Propovijed biskupa Palića na svetkovinu sv. Petra i Pavla i ređenju petorice novih prezbitera

U katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, na svetkovinu svetih Petra i Pavla 29. lipnja, mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić zaredio je petoricu novih prezbitera: dvojicu dijecezanskih kandidata i trojicu redovnika Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Propovijed mons. Palića prenosimo u cijelosti.

SVEĆENIČKO REĐENJE

don Mate Galić, don Ivan Martić, fra Robert Cvitanović,

fra Antonio Petric, fra Josip Stanić

Svetkovina svetih Petra i Pavla

Dj 12,1-11; 2Tim 4,6-8.17-18; Mt 16,13-19

Draga braćo u biskupskoj službi,

Draga braćo svećenici, časne sestre,

dragi bogoslovi i sjemeništarci,

draga braćo i sestre,

dragi đakoni, kandidati za primanje sv. Reda prezbiterata!

1. Danas Crkva slavi dvojicu velikih svjedoka vjere, svetog Petra i svetog Pavla. Dva različita čovjeka, dva različita puta koje povezuje ista vjera, ista žarka ljubav prema Kristu, ista spremnost položiti život za Evanđelje. Oni su temeljni stupovi Crkve, ali ne zbog svoje savršenosti, nego zato što su se dali voditi Duhom Svetim.

Na njihov blagdan, u ovoj katedrali Marije Majke Crkve, u ovom svetom zajedništvu, svečano ćemo zarediti petoricu nove braće: dvojicu dijecezanskih kandidata i trojicu redovnika, franjevaca. Danas vi, draga braćo, postajete svećenici Kristovi. Danas, po biskupu, Crkva na vas polaže ruke, ne da biste nešto primili za sebe, nego da biste postali dar drugima. Jer, od danas više ne pripadate sebi, nego pripadate Kristu i njegovu narodu. Dopustimo da danas i nas nahrani Riječ Božja, kao što je hranila Petra i Pavla i tolike svjedoke vjere

2. U prvom čitanju vidimo Petra u tamnici. Okovan je lancima, stražari ga čuvaju i čini se kao da je sve izgubljeno. No, Crkva moli, a Bog odgovara. Anđeo Gospodnji ulazi u tamnicu, svjetlo obasjava mračne zidine, okovi padaju s Petrovih ruku, i on biva oslobođen.

To nije samo povijesni događaj. To je duboka duhovna poruka za vas danas, dragi ređenici.

Tamnica nije uvijek i samo građevina. Tamnica može biti i srce čovječje. Svećenik, ako želi biti Kristov, mora biti spreman ući u tamnice ovoga svijeta, u ljudske boli, u izgubljenosti, u grijeh, u depresije, u pitanja bez odgovora. I mora to činiti ne snagom svojih riječi, nego snagom Kristove prisutnosti. Svećenik nije samo onaj koji govori o Bogu. Svećenik je onaj koji je pozvan ljude voditi iz tame prema pravom svjetlu, Isusu Kristu.

3. Okupljeni u ovom zajedništvu vjere ne bismo smjeli zaboraviti jedan ključan detalj: Petar nije oslobođen sâm. Molitva Crkve, molitva zajednice Gospodinove bila je uz njega.

Dragi kandidati za sv. Red prezbiterata, poruka je to svima nama: nećete moći nositi svoj križ ako ne budete ljudi molitve. Svećeništvo bez molitve postaje suha služba, često umorni aktivizam i rutina. Stoga, za svećenika molitva nije nepotrebni suvišak, nego disanje svećeničkog života. U molitvi se oblikuje svećenik.

Danas vas molitva Crkve rađa za ovo poslanje. Ona vas danas izdiže iz svagdašnjeg u ono posvećeno. I nikada ne zaboravite da je molitva temelj vašeg djelovanja. Svećenik koji moli, živi. Svećenik koji ne moli, postaje poput okovanog Petra, ali bez anđela oslobođenja.

Zato danas molimo za vas da budete molitelji, i to molitelji ne zato što vam je to dužnost, nego jer je to potreba svećeničkog života. Za vas danas molimo da vam molitva ne bude posljednja dnevna zadaća, nego prvi izvor snage. Jer kada sve utihne, kada vas narod ne razumije, kada se plodovi rada ne vide, kad se pojave neuspjesi, ostaje samo jedna sigurnost: Bog. On stoji uz vas. On vam daje snagu. Jer, vi ste pomazanici Gospodnji i Duh je Gospodnji na vama. On je vaša snaga.

4. U drugom čitanju, Pavao piše gotovo oproštajno pismo svom učeniku Timoteju. „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ Pavao zna da je kraj blizu, ali ne tuguje. On je radostan, jer je bio vjeran. I upravo će to, draga braćo, biti vaša borba: ostati vjerni u službi koja će imati svoje kušnje, borbe i napasti.

Pavao ne govori o uspjesima, o brojkama, o priznanjima, nego o vjernosti. Dragi ređenici, pozvani ste na vjernost, pozvani ste biti postojani svjedoci, ne zvijezde kratkotrajnog sjaja, niti spektakularne osobe.

Svećeničko služenje nije sprint, to je duga trka, ponekad i protiv vjetra, s umorom u nogama i srcu. Pavao to naziva „bojem“, duhovnim bojem u kojem svećenik često mora stajati sam, bez priznanja, bez pljeska, ali s pogledom uprtim u Onoga koji ga je pozvao.

Doći će kušnje. Doći će dani kad ćete sumnjati jeste li išta promijenili. Bit će trenutaka kad ćete osjećati da ste sami, a ipak, baš tada, bit ćete najbliži Kristu. Doći će razočaranja, padovi, pitanja bez odgovora. Bit će izazova u čistoći, u poslušnosti, u vjeri. Možda će doći dani kad ćete u svome srcu naići na pitanje: „Čemu sve ovo?“

I zato danas, kad budete prostri po tlu, dok klečite i dok vam se polažu ruke, ne sanjajte idealni život, ni popularnost, ni sigurnost. Prigrlite Kristov križ, jer u njemu je snaga. I molite da vam Gospodin uvijek stoji uz vas, jer tada ništa nije izgubljeno.

5. Danas, dok vas redimo za prezbitere Crkve, ne postajete usamljeni djelatnici. Pozvani ste biti dio prezbiterija, svećeničkog bratstva. Nećete biti zaređeni za sebe, ni za vlastiti stil, ni za privatnu viziju Crkve. Pozvani ste graditi zajedništvo, jer biti svećenik znači pripadati najprije Kristu, ali i jedni drugima.

Naša mjesna Crkva, nažalost, još uvijek nosi rane, rane razjedinjenosti, rane nepovjerenja, rane između zajednica i hijerarhije, između naroda i pastira. Vas, dragi ređenici, Crkva ne poziva da te rane produbljujete, nego da ih liječite. A nećete ih moći liječiti ako ne budete ljudi jedinstva. Prezbiterij ne smije biti podijeljen u tabore, svećenik ne pripada nikakvoj „struji“, nego Kristu. Jedinstvo ne znači da svi mislimo isto, ali znači da svi volimo isto: Krista, njegovo otajstveno tijelo - Crkvu i vjeru i baštinu te iste Crkve.

6. U evanđelju Isus pita učenike: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar odgovara: „Ti si Krist, Sin Boga živoga.“ U toj izmjeni povjerenja i ispovijedi vjere, rađa se poslanje, i ono Petrovo, i vaše, dragi ređenici.

I vi danas primate ključeve, ne ključeve vlasti, nego ključeve služenja, ključeve oprosta, blagoslova, sakramenata, povjerenja naroda.

Kao svećenici, niste pozvani ići sami, nego u povezanosti s Papom i vlastitim biskupom, jer jedino ta povezanost jamči da vaše služenje ostaje ukorijenjeno u Kristovoj Crkvi, a ne u osobnim vizijama ili projektima.

Povezanost s Petrom današnjice, s Papom, nije stvar ideologije, nego vjernosti. A poslušnost i poštovanje biskupu nije puko pravilo, nego znak da svećenik želi biti sin Crkve, a ne njezin posjednik.

Budite svećenici u Crkvi i s Crkvom. Ne dopustite da vas povuku glasovi koji žele Crkvu dijeliti na "napredne" i "zaostale", na "otvorene" i "zatvorene", na "vaše" i "naše". Krist ne dijeli. Krist gradi. Ako ste Njegovi, bit ćete mostovi zajedništva, a ne zidovi podjela, odnosno oni koji okupljaju, a ne razdvajaju.

7. Draga braćo i sestre, dragi sveti Božji narode, danas vam se daruju novi svećenici, pastiri pozvani da djeluju među vama, da se bez mjere i u potpunom predanju posvete vašem hodu u vjernosti Bogu koji je za nas učinio divna djela. Stoga, ne tražite od njih senzacionalne i blještave geste koje samo izazivaju uzbuđenje, ali nemaju nikakav utjecaj. Umjesto toga, tražite od njih bliskost koja ih čini prijateljima i pouzdanim duhovnicima. Zahtijevajte svećeničko srce sposobno za suosjećanje, spremno da se svaki dan mjeri herojstvom ljubavi. Podrži ih molitvom, utješite ih prijateljstvom, dajte im da osjete toplinu zajedništva koje ima korijene u zajedničkoj Kristovoj ljubavi.

8. Dragi ređenici, pred vama je put služenja. Služiti znači hoditi uz ljude, ali i ispred njih, biti s njima u radosti i u žalosti. Pristupajte ljudima ne stilom podrugljivog i strogog suca, već srdačnošću brata i nježnošću oca. Riječ koju izgovarate neka ne bude vaša, nego Božja i neka vaš život odražava i čini Krista vidljivim onima kojima ćete biti poslani.

Molimo da vam Majka Isusova, Kraljica apostola i Majka Crkve, bude blizu. Nikad je ne napuštajte! Tražite utočište u njezinu Srcu, osobito kada ste umorni, razočarani i obeshrabreni.

I ne bojte se. Jer Gospodin je uz vas. On će vas izbaviti od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova!

Amen.