Propovijed nadbiskupa Vukšića na otvaranju svibanjske pobožnosti u Olovu

Svibanjske pobožnosti na razini Vrhbosanske nadbiskupije tradicionalno započinju 1. svibnja hodočašćem Gospi Olovskoj u najstarije Gospino svetište na Balkanu. Tako je bilo i ove godine kada je, nakon prigode za svetu ispovijed te blagoslova hodočasnika i procesije s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice, euharistiju predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić. Koncelebrirali su provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, čuvar olovskog svetišta fra Ilija Božić te više svećenika. U cijelosti donosimo propovijed naslovljenu „Majko nade, moli za nas, da nasljedujemo nadu našu, Krista Gospodina, i da budemo svjedoci nade među ljudima“ koju je tom prigodom uputio nadbiskup Vukšić:

„Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji (usp. 2 Pet 3,10), svijetli putujućem Božjem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe" (Drugi vatikanski koncil, LG 68).

Ovim riječima crkvenog učiteljstva, koji Gospu vidi kao znak nade, započinjemo svoje razmišljanje u Gospinu svetištu u Olovu, gdje kao vrhbosanska biskupijska zajednica već po tradiciji započinjemo svibanjske marijanske pobožnosti. Naime, kako se nalazimo u jubilarnoj 2025. godini od Isusova rođenja, koju cijela Crkva sa zahvalnošću proslavlja kao vrijeme u kojemu se prepušta vodstvu misli upravo o kršćanskoj nadi, sasvim je prikladno na prvi dan Gospina mjeseca svibnja podsjetiti da Majka Božja, svojim primjerom, svijetli putujućem Božjem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe i da je, po tomu što je tijelom i dušom već proslavljena u nebu, Marija slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti.

Za današnje Euharistijsko slavlje uzeli smo molitvene obrasce, koji se blaženoj djevici Mariji obraćaju kao majci svete nade. Ona se tako časti jer je tijekom zemaljskoga života uvijek gajila krepost nade i svu svoju nadu stavila u Boga i Sina čovječjega, kojega su proroci naviještali a ona s nadom čekala i vjerom začela. Častimo je tako jer je po svom uznesenju u nebesa postala znak nade i utjehe cijelom vjerničkom narodu.

I.

Među mnoštvom zaziva, kojima se kršćanska pobožnost u Loretskim litanijama obraća Majci Božjoj, što su tamo uvrštavani usporedno s razvitkom razumijevanja Marijine uloge u povijesti spasenja, odlukom Crkve od 20. linja 2020. vjernici je zazivaju i s „Majko nade". Nastavak je to i plod istraživanja Crkve u dubokom rudniku duhovnoga blaga kreposti i sazrijevanja zajednice u razumijevanju kraljevstva nebeskoga u vjeri kojom, poput brižnoga čovjeka domaćina, iz svoje riznice iznosi novo i staro (usp. Mt 13,52).

Marija je majka Isusa Krista, koji je, kako nas uči apostol Pavao, nada naša (usp. 1 Tim 1,1). Samim time Gospa je majka Nade. I dok s ovoga svetog mjesta zahvaljujemo Gospodinu Bogu za dar Majke nade, pridružujući se brojnim povorkama hodočasnika koji su tijekom povijesti odavde put nebesa upućivali svoje pobožne molitve, riječima istog apostola, na sve ljude ponajprije zazivamo „milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega" (1 Tim 1,2).

Bogorodica svoje materinstvo nastavlja vršiti sve do konačne proslave svih koji budu hodili putom Kristove ljubavi. Ona se materinskom ljubavlju brine također za braću i sestre svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. Ona je darom i ulogom božanskog materinstva, koje je sjedinjuje sa Sinom Otkupiteljem i svojim osobitim milostima i ulogama, kao majka Kristova, tijesno i trajno spojena i s Crkvom koja je tijelo Kristovo i zajednica Isusove braće i sestara. Kao ona, koja je darovala svijetu njegova Spasitelja, Marija je tip Crkve A Crkva, dok promatra Marijinu svetost i nasljeduje njezinu ljubav, te dok vjerno izvršava Očevu volju i vjerno prima Božju riječ, i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem za nov i besmrtan život rađa duhovnu djecu, začetu po Duhu Svetomu i od Boga rođenu (usp. LG 62-64).

Marijino se ime oduvijek veže uz kršćansku nadu, ali je u naše vrijeme posebice važno isticati tu poveznicu također kao nadahnuće kršćanima da, slijedeći Isusa Krista i oplemenjeni Njime, nadom našom, po Marijinu zagovoru budemo izvor nade za druge ljude. To je jedna od najvažnijih uloga Crkve i kršćanskih vjernika u ovom trenutku. Sastoji u tomu da svjedoče nadu, da budu njezini djelatni pronositelji i prepoznatljivi znakovi, da pozivaju na nadu. Da, poput Marije, drugim ljudima daruju nadu, to jest naviještaju Isusa Krista, i da na osnovu toga grade ljudsko društvo u kojemu će ljudi imati razloga za nadu u svakodnevnom životu.

Doba u kojemu živimo nazvano je vrijeme poli-krize. Ona je mnogostruka po broju područja na kojima se istovremeno očituje: ekonomsko, političko, ekološko, duhovno, kulturno, socijalno, identitetsko, etičko. Višestruka je ta ugroza također po snazi i različita u svojim načinima. Negdje je suptilna, a na drugim stranama djeluje kao neka vrsta koncentrirane paljbe protiv čovjeka na području života, mira, sigurnosti, dostojanstva, manipulacija, dominacije, bio-inženjeringa, ljudskih prava, siromaštva, prosvjete, migracija, društvene pravde i općega dobra.

Vraćati nadu među ljude i biti njezini svjedoci, i tako nasljedovati Marijin primjer, uvijek je u službi čovjekova života i njegova dostojanstva i radi traženja pravednih rješenja. Osobito je to važno poslanje u razdobljima povijesti kad je nada ugrožena a ljudski rod opterećen teškim brigama zbog različitih opravdanih razloga.

II.

Za Mariju kao majku nade u kršćanskoj pobožnosti vrlo često se koristi slika zvijezde mora. Kao što je poznato, ta zvijezda je, posebice u prošlosti kad nije bilo suvremenih tehničkih sredstava za navigaciju, mornarima služila za orijentaciju i izbor prave putanje u plovidbi prema luci. Odnosno, budući da se ljudski život može usporediti s dugim putovanjem, izloženim brojnim izazovima, potrebno je imati orijentir u toj plovidbi prema konačnoj luci, odnosno nebeskoj slavi u vječnom životu.

Marija je također zvijezda vodilja Isusovih učenika prema nebeskoj domovini u nadi da sigurno plove prema cilju po morima povijesti i vlastitih života, što je zahtjevno putovanje, puno izazova i nepredvidivih situacija. Zato su sigurni orijentiri i pouzdani voditelji vrlo važni.

Beznađe je ono stanje u kojemu čovjek ne zna ili nije siguran kojim pravcem treba krenuti u životu, ne imati snage da se poduzme putovanje prema luci slobode, ne moći se orijentirati u pustinji vlastitog izlaska iz teškoga stanja i opasnosti. A ako se ostane kod slike mora, onda je beznađe ne poznavati pravac plovidbe, ne prepoznati zvijezdu mora, ne imati sredstva za sigurnu plovidbu, ne uočavati ni jedan znak svjetionika. Zato je potrebna zvijezda kako bi se moglo izabrati ispravan pravac i ploviti što je moguće sigurnije.

Kršćanstvo je sigurno u vjeri da lađa Crkve ima vrlo svijetlu i prepoznatljivu Zvijezdu mora koja, kao zvijezda nade, svojim primjerom posluha i vršenja volje Božje obasjava putovanje također cijele ljudske obitelji. Svojim svetim životom ona je odbljesak Božje svetosti koja je na njoj prepoznatljiva i koja ljudima pokazuje pravi put tako što ga obasjava te postaje svima vidljiv.

III.

Papa Benedikt je u svoje vrijeme pisao: „Život je kao putovanje morem povijesti, često kroz tamu i oluje, putovanje u kojemu brojimo zvijezde koje nam naznačuju pravac Prave zvijezde su osobe koje su znale živjeti na ispravan način One su svjetla nade" (Spe salvi, 49).

Povijest Crkve je puna osoba koje su ispravo živjele i nazivamo ih blaženicima i svecima. I kao što zvijezde svijetle na način, da primaju svjetlo od Sunca i stvaraju njegov odbljesak, tako su i sveci odbljesak Sunca pravde, Krista Gospodina, Božje svetosti kojom su bili obasjani i koju su nasljedovali. Kao takvi oni su primjeri za nasljedovanje i zato su naše zvijezde vodilje koje s duhovnih nebesa obasjavaju život u podnebesju i ljudima pokazuju put dobrote i svetosti.

U pozivu na svetost i pristajanje uz Isusa Krista kao izvor svjetla apostol Petar potiče: „Vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje, spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. (...) A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha" (2 Pt 1,5-9). Dapače, u Isusu, koji je od Oca primio čast i slavu, je „potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim" (2 Pt 1,19).

Jedini izvor svake svetosti i svake čovjekove nade u osvjetljavanju putovanja je trojedini Bog: nebeski Otac, te Svjetlo svijeta, Isus Gospodin, spasitelj naš, i Duh životvorac. No među svim duhovnim svjetlilima, koje su odbljesak svetosti trojedinoga Boga, svakako je najjasnija i Bogu najbliža Isusova majka, za nas zvijezda mora i majka nade. Ona je u vremenu bila prije drugih kršćanskih svetaca i svima njima je osvjetljavala i pokazivala pravi put te prva od svih svetaca osvjetljava plovidbu Crkve.

Majko nade, u tvoj zagovor preporučamo sve hodočasnike, njihove molitve nakane, cijelu našu Nadbiskupiju i sve njezine članove, a među njima posebice članove kapitula Provincije Bosne srebrene na čelu s mnogopoštovanim ocem Provincijalom, koji su danas došli na hodočašće da ti preporuče svoje zasjedanje. Moli za nas i za svu ostalu braću i sestre tvoga Sina, da nasljedujemo nadu našu, Krista Gospodina, i da budemo svjedoci nade među ljudima!