Govor nuncija Chullikatta na Skupštini Konferencije VRPP BiH

Skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 18. svibnja 2026. na Nedžarićima u Sarajevu. Svoj govor okupljenima uputio je na početku apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt, a u nastavku ga prenosimo u cijelosti, preuzet s mrežne stranice redovnistvo.ba:

Slijediti Isusa po Evanđelju svetog Marka

Ekselencijo,

Draga braćo i sestre u posvećenom životu,

Evanđelje svetog Marka stavlja pred nas, s izvanrednom jednostavnošću, odlučujuće Isusove riječi: „Slijedi me“, značajnu temu koju ste odabrali za ovaj susret. To je poziv koji dotiče srž našega poziva i koji je, prije nego što postane poslanje, živi odnos s Gospodinom.

Kako nam sveti Marko pripovijeda, prvi učenici odmah odgovaraju, ostavljajući sve. U tom tako spontanom činu prepoznajemo i vlastitu povijest: velikodušan odgovor, često praćen žarom, iskrenošću i raspoloživošću, ali katkad iskušavan poteškoćama. Evanđelist, naime, ne skriva slabosti učenika: oni ne razumiju u potpunosti, boje se, gube se. Pa ipak, Isus ih ne napušta, nego ih strpljivo odgaja da uđu u otajstvo njegova života, koje ide do Križa.

„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mk 8,34). Uzeti svoj križ ne znači tražiti patnju, nego prihvatiti, u svjetlu vjere, životne kušnje kao mjesto susreta s Kristom. Upravo u tihom i ustrajnom darivanju sebe učenik otkriva duboku radost nasljedovanja, noseći s ljubavlju križ koji život donosi, pretvarajući ga u prinos i nadu za svijet. Drugim riječima, u logici dara póziva nalazi se prava sloboda, a u gubitku života za Krista on se ponovno u potpunosti pronalazi.

U tom obzoru, Učiteljstvo Crkve pruža nam dragocjeno svjetlo. Pokojni papa Franjo podsjećao je da je posvećeni život pozvan „probuditi svijet“ svjedočanstvom u kojem je Krist doista središte našega života (usp. Razgovor s generalnim poglavarima redovničkih ustanova, 29. studenoga 2013., La Civiltà Cattolica, siječanj 2014.). U slijedu s tim naukom, i novije Učiteljstvo pape Leona XIV snažno ističe da posvećeni život nalazi svoju plodnost jedino u dubokoj ukorijenjenosti u Kristu i u dosljednom i vjerodostojnom izrazu evanđeoskoga života. Stoga, samo ako smo duboko „ukorijenjeni u Njemu“, naš poziv postaje plodan i sposoban govoriti srcu muškaraca i žena našega vremena.

Također, upute Dikasterija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života pozivaju nas da ovo nasljedovanje živimo konkretno i zajednički, potičući, između ostaloga, njegovanje zajedništva među različitim karizmama, promicanje iskrene suradnje među ustanovama, skrb o formaciji te njegovanje živoga dijaloga s pastirima: vidovi koji predstavljaju snažne znakove evanđeoskoga nasljedovanja (usp. Upute, Prot. br. Sp.R. 1795/17).

Danas smo, kao redovnici i redovnice, pozvani živjeti ovaj poziv u kontekstu obilježenom novim izazovima, poput smanjenja zvanja, kulturnih promjena i potrebe za uvjerljivom evanđeoskom prisutnošću. Upravo zato pozvani smo obnoviti svoj misionarski zanos, s pogledom vjere i srcem otvorenim Duhu.

Draga braćo i sestre, slijediti Isusa po svetom Marku u konačnici znači neprestano se vraćati bitnome: ostati s Gospodinom, dopustiti da nas On vodi i vjerno ga slijediti, čak i kada put vodi prema Križu. U toj ustrajnoj vjernosti posvećeni život postaje istaknut kao živi znak nade za Crkvu i za svijet. HVALA!