Travnik: Propovijed nadbiskupa Vukšića na Dan škole KŠC-a ''Petar Barbarić''

Euharistijskim slavljem u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić proslavljen je 19. svibnja Dan škole KŠC-a ''Petar Barbarić'' u Travniku. U nastavku u cijelosti prenosimo propovijed mons Vukšića.

Propovijed nadbiskupa mons. Tome Vukšića

Dan škole KŠC-a ''Petar Barbarić'' u Travniku

19. svibnja 2025.

Draga braćo i sestre, volio bih zajedno s vama u ovom razmišljanju poći upravo od ovog odlomka koji nam je naviješten iz Ivanova evanđelja. Dio je to molitve koju je Isus uputio Ocu nebeskome malo vremena prije negoli će dovršiti svoj ovozemaljski život.

Dio je to njegove duge molitve koja je poznata i kao Molitva velikoga svećenika, odnosno Velikosvećenička molitva, kako ju se vrlo često naziva. No, u kontekstu ovoga odlomka i Isusove molitve, dok se nalazimo u ovom odgojnom i obrazovnom centru te obilježavamo njegov dan, moramo u njima prepoznati poruku koju nam providnost Božja šalje upravo danas na dan ovoga odgojnog i obrazovnog Centra.

Ova kuća, Bogu hvala da je tako, puna je učitelja i učenika. Svrha njezinoga postojanja jest poučavanje učenika, njihov rast i njihov napredak. S druge strane, Krist Gospodin i u ovoj molitvi, pa i u ovom odlomku koji nam je naviješten, pojavljuje se kao učitelj.

Učitelj koji je u svom nastupu pred ljudima, posebice pred svojim učenicima, koristio različite oblike poučavanja. Mogli bismo kazati čak i različite metode, ali u svakom slučaju različite oblike. Ponajprije poučavanjem riječima, propovijedanjem kako bismo to obično kazali.

Činio je to i molitvom. To je osobito naglašeno u ovome odlomku. Činio je to svojim primjerom i činio je to svojim djelima. Draga braćo i sestre, važne su to poruke i važni su to naglasci kojih moramo biti svjesni, osobito u ovoj ustanovi i posebice danas kad obilježavamo njezin dan.

Postoje ovdje osobe kojima je dana služba učitelja. Radi se o kršćanskoj ustanovi, a osnovne oznake svakoga učitelja, koji se pojavljuje i djeluje u ovoj ustanovi, morale bi biti prepoznatljive u ova četiri Isusova znaka i načina: poučavanje, primjer, molitva i djelo.

Draga braćo i sestre, svi mi kojima je povjerena služba učitelja u različitim pojavnim oblicima - crkvenim, obrazovnim, školskim, životnim, obiteljskim i svakim drugim - jesmo učitelji u Isusovo ime. U svom nastupu morali bismo uvijek tražiti koji je to njegov način i učiniti sve da u tom nastupu i djelovanju učitelja slijedimo njegov način i njegove oblike.

I ponovimo ih još jednom. Poučavanje riječima nikako nije dovoljno. Potrebni su i primjer i molitva i djela da bi poučavanje zaista bilo na kršćanski način, odnosno na način koji Isus od nas očekuje. Pod kraj ovoga odlomka koji nam je naviješten, Isus Bogu Ocu kaže: "Ja odlazim s ovoga svijeta, ali oni ostaju u ovome svijetu." Ovo ''oni'', draga braćo i sestre, odnosi se jednako na nas danas ovdje u Travniku okupljene kao i na onu skupinu u Jeruzalemu kad je on prije dvije tisuće godina izgovarao ove svoje riječi.

Oni ostaju u svijetu. I to nije samo Isusova konstatacija, obične činjenice i istine da su njegovi učenici u svijetu, već je to uz istinu i činjenicu da jesmo u svijetu ustvari poslanje da u njegovo ime nastavimo njegovo djelo.

Nikako Isus ne ostavlja svoje u svijetu za to da budu nijemi svjedoci događanja, da ne budu, ne daj Bože, aktivni protagonisti, da ne doprinose napretku ili novom stvaranju ovoga svijeta, novoj zemlji, kako bi na jednome mjestu jedan od drugih svetih pisaca kazao.

Naše je stanje da jesmo u svijetu, ali naše je poslanje da doprinosimo preoblikovanju ovoga svijeta na Isusov način. Stoga, dragi učitelji, dragi profesori, dragi nastavnici, draga braćo svećenici, svi mi kojima je povjerena služba učitelja, budimo zahvalni ponajprije Kristu Gospodinu i Božjoj providnosti što su nam dodijelili tu službu, što su imali povjerenja u nas, što su nam povjerili druga Božja stvorenja da im budemo na neki način predvodnici.

I s druge strane, dragi učenici, ne zaboravite da je vaš rast ujedno i naš rast. Da, mi smo vam učitelji, ali zajedno s vama u odnosu na Krista Gospodina svi smo samo njegovi učenici. Isus je, u našem primjeru, učitelj i učitelja i učenika.

I učitelji, govorim sada o ''običnim'', ovosvjetskim nama, ljudima koji to jesmo, nikad nisu dovršeni učitelji, nikad u idealnom stanju, a da ne mogu biti još i bolji. Nikada u takvom stupnju, a da nemaju što još naučiti.

Dapače, oni najbolji znaju da je preostalo vrlo mnogo, gotovo nedostižno onoga što bi trebali steći i prenositi drugima. No, ne zaboravimo, pogotovo mi kojima je povjerena služba učitelja, draga braćo i sestre, da od četiri oblika koje smo spomenuli jedan ostavlja duboki trag na one koje se poučava, a to je primjer.

Mi stariji prošli smo, netko više, netko manje, ali odreda dosta godina škola, dosta školskih klupa smo ''ispeglali'', dosta dana proveli u takvim ustanovama, dosta lekcija i predavanja saslušali, dosta ispita ispolagali i susreli mnoge svoje učitelje, nastavnike i profesore.

Što smo stariji ne samo da nam pamćenje blijedi, nego nam ostaju, skoro pa jedino, primjeri kojima su nam ti naši učitelji svjedočili. Znanje vrlo često zaboravljamo. Dio je to ljudskoga života i ne treba se toga sramiti.

Ali dojmovi se pamte. Dobre učitelje se pamti. Dobre primjere se pamti i oni odgajaju možda više negoli poučavanje, djela koja vršimo, pa i molitva. Zapravo molitva je naše povjerenje u dragoga Boga da On priskoči u pomoć tamo gdje mi ne možemo.

Stoga, zahvalni Kristu Gospodinu za ovaj njegov primjer učitelja, molimo ga da blagoslovi sve nas koji smo u toj službi, a pogotovo one koji djeluju u ovome Centru, da se nikada ne umore, da uz izgovaranje riječi i poučavanja nastoje svojim primjerom, svojom molitvom i svojim djelima voditi vlastite učenike.

A vi, dragi učenici, nemojte se nikada umoriti. Nemojte nikada gasiti volju za još više, za napretkom, za popravkom, za doradom, za svakim oblikom koji će veseliti vas osobno, vaše roditelje, vaše nastavnike, ovaj grad i cijelu Crkvu kojoj pripadate.

Neka tako bude po Kristu Gospodinu našemu. Amen.