Umro fr. Josip (Šimun) Šimić, OP

Član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije i samostana sv. Marije Milosne u Bolu fr. Josip (Šimun) Šimić, OP, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je u četvrtak 15. siječnja u Zagrebu, u 87. godini života, 67. godini redovništva i 60. godini svećeništva, izvijestila je Hrvatska dominikanska provincija, prenosi IKA.

Misa zadušnica slavit će se u ponedjeljak, 19. siječnja u 15 sati u crkvi samostana sv. Marije Milosne u Bolu na Braču, Anđelka Rabadana 4. Sprovodni obredi bit će nakon mise na groblju u Bolu na Braču.

Fr. Josip (krštenim imenom Šimun) Šimić rođen je 25. kolovoza 1939. godine u Grljevićima, u općini Ljubuški, u obitelji oca Ivana Šimića i majke Janje, rođene Ševo. Kršten je u župi Grljevići u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.

Osnovnu školu pohađao je u Borajni od 1947. do 1951. godine, nakon čega nastavlja školovanje u Širokom Brijegu gdje od 1951. do 1955. pohađa nižu realnu gimnaziju. Već 1955. godine stupio je u Red propovjednika te odlazi u dominikansko sjemenište u Bol na otoku Braču, gdje pohađa Dominikansku klasičnu gimnaziju od 1955. do 1958. godine, završivši VI. i VII. razred u jednoj građanskoj godini.

Novicijat započinje 18. kolovoza 1958. godine u Dubrovniku, a prve redovničke zavjete polaže 18. kolovoza 1959. također u Dubrovniku. Svečane zavjete položio je 16. veljače 1964. godine u Zagrebu. Studij filozofije pohađao je na Višoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku od 1959. do 1963. godine, uz prekid zbog služenja vojnog roka od 1960. do 1962. godine. Studij teologije nastavlja na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1963. do 1967. godine. Za svećenika je zaređen 26. lipnja 1966. godine u Zagrebu.

Od 1958. do 1963. boravi u dominikanskom samostanu u Dubrovniku, a potom od 1963. do 1967. u Zagrebu, u samostanu Kraljice Svete Krunice. Kraće vrijeme, prema vlastitom svjedočanstvu, proveo je i u samostanu u Šibeniku. Od 1967. do 1969. djeluje u Rijeci, nakon čega odlazi u Njemačku, gdje od 1969. do 1975. godine djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hannoveru. Ondje je bio osnivač i prvi voditelj misije te neumorni dušobrižnik hrvatskim iseljenicima.

Godine 1975. vraća se u Bosnu i Hercegovinu, u Klopče, gdje ostaje do 1990. godine. Najprije je bio kapelan (1976. – 1980.), a potom starješina i župnik (1980. – 1990.). Od 1990. do 2000. godine djeluje u Bolu na Braču kao župnik i kateheta. Potom se vraća u Zagreb, gdje od 2000. do 2002. obnaša službu kapelana u dominikanskom samostanu Kraljice Svete Krunice. Od 2002. do 2018. ponovno djeluje u Rijeci, gdje je obnašao službu starješine samostana. Posljednje godine života, od 2018., provodi ponovno u Bolu na Braču.

Na svim službama bio je cijenjen ispovjednik, pastir blaga srca i neumorni služitelj Božje riječi. (kta)