Istraživanje u samostanima: Muškarci u redovničkim zajednicama žive dulje

Način života unutar redovničke zajednice u velikoj mjeri povećava očekivano trajanje života muškaraca, gotovo u potpunosti uklanjajući biološki i društveni „rodni jaz“. To pokazuju dugoročni rezultati Njemačko-austrijskoga istraživanja o samostanima koje je vodio demograf Marc Luy. „Ne postoji jednostavan recept za dug život – poput jedenja jabuke ili triju rajčica dnevno. Riječ je o međudjelovanju mnogih različitih čimbenika“, objasnio je Luy u razgovoru sa zajedničkim uredništvom austrijskih crkvenih novina. Ipak, redovničke zajednice objedinjuju niz povoljnih čimbenika koji produljuju život. Izvrstan primjer za to je poznati benediktinac brat David Steindl-Rast koji je prošle nedjelje proslavio svoj 100. rođendan.

Dok Statistički ured „Statistics Austria“ za dječake rođene 2025. godine izračunava očekivano trajanje života koje je 4,45 godina kraće nego kod djevojčica – točnije, 80,15 godina za dječake u usporedbi s 84,6 godina za djevojčice – muškarci u redovničkim zajednicama u prosjeku umiru u znatno kasnijoj dobi od muškaraca koji žive izvan samostana. „Činjenica da muškarci općenito umiru mlađi od žena više je posljedica načina života, nego genetskih čimbenika“, objasnio je Luy.

Njegovo istraživanje kao ključne stupove koji prinose dugovječnosti muškaraca u redovničkim zajednicama navodi zajednički život, strukturiranu svakodnevicu koja spaja rad i molitvu te jasno duhovno poslanje. Zajednica djeluje kao stabilizirajući čimbenik, slično braku: strukturiran režim prehrane i društveni nadzor unutar samostana u prosjeku dovode do zdravijega načina života sa znatno manje problema povezanih s pušenjem ili ovisnostima. Nadalje, u zajednici se brže uočava ako neki član fizički ili mentalno oslabi, izvijestio je Luy s Instituta za demografiju pri Austrijskoj akademiji znanosti (ÖAW).

Vjera i strukturirana dnevna rutina

Pokazalo se da strukturirana dnevna rutina s određenim vremenom za molitvu i meditaciju smanjuje stres, što pozitivno utječe na mentalno i fizičko zdravlje. „Čak i ako u vjerskome životu ne teče sve savršeno, on je, općenito govoreći, mirniji. Vjera pruža temeljnu stabilnost i osjećaj sigurnosti. Jasno određen zadatak pruža motivaciju.“ Prema riječima istraživača dugovječnosti, slični se obrasci mogu uočiti i u svjetskim „plavim zonama“ – regijama u kojima natprosječno velik broj ljudi doživi stotu godinu.

Društvena jednakost u samostanu

Jedno od značajnih otkrića studije provedene u samostanima odnosi se na društveni status: u općoj populaciji visokoobrazovane skupine imaju znatno dulji očekivani životni vijek od onih s nižim stupnjem obrazovanja. „Te razlike potpuno nestaju među pripadnicima vjerskih redova“, kaže Luy. Osobito redovnici s nižim stupnjem formalnoga obrazovanja imaju goleme zdravstvene koristi od samostanskoga života jer su životni standard, zdravstvena skrb i dnevna rutina jednaki za sve članove.

Prema riječima znanstvenika, vjerski se život razlikuje od modernoga – i često skupoga – trenda „dugovječnosti“ u jednome ključnom pogledu: „Pripadnici vjerskih redova ne njeguju takav način života kako bi dulje živjeli; to je tek popratna pojava.“ Štoviše, taj trend slijede oni koji ga „mogu priuštiti“ – prvenstveno ljudi koji već uživaju bolje zdravlje i imaju dulji očekivani životni vijek. Posljedično, on „vjerojatno ne dopire do onih kojima je zapravo najpotrebniji“.

Istraživanje o samostanima

Njemačko-austrijsko istraživanje o samostanima proizašlo je iz diplomskoga rada profesora demografije Luya. On je to istraživanje proveo u Bambergu između 1996. i 1998. godine, usredotočivši se na temu: „Smrtnost u bavarskim ženskim i muškim samostanima od 1910. do 1985. godine“. Od 2010. godine istraživanje dugovječnosti prošireno je tako da obuhvaća i cjelokupno zdravlje.

(kta)