Propovijed nadbiskupa Vukšića na Dan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu

Euharistijskim slavljem u katedrali Srca Isusova u Sarajevu i prigodnom akademijom u dvorani Pavla VI. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u ponedjeljak 20. listopada proslavljen je Dan Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) Univerziteta u Sarajevu koji je stavljen pod nebesku zaštitu sv. Luke evanđelista.

Svečanu misu predvodio je veliki kancelar KBF-a, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić.

Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti.

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET JE U GRADU VIDLJIV ZNAK KATOLIČKE ŠIRINE I UNIVERZALNOSTI

Blagdan svetoga Luke – Dan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta

Sarajevo, 20. listopada 2025.

U jubilarnoj godini nade, svima vama, koji ste na bilo koji način povezani s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, srdačan pozdrav riječima svetoga Pavla apostola: Milost vam, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina i nade naše (usp. 1 Tim 1,1-2).

Radujem se danas s vama! I po zagovoru svetoga Luke, nebeskoga zaštitnika našega Fakulteta, njegovih studenata, nastavnika i svih ostalih djelatnika, zahvaljujem Gospodinu Bogu za blagoslove kojima je pratio vaš rad kroz proteklu akademsku godinu i, naravno, zajedno sa svima vama, u njegov zagovor preporučam i budućnost ove naše važne crkvene ustanove i svih koji na bilo koji način sudjeluju u odgoju i obrazovanju budućih svećenika i drugih studenata.

I.

Današnji odlomak iz Lukina evanđelja (10,1-9) dio je njegova izvještaja o Isusu, koji se nalazio na svom putu u Jeruzalem, kamo je krenuo kad su se navršili dani da bude uznesen. Zajedno sa svojim učenicima nalazio se u prolazu kroz neko selo u Samariji u kojemu ga mještani, koji inače nisu bili prijateljski raspoloženi prema Židovima, uopće nisu primili upravo zato što je putovao u Jeruzalem. Na to su njegovi učenici, još uvijek očito nedovoljno poučeni, osim što su bili vrlo razočarani ponašanjem ljudi u tom naselju, tražili od Isusa da se spomenutim seljanima grubo osvete zbog čega ih je Isus prekorio (usp. Lk 9,51-56).

Iskoristio je Isus ovu nelagodnu prigodu te je svojim učenicima, dok su išli putom dalje, kazivao pouke o teškim zahtjevima apostolskoga poziva i nelagodama, koje bi mogli doživjeti zbog nasljedovanja njega. I zanimljivo, za razliku od svojih učenika, koji reagiraju na neugodno iskustvo, što su im ga prouzročili drugi ljudi, Isus se u nastavku opisa uopće ne osvrće na Samarijance niti na ono što bismo mogli nazvati vanjskim uzrocima problema. Naime, Isus poziva učenike da idu za njim i, na razini primjera, navodi neke osobne isprike i privatne razloge, koje bi pojedinci mogli navoditi da bi odgodili svoj hod s njim. I zaključio je taj svoj govor dobro poznatom i vrlo zahtjevnom izrekom: „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje" (Lk 9,62).

Nakon što je Luka opisao neugodno iskustvo Isusove grupe s mještanima u neimenovanom selu i nakon pouka koje je uputio svojim učenicima, slijedi izvještaj o tomu kako je Isus odredio još jednu grupu od sedamdesetdva učenika i poslao ih po dvojicu pred sobom u gradove i sela u koje je kanio doći. Ovlastio ih je da svakoj kući, u koju uđu, navijeste mir i da svima kazuju kako im se približilo kraljevstvo Božje.

Iz ovog odlomka, koji je sastavni dio opisa Isusova puta na Kalvariju, jasno proizlazi da je njegova osnovna oznaka misionarsko poslanje učenika. Odnosno da su samo oni, koji se uspiju odvojiti od dosadašnjih interesa, zemaljskih vrednota i običnih navezanosti, posvema u stanju naviještati istinu Božjega kraljevanja. Proizlazi također, da se Isusovo djelo svjedočenja i naviještanja Božje ljubavi nastavlja i ostvaruje posredstvom i djelovanjem njegovih učenika koji, sami zahvaćeni Radosnom istinom uskrsnuća i života koji nema kraja, jesu sredstvo misijskoga poslanja cijele zajednice Isusovih vjernika. Najprije dvanestorica apostola pa onda, kako kaže današnji odlomak, također drugi. Mnogi drugi. Doslovce svi Isusovi učenici su pozvani to biti. Žetva je stvarno velika i zato radnika u njoj nikada nije nedovoljno. Uvijek ih treba još.

Sedamdesetdvojica učenika iz današnjeg odlomka jesu vezani za određeno povijesno vrijeme i kraj, ali su također naznaka svih radnika na njivi Gospodinovoj što ih On šalje u kasnijem razdoblju što se naziva Crkva, koju se ovdje razumije kao zajednicu u službi misionarskoga poslanja i djelovanja.

Posredstvom ove vrste Isusovih učenika, Crkva će stići do svih krajeva, ljudi i vremena i svoju puninu doseći u eshatološkom ubiranju, prikupljanju i vrednovanju plodova. Pri tomu, moramo zapaziti da Isus nije sam na svom putu prema Jeruzalemu i prema Golgoti. S njim su njegovi. Oni su njegova pratnja. Ustvari, On je s njima na putu prema žetvi svoga života i sve ih usmjerava prema kraljevstvu nebeskom. Tako je poslanje učenika sastavni dio Isusova puta prema Ocu nebeskom.

Polazna točka i uporište misionarskoga djelovanja učenika je naviještati ljudima: Približilo vam se kraljevstvo Božje! To jest, misionarsko djelovanje ne označuje početak kraljevanja Božjega, nego kraljevanje Božje potiče Isusova učenika da ga osobno prihvati te istog učenika potom usmjerava da vrednote kraljevstva, već osobno zahvaćen pravilima i snagom istoga kraljevanja, posreduje prema drugima. To jest, kraljevstvo Božje potiče i misionara, koji ga naviješta, da ga prihvati i u životu ostvaruje. Tako dokraja autentično misionizira onaj tko se trudi sam biti misioniziran. Na pravi način obraća druge tko želi biti osobno obraćen. Odnosno, od pravog Isusova učenika se očekuje da bude evangelizirani evangelizator. I jer je na tom planu u životima Isusovih učenika redovito mnogo toga, što tek treba učiniti, da bi netko bio zaista evangeliziran, kraljevanje Božje u takvu stanju nije dokraja ostvareno, ali je zaista blizu u životima onih koji nastoje živjeti prema pravilima Božjega vladanja, upravo po tomu što nastoje i trude se.

Gledano u sebi, kraljevstvo Božje je mir Božji. Stoga se i sadržaj navještaja, koji učenici vrše, sastoji u tomu da, u koju god kuću uđu, najprije kažu: Mir kući ovoj! Taj mir se ostvaruje i očituje kao prisutnost Božjih dobara i blagoslova u životu čovjeka i zajednice, kao čovjekova otvorenost prema tim vrednotama i kao vršenje Božje volje. Na tomu se zasniva i iz toga izrasta i pravedan i trajan društveni mir među ljudima, koji samo na takav način mogu postati prijatelji Božji koji naviještaju njegovu slavu.

U tom smislu poticajne su riječi današnjega psalma: Prijatelji tvoji, Gospodine, objavljuju slavu kraljevstva tvoga. Stoga sa svetim psalmistom ponavljamo molitvu: Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja / i tvoji sveti nek te blagoslivlju! / Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, / neka o sili tvojoj govore! / Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju / i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

II.

Svako vrijeme i svako društvo i njihove okolnosti jesu vrijeme i mjesta, u koja su Isusovi učenici poslani i u koja trebaju doći zato da naviještaju i svjedoče. I svako njihovo zvanje je častan način i prigoda za vršenje istoga poslanja. Pri tomu, akademski obrazovani članovi naroda Božjega, kao i oni koji su na putu takva odgoja i izobrazbe, su ne samo vrlo važan dio tog Isusova plana, nego se od njih s pravom očekuje više.

Neka svima vama – profesorima, odgojiteljima, svećeničkim kandidatima naših triju bogoslovija (nadbiskupijske, franjevačke, neokatekumenske) i studentima laicima – Isusovim učenicima poslanima danas u ovaj Grad, sveti Luka, bude primjer i zagovornik. Budite jedni prema drugima otvoreni i uključivi, strpljivi i puni razumijevanja, također zato što dolazite iz različitih naroda, jezika, rasa, kontinenata i kultura. I po toj širini vi ste u ovom gradu vidljiv znak katoličke širine i univerzalnosti. Sve vas srdačno pozdravljam i svima se radujem. I molim: Neka vam sveti Luka, koji je, kao dio ondašnjega crkvenog intelektualnog kruga, svojim naučavanjem, svjedočenjem i spisima, naviještao kraljevstvo Božje, bude poticaj da jedni druge prihvaćate kao braću i sestre, da svojim životom budete mjesto kraljevanja Božjega i da svojim primjerom, naukom, pisanjem i studijem drugima, kao prijatelji Božji, kazujete slavu kraljevstva Božjega.