Propovijed biskupa Relote na misi s hodočasnicima u Avignonu

Pripadnici Oružanih snaga, Ministarstva obrane i Ministarstva sigurnosti BiH, predvođeni vojnim ordinarijem u BiH mons. Mirom Relotom na putu za Lourdes slavili su misu, rano ujutro 20. svibnja, u avignonskoj katedrali. Misu je predvodio biskup Relota čiju propovijed upućenu tom prigodom prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre,

poštovani pripadnici vojske i policije, dragi bolesnici, članovi obitelji i svi koji ste krenuli putem vjere prema Lourdes,

u ovom svetom trenutku, okupljeni ovdje u Avignon, podižemo svoja srca Bogu zahvalni što nas je pozvao na ovo hodočašće milosti, nade i obraćenja. Neka mir Gospodina našega Isusa Krista bude sa svima vama.

Danas nismo ovdje samo kao putnici koji prolaze kroz jedan grad na putu prema jednom svetištu. Mi smo narod Božji na putu. Hodočasnici. Ljudi koji traže Boga. Ljudi koji nose svoje terete, svoje križeve, svoje molitve i svoje tišine.

Posebno pozdravljam vas, pripadnike vojske i policije. Vi ste ljudi službe. Ljudi odgovornosti. Ljudi koji često stoje između sigurnosti i opasnosti, između reda i kaosa. Mnogi od vas nose teret koji drugi ne vide. Nosite umor, sjećanja, neprospavane noći, odgovornost za živote drugih. Ponekad morate biti snažni i onda kada ste iznutra ranjeni.

A ipak, večeras ili danas, pred Gospodinom, ne trebate ništa dokazivati. Ovdje niste prvenstveno vojnici, policajci ili službenici. Ovdje ste sinovi i kćeri Božje. Ovdje ste ljudi koje Bog poznaje po imenu. Koliko je važno da čovjek barem ponekad siđe s buke svijeta i ponovno čuje vlastitu dušu. Zato je hodočašće milost. Jer čovjek, dok putuje prema svetom mjestu, počinje polako putovati i prema vlastitom srcu.

A Lourdes nije samo mjesto čudesnih ozdravljenja. Lourdes je mjesto gdje nebo podsjeća čovjeka da nije zaboravljen. Tamo je Blažena Djevica Marija došla malenoj Bernardici ne zbog moći ovoga svijeta, nego zbog jednostavnosti srca. Bog uvijek bira poniznost da bi svijetu pokazao svoju snagu.

I možda upravo zato mnogi ljudi u Lourdes dolaze slomljeni, umorni ili izgubljeni — a vraćaju se drukčiji. Ne zato što su svi problemi nestali, nego zato što ponovno osjete da ih Bog nosi.

Draga braćo i sestre, čovjek današnjice često živi kao da mora sve sam. Sam nositi odgovornost. Sam pobijediti strah. Sam pronaći smisao. Sam ostati jak.

Ali Evanđelje nam danas govori nešto drugo: Bog ne spašava čovjeka izdaleka. On hoda s njime. To je srce naše vjere. Bog ide s nama kroz naše noći. Bog ulazi u naše strahove.

Bog ne bježi od naših rana.

Koliko puta ljudi u uniformi moraju sakriti vlastitu bol da bi drugi bili mirni. Koliko puta obitelji čekaju povratak svojih najmilijih s brigom u srcu. Koliko puta čovjek izvana izgleda snažno, a iznutra nosi veliku samoću. I upravo takvom čovjeku Krist danas govori: „Ne boj se. Ja sam s tobom.“ To nije samo lijepa rečenica. To je obećanje.

Kršćanin nije čovjek bez križa. Kršćanin je čovjek koji zna da nije sam pod križem.

Zato je ova misa više od običnog zaustavljanja na putu. Ovo je trenutak u kojem Gospodin želi obnoviti naše srce.

Možda netko od vas danas nosi umor života, obiteljsku bol. Nosi pitanje na koje dugo nema odgovora. Možda netko već dugo moli za mir u srcu. Ne bojte se to donijeti Gospi.

Marija u Lourdesu ne govori mnogo. Ali njezina prisutnost govori sve. Ona nas uči tihoj vjeri. Uči nas da Bog djeluje i onda kada ga ne razumijemo.

Ima jedna velika istina koju hodočasnik otkrije tek putem: čovjek ne treba uvijek imati sve odgovore da bi imao mir. Dovoljno je znati kome pripada. A mi pripadamo Kristu.

Dragi prijatelji, svijet danas treba ljude koji neće izgubiti dušu. Treba ljude čvrste u dobru. Ljude koji će ostati ljudi i onda kada je teško. Ljude koji će čuvati dostojanstvo drugoga čovjeka. Zato molimo danas da vam Gospodin sačuva srce.

A vi, dragi civilni hodočasnici, obitelji, bolesnici i prijatelji — i vi ste važan dio ovog puta. Crkva je najljepša upravo onda kada zajedno hodočasti: mladi i stari, zdravi i bolesni, uniforma i civil, snažni i slabi. Pred Bogom svi stojimo jednako potrebni milosti.

I možda je upravo to najveće čudo hodočašća: čovjek ponovno otkrije da nije sam.

Na kraju, dok nastavljamo put prema Lourdes, želim vas pozvati na jednu jednostavnu molitvu u srcu:

Gospodine, obnovi u meni ono što je umorno.

Izliječi ono što je ranjeno. Vrati mi mir koji sam izgubio. Nauči me ponovno vjerovati.

I daj da se s ovog puta vratim bliže Tebi.

Amen.