Mostar: Folkloraši kolendarskim napjevima čestitali Božić Župi i svijetu

Na Badnji dan u podne mali folkloraši iz katedralne Župe u Mostaru na poseban su način čestitali Božić Župi i svijetu izvodeći pet kolendi, osobito onih s dubrovačkoga područja.

Župnik don Josip Galić tom je prigodom kazao kako „Župa katedrala djeluje vrlo aktivno i na kulturnome polju, u prvome redu njegujući crkveno višeglasno pjevanje. U 45 godina postojanja Župe, u katedrali su izvedeni mnogi koncerti na kojima bi mogli pozavidjeti i veći centri nego što je to Mostar. Nemoguće je i nepotrebno u ovome trenutku nabrojiti sva ta kulturna događanja i koncerte upriličene u ovoj katedrali i ovoj Župi.

Uz ovaj duhovni dio pjevanja, potrebno je istaknuti i njegovanje narodnoga dijela prigodničarskih pjesama koje je naš narod kroz dugu povijest iznjedrio, između ostaloga i ovo božićno kolendanje koje ćemo imati prigodu sada poslušati. Djeca će danas izvesti pet kolendi.“

Božićno kolendanje je u mostarskoj katedrali prvi put izvedeno prošle godine, također na Badnjak. Cecilija Vidović iz Kulturno-umjetničkoga društva Rodoč, inače voditeljica folklorne skupine Župe katedrala, ukratko je predstavila djelovanje i repertoar malih katedralnih folkloraša.

Kolendanje je dio čestitarskih ophoda u Dalmaciji i Primorju. Čestitari, kolendari išli su od kuće do kuće i uz pjesmu – kolendu čestitali Božić sumještanima koji bi ih počastili suhim smokvama, bademima, kotonjatom, rakijom, vinom i sl.

Kolendo znači veselo. U Dubrovačkome primorju zapisano je mnoštvo kolendi koje su se razlikovale od sela do sela po stihovima ili motivima, ali se karakteristični pripjevi iza svakoga stiha kolendo, kolendo, odnosno veselo, veselo nisu mijenjali. Razlikovala se i struktura kolendara. Tako su negdje kolendali stari i mladi, muškarci i žene, a drugdje su kolendale isključivo žene. Kolendom se, također, naziva i naranča u koju bi se zabile grančice masline s nanizanim suhim smokvama. Te bi kolende djevojke poklanjale mladićima.

Zanimljivo je kako je ova višestoljetna tradicija i dalje vrlo živa. Ovaj je običaj još uvijek popularan među mladima. „Došli smo vam kolendati i nazvat vam dobre dneve, dobre dneve od Božića“, stihovi su koji vjerno izražavaju smisao običaja prema kojima se u mjestima srednje Dalmacije, kao i nekih drugih područja, odlazilo već od davnine kroz božićno vrijeme i u večernjim satima od kuće do kuće „nazvati“ kolendom nadolazeći svečani dan.

Ovaj narodni običaj, s raznolikim nazivima i značenjima termina koleda, kolenda, kolendra, koliendra i sl., doživio je povijesni razvoj od poganstva do kršćanstva. Nedvojbeno je, međutim, da su kole(n)darski napjevi ovih prostora bili oduvijek usko povezani s božićnim vremenom, doduše ne kao oni liturgijski, nego jednostavno kao izvancrkveni. Događalo se ipak u pojedinim mjestima da neki crkveni božićni napjev, kao primjerice onaj na tekstu „Kad se Bog čovik učini“, „prijeđe“ među kolendarske, čime se jasno potvrđuje uzajamna povezanost božićnih unutarnjih i kolendarskih vanjskih manifestacija.

Kolendari su redovito podijeljeni u manje skupine sastavljene od dječaka, mladića ili starijih, nekad i jednih i drugih zajedno, odlazili pred kuće pojedinih mještana, najčešće u predvečerje Nove godine i Tri kralja, (redovito) pjevajući bez instrumentalne pratnje uz svjetlo feralića ili neke druge svjetiljke. Moglo se dogoditi da nekad i negdje pjevaju uz pratnju lire ili lirice, poslije harmonike, gitare pa i kontrabasa, u nadi da će im domaćin otvoriti vrata (što je gotovo uvijek bio slučaj) i nagraditi ih novčano ili jelom: kolačima, smokvama, narančom i sl. U prošlim vremenima oskudice, to je bilo posebno važno. Tako se kolendalo najčešće pred kućama onih koji su bili u stanju nešto ponuditi, pa se na takve prigode čekalo s nestrpljenjem. U nedostatku arhivskih podataka u odnosu na naše kolendarske običaje i napjeve, važni mogu biti podatci zabilježeni u knjizi troškova pojedinih samostana iz 18. stoljeća, primjerice onih iz dominikanskoga samostana u Starome Gradu na otoku Hvaru, gdje se za godine 1721. – 1753. spominju troškovi darivanja kolendara, navodi dr. sc. Jerko Martinić u svojoj knjizi „Kolendarski napjevi srednje Dalmacije“.

(kta)