojanjima i, iznad svega, usmjerava nas na našem putu kroz život. Zato sveti Pavao neprestano potiče zajednicu na budnost, traženje dobrote, pravde i istine: 'ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo' (5,6). To je poziv da budemo budni, da se ne zatvaramo u strah, patnju ili rezignaciju, da ne podlegnemo rastresenosti, da ne klonemo duhom, nego da budemo poput stražara koji znaju ostati budni i uočiti prva svjetla zore, posebno u trenucima najveće tame.“

II.

U nastavku svoje poruke veli papa Franjo: „COVID-19 nas je bacio u tamnu noć, izbacivši nas iz kolotečine našeg svakodnevnog života, poremetivši naše planove i navike, narušivši prividan mir čak i najprivilegiranijih društava, uzrokujući nesnalaženje i patnju i prouzročivši smrt velikog broja naše braće i sestara. (…)

Osim tjelesnih simptoma, (…) izazvao je opću slabost koja se ukorijenila u srcima mnogih pojedinaca i obitelji, s nezanemarivim posljedicama, pojačanim dugim razdobljima izolacije i raznim vrstama ograničenja slobode.

Ne smijemo, k tome, zaboraviti da je pandemija (…) ugrozila sigurnost zaposlenja mnogih pojedinaca i dodatno pogoršala problem usamljenosti koji uzima sve više maha u našim društvima, naročito usamljenosti najslabijih i najsiromašnijih. Sjetimo se samo, na primjer, milijuna (…) radnika u mnogim dijelovima svijeta koji su ostali bez posla i bez ikakvih potpora tijekom razdoblja karantene.“

III.

Iz problema s pandemijom ljudi su imali priliku naučiti također brojne korisne lekcije. Tako, nastavlja Papa: „Nakon što smo se izravno osvjedočili u krhkost koja karakterizira ljudsku stvarnost i našu osobnu egzistenciju, možemo zasigurno reći da najveća lekcija kojoj nas je COVID-19 naučio jest svijest da svi trebamo jedni druge, da je naše najveće, ali i najkrhkije blago ljudsko bratstvo, utemeljeno na našem zajedničkom bogosinovstvu, te da se nitko ne može sâm spasiti. Prijeko je potrebno, stoga, zajedno tražiti i promicati univerzalne vrijednosti koje su putokazi na putu koji vodi do tog ljudskog bratstva. Naučili samo također da povjerenje koje smo polagali u napredak, tehnologiju i učinke globalizacije nije bilo samo pretjerano, nego se pretvorilo u individualističku i idolopokloničku opijenost, ugrozivši jamstva pravde, sklada i mira za kojima tako silno žudimo. U našem svijetu u kojem se sve odvija velikom brzinom, rašireni problemi neravnoteža, nepravdi, siromaštava i marginalizacija vrlo često raspiruju nemire i sukobe, te uzrokuju nasilje, pa čak i ratove.

Dok je s jedne strane pandemija sve to iznijela na vidjelo, s druge strane imali smo priliku otkriti pozitivne stvari kao što su blagodat povratka poniznosti, zatim smanjenje nekih konzumerističkih zahtjeva, obnovljeni osjećaj solidarnosti koji nas poziva da zbacimo sa sebe oklop svoje sebičnosti i otvorimo se patnjama i potrebama drugih, te, na kraju, predano zalaganje, u nekim slučajevima doista herojsko, mnogih osoba koje su se žrtvovale kako bi svi mogli što je bolje moguće prebroditi dramu koju je izazvala ta hitna situacija.“

IV.

Tamna strana čovjekove naravi, međutim, uključujući i kainovsku sklonost, uzrok je posvema nepotrebnih zala čije su žrtve brojni ljudi. Jedni su žrtve zloga u sebi pa su počinitelji zla, a drugi su žrtve njihovih zlih nakana, umova i ruku. Zato Papa nastavlja: „ I baš kad smo se usudili nadati da je najgore u noći pandemije (…) iza nas, nova strašna nesreća zadesila je čovječanstvo. Svjedoci smo izbijanja još jedne pošasti: još jednog rata, (…) Rat u Ukrajini odnosi nevine žrtve i širi neizvjesnost, ne samo među onima koji su njime izravno pogođeni, već, na širi i neselektivan način, i među onima koji tisućama kilometara daleko trpe njegove kolateralne posljedice. (…)

Sigurno da je virus rata teže pobijediti od virusa koji pogađaju ljudsko tijelo, jer ne dolazi izvana, nego iznutra, iz srca čovječjega nagrđena grijehom (usp. Mk 7,17-23).

Što se, dakle, od nas traži? Traži se, prije svega, da dopustimo da nam se srce promijeni izvanrednom situacijom koju smo proživjeli, to jest da dopustimo Bogu da (…), preobrazi naše uobičajene kriterije tumačenja svijeta i stvarnosti. Ne smijemo više misliti samo na to kako čuvati svoje osobne ili nacionalne interese, nego se moramo voditi idejom općeg dobra, s istančanim osjećajem za zajednički život, odnosno da kao „mi“ budemo otvoreni sveopćem bratstvu.

Kako bismo to učinili i živjeli bolje (…), ne možemo zanemariti temeljnu činjenicu: mnoge moralne, društvene, političke i ekonomske krize koje doživljavamo međusobno su povezane, a ono na što gledamo kao na pojedinačne probleme zapravo su jedni drugima uzrok ili posljedica. (…) Moramo ponovno razmotriti pitanje osiguravanja javnozdravstvene zaštite za sve; promicati mirovne napore za okončanje sukoba i ratova koji i dalje uzrokuju žrtve i siromaštvo; zajednički i složno brinuti o našem zajedničkom domu i provoditi jasne i učinkovite mjere za borbu protiv klimatskih promjena; boriti se protiv virusa nejednakosti i osigurati hranu i pristojan posao za sve, podupirući one koji ne zarađuju niti minimalnu plaću i nalaze se u vrlo teškim situacijama. Sablazan gladovanja cijelih naroda ostaje otvorena rana. Moramo, (…), poduzeti odgovarajuće mjere za promicanje prihvaćanja i integracije, posebno u pogledu migranata i onih koji žive kao odbačeni u našem društvu. Samo ako se u tim situacijama budemo predano žrtvovali, s altruističkom željom nadahnutom Božjom beskrajnom i milosrdnom ljubavlju, moći ćemo graditi novi svijet i pomoći u izgradnji Božjeg Kraljevstva, koje je kraljevstvo ljubavi, pravde i mira.“

Završavajući ovo razmišljanje, zajedno s papom Franjom: „Svim muškarcima i ženama dobre volje želim da uzmognu izgrađivati iz dana u dan, kao mirotvorci, dobru godinu! Neka Marija Bezgrješna, Isusova Majka i Kraljica mira, zagovara nas i čitavi svijet!“. Po Kristu Gospodinu našemu. (kta)