Velika Britanija: Neočekivani obrat u slučaju ubojstva Ann Widdecombe

Ubojstvo Ann Widdecombe i dalje dominira naslovnicama, ne samo u Velikoj Britaniji već i na međunarodnoj razini. Vijest o njezinoj smrti objavljena je 9. srpnja. Ovu je 78-godišnjakinju vjerojatno dan ranije drvenom palicom brutalno pretukao na smrt mladi „bijelac“. Osumnjičeni 28-godišnjak uhićen je 11. srpnja u Rotherhamu, 430 km od mjesta zločina.

Sada je došlo do značajnoga obrata u policijskoj istrazi: u danima neposredno nakon vijesti o ubojstvu, policija je tvrdila kako ne postoji sumnja na terorizam iako nisu ponudili ni druge uvjerljive motive. Čak i nakon uhićenja 28-godišnjega osumnjičenika, policija je inzistirala na tome kako ne postoje dokazi koji bi potvrdili da je ovaj čin politički motiviran. Tek je 13. srpnja objavljena informacija o mogućoj povezanosti s terorizmom. Ipak, neki su već ranije primijetili da je uhićenje u Rotherhamu provedeno uz potporu regionalnih protuterorističkih jedinica. Istraga se odvija punom parom, a očekuje se da će se u narednim danima objaviti više detalja o motivu osumnjičenika. Ovaj 28-godišnji britanski osumnjičenik prije smrti Ann Widdecombe nije imao policijski dosje.

Britanska ministrica unutarnjih poslova Shabana Mahmood (laburistica) obratila se 13. srpnja Donjemu domu dirljivim riječima. Kao pravnica i muslimanka, odala je počast Widdecombeovoj kao osobi koja je „posvetila svoj život politici i javnomu djelovanju“. Bila je „neizostavan dio našega političkog života gotovo 40 godina. U našu je politiku unosila uvjerenja duboko ukorijenjena u svojoj snažnoj katoličkoj vjeri. Svoje je stavove iznosila otvoreno i izravno te se hrabro zalagala za ciljeve u koje je vjerovala. Imala je upečatljiv način izražavanja i zračila je životnom radošću. Ozbiljno se bavila idejama, a pritom sebe nije shvaćala previše ozbiljno. Upravo joj je to omogućilo da ostvari utjecaj izvan ovoga Doma i da pridobije cijelu zemlju. Bila je jedna od onih rijetkih političarki čije je značenje nadilazilo samu politiku.“

U svojoj izjavi Mahmood također ističe šire implikacije ubojstva Widdecombe na sigurnost britanskih političara, kako tijekom njihova mandata, tako i nakon njega. Napomenula je da taj događaj „otvara pitanja o sigurnosti javnih osoba. Zasigurno nisam jedina koja ovdje misli na još dvoje cijenjenih članova ovoga Doma: Jo Cox i sir Davida Amessa. Za nas je politika poziv. No, to ne bi smio biti opasan poziv. Stoga je dužnost ovoga Doma i Vlade zajednički raditi na osiguravanju zaštite onih koji služe javnosti. Ministarstvo unutarnjih poslova i policija blisko surađuju sa saborskom Službom sigurnosti kako bi zastupnicima pružili izravne, praktične savjete i potporu.“ Policija će uskoro izdati odgovarajuće smjernice parlamentarnim zastupnicima i ponuditi im potporu u radu u njihovim izbornim jedinicama. Također se preispituju sigurnosni protokoli za bivše zastupnike.

Widdecombe je više od 20 godina obnašala dužnost zastupnice u Donjemu domu Parlamenta i ostala je zapamćena kao neumorna zagovornica slobode govora. Tijekom cijeloga života zalagala se za puno pravo na život – uključujući i pravo nerođenih – te je bila glasna protivnica potpomognutoga umiranja u bilo kojemu obliku. Kao vrsna govornica u raspravama, uživala je poštovanje, pa čak i simpatije nekih političkih protivnika iako je kod onih manje sklonih nijansiranomu pristupu ponekad izazivala čistu mržnju. Iz katoličke perspektive, vrijedno je spomenuti da je 1993. godine prešla iz Anglikanske zajednice u Rimokatoličku crkvu nakon što je Anglikanska crkva uvela zaređivanje žena.

Još prošle godine u intervjuu za EWTN objasnila je: „Velika prednost katolicizma je to što ne radi kompromise – nešto je ili istinito ili lažno. Ispravno ili pogrešno. Grijeh ili nije. Nema onoga beskrajnog oklijevanja i neodređenosti kakve viđamo u Anglikanskoj crkvi.“ Prisjetila se kako je Engleska crkva „žrtvovala vjeru duhu vremena, a nauk kompromisu, zbog čega je posjećenost crkava opala. Nije rasla. Nije ni mogla rasti jer se od ljudi tražilo da slijede maglu.“ Stoga se prirodno osjetila privučenom katoličkoj vjeri. Za EWTN je još rekla: „Da ne vjerujem kako je ovo jedina, prava Crkva, ne bih bila katolkinja.“ Njezin ulazak u Crkvu bio je, kako je rekla, najbolja odluka koju je ikada donijela. Kao katolkinja, čvrsto je zastupala vjeru i branila moralni nauk Crkve – posebice svetost života, brak između muškarca i žene te odbacivanje pobačaja i uporabe droga. Redovito je pohađala nedjeljnu misu, a Westminsterska biskupija objavila je fotografiju na kojoj se vidi kako stoji za govornicom kao čitačica.

Gavin Ashenden, bivši bliski suradnik kraljice Elizabete (nekadašnji anglikanski svećenik, a danas rimokatolički laik), u međuvremenu je postavio pitanje može li se Widdecombe smatrati kršćanskom mučenicom – ali i mučenicom slobode govora.

(kta)