Misa zadušnica i sprovod milosrdnice s. M. Vincente (Ruže) Barač

Na Novom groblju na Humcu u Ljubuškom pokopana je na svetkovinu sv. Stjepana, prvomučenika 26. prosinca 2025. s. Marija Vincenta (Ruža) Barač, članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga Provincije Majke Divne iz Sarajeva koju je „Gospodin pozvao u vječnost na Badnji dan kako bi radost Kristova rođenja slavila u nebeskoj liturgiji, zajedno s anđelima i svetima“, izvijestili su iz Provincije.

Prije sprovodnih obreda, svetu misu zadušnicu u kapelici Doma za stare i nemoćne „Sv. Josip Radnik“ u Ljubuškom predslavio je fra Miro Šego, gvardijan franjevačkog samostana na Humcu, uz koncelebraciju fra Petra Ljubičića, fra Valentina Vukoje i fra Branimira Muse.

Od pokojne s. M. Vincente oprostio se prigodnim riječima fra Branimir koji govorio iz osobnog iskustva kao njezin sumještanin. Prisjetio se obitelji pok. s. M. Vincente, osobito njene majke, „žene duboke vjere i požrtvovnosti“ koju je – kako je posvjedočio – često viđao s bremenom u jednoj ruci i krunicom u drugoj. Istaknuo je kako su susreti sa s. Vincentom, iako rijetki, bili „snažni i nezaboravni“.

U promišljanju o njezinu životu, osvrnuo se na „duboko značenje redovničkoga poziva i na bogatstvo duhovnog ozračja koje redovnice svojim životom stvaraju“. Naglasio je kako je život s. M. Vincente bio „nenametljivo došašće, tiho i vjerno iščekivanje Gospodina koji ju je na sam završetak došašća – na Badnji dan – pozvao k sebi“.

Sprovodu i misi zadušnici nazočio je velik broj redovnica – milosrdnica i franjevki – zatim članovi obitelji pokojnice, rodbina, prijatelji, djelatnici Doma te vjernici iz župa u kojima je s. M. Vincenta djelovala.

U ime Družbe sestara milosrdnica Provincije Majke Divne iz Sarajeva oproštajnu riječ uputila je provincijalka s. M. Augustina Matijević koja je ukratko prikazala životni i redovnički put pokojnice.

S. M. Vincenta rođena je 17. studenoga 1941. godine u Čerigaju kod Širokog Brijega. Njen redovnički hod obilježilo je djelovanje u različitim zajednicama, od Zagreba do Ljubuškog. „Već od prvih dana zračila je mirom, jednostavnošću i dubokom unutarnjom sabranošću. Svjedočanstvo o njezinoj bistrini, darovitosti i otverenosti za učenje zapisala je i s. Bernadica Mucić, učiteljica u kanditari istaknuvši njezinu spremnost da odgovorno i radosno prihvati sve povjerene zadaće“, istaknula je s. M. Augustina.

Kao katehistica, s. M. Vincenta djelovala je u brojnim sredinama: Zagrebu, Gradecu, Oriovcu, Zemunu, Sarajevu, Brčkom, Livnu, Banjoj Luci, Bežlji kod Teslića, Kruševu, Parizu, Derventi i Ljubuškom.

„U svakoj zajednici ostavila je trag vjerne, tihe i postojane službe. Bila je osjetljive, pjesničke naravi. Svoja unutarnja duhovna iskustva često je izražavala u stihovima – jednostavnim, ali prožetim dubokom čežnjom za Bogom“, kazala je s. M. Augustina, naglasivši duboku pobožnost pok. s. M. Vincente prema Isusu Kristu i Blaženoj Djevici Mariji te osobitu ljubav prema Euharistiji. „I u godinama tjelesne slabosti ostala je vjerna molitvi i tišini. Posebnu pažnju posvećivala je starijima i osamljenima, kojima je darivala svoje vrijeme, blizinu i molitvu, svjedočeći karizmu milosrđa osobito u Ljubuškom. Njezin život bio je tihi hod u Božjoj prisutnosti, obilježen vjernošću, zahvalnošću i služenjem. U skrovitosti svakodnevice ostvarila je karizmu svoje Družbe, ostavivši trajno svjedočanstvo radosnog i predanog redovničkog života“, kazala je s. M. Augustina te nastavila:

„U noći kad se zemlja pripravlja za rođenje Svjetla, s. M. Vincenta pozvana je u puninu toga Svjetla. Njezin život, poput tihe svijeće, gorio je bez buke, ali je drugima pokazivao put. Sada, oslobođena umora zemaljskih dana, pridružuje se zboru onih koji Boga slave bez prestanka. Neka Gospodin kojemu je vjerno služila cijeloga života, udijeli joj radost gledanja Lica u lice, a njezin tihi primjer ostane trajni poziv na vjernost, jednostavnost i ljubav“. (kta)