Propovijed nadbiskupa Vukšića na proslavi patrona župe sv. Vida u Vidovicama

Nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić, na patron župe sv. Vida mučenika 15. lipnja 2026. u mjestu Vidovice pokraj Orašja u Bosanskoj Posavini, predvodio je svečano Euharistijsko slavlje i uputio prigodnu homiliju koju prenosimo u cijelosti:

 

 

Hvaljen Isus i Marija.

Draga braćo i sestre, danas kad u ovoj župnoj zajednici obilježavamo blagdan svetoga Vida, mučenika iz ranih kršćanskih vremena, onda da bismo na ispravan način razumjeli ne samo njegovo mučeništvo, nego mučeništvo uopće u kršćanskoj duhovnosti i crkvenom životu, moramo se prisjetiti jednoga još starijega mučeništva, prvoga u nizu kršćanskih mučeništava i prvoga od svih kršćanskih mučenika, a radi se o Kristu Gospodinu i njegovom načinu podnošenja mučeništva, mnogo puta kad promatramo bilo Kristov primjer i stradanje, bilo primjere kasnijih mučenika i njihova stradanja, kao ljudi negdje smo u napasti da ponajprije vidimo upravo stradanje, da vidimo smrt, da vidimo mržnju sa strane onih koji su napadali, počevši od Krista, pa tako redom sve do naših dana kršćanske mučenike i da vidimo tu tamnu stranu događanja koje nazivamo mučeništvo za dragoga Boga.

I s druge strane, nekako smo u napasti da rjeđe uočimo mnogo važniju stranu nego li je stradanje i mučeništvo u obliku patnje, a ta važna strana jest svjedočenje za dragoga Boga. Naime, Krist Gospodin nije postao naš Spasitelj, prvenstveno zato jer je stradao jer je raspet, nego jer je bio na strani vršenja volje Božje, pa taman završio i na križu.Odnosno osuda, smrt, patnja, odbacivanje ljudi i prezir pojavljuje se u primjerima mučenika, počevši od Krista Gospodina kao prigoda, ne kao vrijednost sama u sebi, nego prigoda da se bude na strani volje Božje, da se ponaša i živi onako ne kako je moja volja, nego tvoja, Oče nebeski, riječi su Krista Gospodina.

Patnja sama po sebi zapravo nema nikakvu vrijednost. Ona je nešto što je u naravi čovjeka da bude odbačeno i da bude neprihvaćeno, ali kršćanski heroj kojega nazivamo mučenik prihvaća i patnju, pa taman to bilo i u najgorem obliku jer želi ostati na strani volje Božje. Kršćanski mučenik ne brani prvenstveno vlastiti život, nego volju Božju i zato prihvaća i stradanje, čak i smrt, braneći volju Božju i pravila Božjega morala. Uz Isusa, prisjetimo se, draga braćo i sestre, raspeta su još dvojica. Njihova patnja bila je ogromna, sigurno, kao što je bila ogromna patnja i Krista Gospodina. Ta patnja jednoga bila je i njegova prigoda za obraćenje, da shvati da je vjernost volji Božjoj u tom času što mu se događa njegova prigoda, njegov zlatni čas da stane na pravu stranu. I s druge strane, onaj drugi raspeti završio je sa svojom patnjom ovozemaljski život i ne znamo zapravo što se dogodilo.

Te tri patnje, različite s obzirom na posljedice po one pojedince i po cijeli ljudski rod, vidimo da su samo prigoda za svjedočenje volje Božje, odnosno prigoda da se ne prepozna eventualno volju Božju i da se ostane na krivoj strani, ne daj Bože. Po primjeru Krista Gospodina, svi kršćanski mučenici od tada pa do danas, među kojima i sveti Vid, jesu kršćanski sveci, jesu heroji duha u našoj Crkvi. Ponovimo to još jednom, draga braćo i sestre, ne zato što su životom stradali, nego zato što su ostali na strani volje Božje i po cijenu gubitka vlastitoga života. Ta teška iskušenja, osude i odbacivanja za njih su bile prigoda da potvrde i dokažu da su zaista cijelim svojim životom, sveukupnim svojim opredjeljenjem na pravoj strani. I od početka pa do danas, Crkva ne samo da se sjeća onih koji su, po Kristovu primjeru, ostali na strani volje Božje i u teškim časovima, nego ih pred vjernike i cijelu crkvenu zajednicu stavlja kao primjere koji mogu biti s jedne strane nadahnuće, poticaj, da i u teškim trenucima koji nam se događaju možemo, poput ovih velikana kršćanske duhovnosti, ostati na pravoj strani.

Visoka je cijena, gledano običnim ljudskim očima, toga ostajanja na pravoj strani, na strani volje Božje, pogotovo u časovima teških progona i stradanja. Ali velik je to Božji blagoslov, velik je to Božji dar i velika je Božja milost koji to mogu. I upravo zato nama manje hrabrima, nama manje ustrajnima u onome što se zove vršenje volje Božje, primjeri ovih mučenika, svjedoka Božjih, jesu poticaj, nadahnuće i utjeha da bismo, ako nam se iskušenja, pa i u onom najgrubljem obliku pojave, mogli ustrajati na pravome putu, da bismo, poput onoga što se obratio u zadnji čas, promatrajući Kristov način vjernosti volji Božjoj i mi sa svojih stranputica se mogli vratiti na pravi put.

Stoga molimo Krista Gospodina, prvoga i najvećega od svih mučenika, kao i sve ostale kršćanske mučenike koji to jesu jer su se ugledali u njegov primjer i bili njegova slika i prilika mučenika, odnosno svjedoka Božjega u ljudskoj zajednici, a osobito među kršćanskim vjernicima. Zahvaljujemo dragome Bogu što nam po crkvenom kalendaru šalje niz primjera ovih velikana iz kršćanske prošlosti koji jesu i ostat će zauvijek nadahnuće cijeloj Crkvi i na osobit način svakom pojedinom vjerniku koji se nađe u teškim iskušenjima. Stoga, molimo njihov zagovor kako bi Krist Gospodin, mučenik nad mučenicima, bio utjeha svoj braći i sestrama koji danas na bilo kojoj strani u svijetu stradaju zbog vlastitih uvjerenja, a posebice kako bi bio utjeha onima koji stradaju zbog vjernosti njemu, zbog toga što su na strani volje Božje, na strani pravila morala koji proizlazi iz Evanđelja, što su na strani vrjednota koje je Krist Gospodin, utjelovljena Božja ljubav, donio na ovaj svijet.

Dok mi ovdje danas u miru slavimo ovu Euharistiju, mnoga naša braća i sestre na raznim stranama u svijetu stradaju zbog svoje vjernosti volji Božjoj ili stradaju jednostavno zato jer netko mrzi. Stoga, molimo zagovor svih kršćanskih mučenika koji su slika nevino stradalih da svojim zagovorom izmole kako bi svaka zločinačka ruka mogla biti zaustavljena, a svaka nakana da prestane i prije negoli bude ostvarena. Neka njihov primjer bude nadahnuće svima onima koji snuju zle nakane i koji imaju loše planove. I s druge strane, beskrajno zahvaljujemo Gospodinu Bogu što možemo živjeti i slaviti Gospodina bez izravnih progona ove vrste kad smo mi, ova generacija kršćana, na ovim stranama u pitanju.

No, s druge strane, moramo prepoznati da osim teškoga fizičkoga progona, danas naročito u ovim krajevima u kojima mi živimo, a mislim na ono što nazivamo europska civilizacija, Krist Gospodin i njegovo evanđelje bivaju progonjeni na novi način, često podmukao način, često nevidljiv. Ali bez obzira što je teško vidljiv, vrlo je realan i vrlo je stvaran. Mnoge vrjednote Kristova evanđelja, pogotovo vrjednote morala koje je Krist navijestio, danas bivaju često prezirane, marginalizirane, odbacivane, često na ideološki način bivaju nadomještane različitim drugim poluvrjednotama ili antivrjednotama, ponekada čak i u obliku zakona koje parlamenti različitih ljudskih država i društava donose, Krist Gospodin biva progonjen. Ne, dakle, više na fizički način, ali na način kojega bismo mogli nazvati lažne vrjednote, antimoralne vrjednote, protuevanđeoske vrjednote koje se nameću na mnogo strana jesu novi izazov za svakoga kršćanskoga vjernika koji želi ostati vjeran volji Božjoj, koji želi ostati na strani pravila Isusova morala.

Stoga, dok živimo u vremenu koje je naša prigoda, naša prigoda za to da ostanemo na strani volje Božje i da budemo svjedoci u ovom svijetu marginalizirani s obzirom na vrjednote koje želimo propovijedati i nasljedovati, ponekada i prezreni, zakonima čak ponekada i kažnjavani, da ostanemo na strani vrjednota koje se zovu evanđelje. Izazov je to, draga braćo i sestre, Crkve, kršćanstva cijeloga i nas pojedinih vjernika, naročito na području onoga što zovemo euroamerička civilizacija. Moramo prepoznati ovo kao svoj trenutak. Moramo prepoznati ovo kao svoju prigodu, prigodu u kojoj biti prezren, biti marginaliziran, biti zakonom gonjen jest izazov, jest iskušenje, jest poteškoća i nije lako to nositi. Ali čast je, nikada to ne smijemo zaboraviti, biti na strani volje Božje i na strani pravila Božjega morala.Stoga, molimo zagovor svetoga Vida, njega koji je stradao u drukčijim vremenima na onaj način progonjen i fizički ubijen, da bi, kako onoj braći koja danas stradaju na raznim stranama na sličan način kao što je stradao i on, dragi Bog dao snage da ustraju u vjernosti dragome Bogu i, s druge strane, da bi dao nama ostalima, koji smo pošteđeni u ovom času fizičkih progona, kako bismo zaista mogli biti na strani volje Božje.

Stoga, dragi sveti Vide, zaštitniče ove župe, blagoslovi sve one koji u ovoj crkvi i u ovom kraju slave Gospodina Boga i koji su pune volje nasljedovati primjere svetaca kako bi Krist Gospodin našao mjesto i imao stalno mjesto i u ovim krajevima i u cijelome svijetu. Neka tako bude po Kristu Gospodinu našem. Amen.