Propovijed nadbiskupa Vukšića na susretu svećenika Plehanskog arhiđakonata

Donosimo propovijed vrhbosanskog nadbiskupa i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića izrečenu 13. ožujka na misnom slavlju na susretu svećenika Plehanskog arhiđakonata održanom na Jelahu.

ZLATNO PRAVILO ISUSA KRISTA: SVE ŠTO ŽELITE DA LJUDI VAMA ČINE, ČINITE I VI NJIMA

Susret svećenika Plehanskog arhiđakonata

Jelah, 13. ožujka 2025.

Srdačno pozdravljam sve vas braću svećenike i svakoga ponaosob, koji djelujete na raznim crkvenim službama u zajednicama na području Plehanskog arhiđakonata. I u ime Nadbiskupije zahvaljujem vam za vaše vjerno služenje i za ustrajnost kojom to činite, često u nezahvalnim uvjetima i s ne malim poteškoćama. Hvala vam posebice što ste vidljivi znakovi nade i njezini svjedoci i što svoje snage stavljate u tu službu. To osobito treba naglasiti u jubilarnoj 2025. godini od rođenja Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, nade naše (usp. 1 Tim 1,1), jer vi ste, po Isusovu blagoslovu i vašem pristanku na Božji poziv, njegovi suvremeni apostoli. Vi ste, zajedno sa svojim vjernicima, zaista hodočasnici nade i hvala vam za svaki trenutak kad održavate upaljenu svjetiljku nade i života Crkve u ovim krajevima.

Neka i sveukupno vaše buduće služenje, a posebice kroz jubilarnu godinu, bude vrijeme i prilika za vaš živ i osoban susret s našim Gospodinom Isusom Kristom, a vaš svaki susret s braćom i sestrama neka bude svjedočenje svećenikova poslanja da Crkva uvijek, posvuda i svima mora ponizno naviještati Spasitelja Isusa Krista kao nadu našu. Propovijedamo Njega, koji je sebe nazvao 'vratima' spasenja. Naime, tumačeći svoje poslanje kroz sliku dobroga pastira, Isus je kazao: „Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti“ (usp. Iv 10,9).

I.

Kao vjernici, zajedno sa svima drugima i jednako kao oni, i mi prezbiteri smo na putu prema vratima spasa, a kao svećenici imamo časnu zadaću biti slika Dobroga pastira te ljudima pokazivati, propovijedanjem i primjerom, gdje su i koja su to vrata spasa i predvoditi ih na zajedničkom putu u vječni život. Zato su svi kršćanski vjernici hodočasnici nade.

Nada je vrlo prepoznatljiva oznaka čovjekova života. Dio je njegove naravi. Živeći u nadi, posebice čovjek želi da život nema kraja. Nada je i važan pokretač njegova djelovanja i zdrava hrana njegovih osjećanja. Tako u svom dokumentu o proglašenju redovitoga jubileja 2025. godine papa Franjo piše: „Svi se nadaju. U srcu svakoga čovjeka prebiva nada kao želja i očekivanje dobra, iako ne zna što mu sutra nosi. Međutim, nepredvidljivost budućnosti ponekad izaziva proturječne osjećaje: od povjerenja do straha, od smirenosti do očaja, od sigurnosti do sumnje. Često susrećemo obeshrabrene ljude, koji u budućnost gledaju sa skepsom i pesimizmom, kao da im ništa ne može donijeti sreću. Zato neka ovaj Jubilej bude svima prilika za oživljavanje nade. Riječ Božja pomaže nam pronaći razloge za to.“ (Spes non confundit, 1)

Važnost nade u kršćanskom životu, posebice u kušnjama, tumačio je apostol Pavao riječima: „Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“ (Rim 5,1-5). Stoga, zajedno s apostolom Pavlom i s vama, molimo neka nevolje, kojima ste izloženi vi i vjernici u vašim zajednicama rađaju vašom postojanošću, postojanost vašom prokušanošću, a prokušanost nadom čiji ste svjedoci. I neka nam svima u tome bude vodilja ono što je apostol Pavao pisao kršćanima u Rimu, koji su bili izloženi velikim progonima i opasnostima.

Privilegij i čast svakoga kršćanina a identitet svakoga svećenika je biti svjedok „djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu“ (1 Sol 1,3). Pozivajući se na apostola Pavla piše papa Franjo ono što nam je dobro poznato, da nada, zajedno s vjerom i ljubavlju, tvori triptih bogoslovnih kreposti koje izražavaju bît kršćanskog života (usp. 1 Kor 13,13; 1 Sol 1, 3). I naglašava da je unutar te neraskidive dinamike nada krepost koja oblikuje usmjerenje koje ukazuje na pravac i cilj života vjere. Naravno, vrlo je zahtjevno, ali kršćani moraju biti 'bogati nadom' (usp. Rim 15, 13) kako bi mogli vjerodostojno i privlačno svjedočiti vjeru i ljubav koju nose u svojim srcima; kako bi vjera bila radosna, a ljubav oduševljena; kako bi svatko mogao dati makar samo osmijeh, gestu prijateljstva, bratski pogled, iskreno slušanje, nesebično služenje, znajući da to, u Isusovu Duhu, može postati sjeme nade za primatelje. (usp. Spes non confundit, 18)

II.

Kršćane apostol Pavao potiče na krepostan život. Prvenstveno da služe Gospodinu tako što će im ljubav biti nehinjena, prianjati uz dobro a zazirati od zla, ljubiti se pravim bratoljubljem, pretjecati jedni druge poštovanjem, u revnosti biti hitri a u duhu gorljivi, te dodaje: „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!“ (Rim 12,12).

Pavlova preporuka o potrebi postojane molitve nalazi primjenu i konkretan primjer u današnjem korizmenom bogoslužju Riječi. Ponajprije, biblijski odlomak, koji nam je naviješten kao prvo čitanje, opisuje molitvu punu pouzdanja. Nju je izrekla kraljica Estera u vrlo teškim trenucima i kušnjama koje su prijetile cijelom narodu, a sažeta je u riječima: „Nema druge pomoći do tebe, Gospodine!“

Zahvalnu molitvu Gospodinu nastavio je i današnji psalam čiji je pripjev: „Kad sam te zazvao, uslišio si me, Gospodine.“ A njegov prvi stih glasi: „Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca,

jer si čuo riječi mojih usta.“

Kao pravilo za uspješnost kršćanske molitve, koje je naznačeno u odlomku iz Matejeva evanđelja, Isus u svojoj Besjedi na Gori preporučuje: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se“ (Mt 7,7-8).

Nadahnuti primjerom kraljice Estere, u kušnjama sadašnjega trenutka u našoj zemlji, molimo za svakoga čovjeka, za svoj hrvatski narod i jednako za sve druge narode, i za mir među njima. I potaknuti primjerom svetoga pisca psalma unaprijed zahvaljujemo Gospodinu za sve uslišane molitve. A osim molitve koja se izriče riječima, prema Isusovu nauku, u neraskidivoj vezi s njom treba biti njezin vidljiv oblik, konkretna primjena u svijetu, kojeg u današnjem odlomku Isus, kao zlatno pravilo za ponašanje svakoga čovjeka i naroda, iskazuje pozivom na ljubav koji glasi: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7,12). To ustrajno propovijedati i dosljedno vršiti znači biti hodočasnici nade u ovim danima. To jesmo i to hoćemo biti. Znak i primjer nade u Bosni i Hercegovini!

(kta)