Marija Bistrica: Propovijed vrhbosanskog nadbiskupa Vukšića na 20. hodočašću Vrhbosanske i Banjolučke (nad)biskupije

Vjernici Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije po 20. put su hodočastili u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici gdje su u subotu 11. listopada slavili svetu misu. Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić tom prigodom uputio je propovijed koju prenosimo u cijelosti.

NA KRŠĆANSKIM TEMELJIMA I U ZAJEDNIŠTVU CRKVE HRVATSKI KATOLICI SU HODOČASNCI NADE

20. hodočašće Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije; Marija Bistrica, 11. listopada 2025.

Navršilo se dvadeset godina otkako je započela i događa se, uvijek u drugu subotu mjeseca listopada, već lijepa tradicija pobožnoga hodočašća vjernika Sarajevske nadbiskupije i Banjolučke biskupije u hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje u Mariju Bistricu.

Na ovom Misnom slavlju sudjeluju također vjernici i svećenici iz drugih biskupija čija prisutnost i pobožno sudjelovanje nas vrlo veseli. Osobito raduje što su ovdje brojni vjernici koji su, kao i svih prethodnih godina, došli iz župa u Bosni i Hercegovini. Tu su također vjernici iz Republike Hrvatske i zemalja Zapadne Europe, među kojima je ne mali broj iseljenika iz naših biskupija i njihovih potomaka, koji su nam svi jednako dragi.

Sve vas, drage Kristove vjernike, poštovanoga biskupa Franju, kao i prisutnu braću svećenike, redovnike, redovnice i bogoslove srdačno pozdravljam. Radujem se zajedničkom Euharistijskom slavlju i javnom svjedočanstvu vjere koje pružate. Neka vas zagovor Majke Božje Bistričke uvijek prati i neka milosrdni Bog blagoslovi te se ostvare sve vaše plemenite nakane i ispune zavjeti.

Ovo je također prigoda za izreći zahvalu Zagrebačkoj nadbiskupiji i vodstvu Svetišta u Mariji Bistrici za brojne usluge i uzornu gostoljubivost, koju su nam pokazivali kroz svih dvadeset godina. Bog vas blagoslovio!

I.

Osim dvadesete obljetnice našega hodočašćenja u Mariju Bistricu, nalazimo se u godini u kojoj Crkva na općoj razini kao i našoj nacionalnoj obilježava velike jubileje.

Cijelo kršćanstvo s posebnom zahvalnošću se sjeća, da je prije sedamnaest stoljeća u gradu Niceji održan prvi opći crkveni koncil čije su mudre odluke učvrstile jedinstvo Crkve, a jasan nauk koncilskih otaca potvrdio, razjasnio i ispovjedio vjeru u božanstvo druge osobe Presvetoga Trojstva, koja se u jednom trenutku povijesti utjelovila i očitovala u ljudskom liku Isusa Krista, Sina Božjega, Bogočovjeka, spasitelja svijeta. Taj koncil nam je u baštinu ostavio ispovijedanje vjere, koje Crkva stalno ponavlja, posebice na svečanim Euharistijskim slavljima. U tom nizu, i mi ćemo danas još jednom, riječima Nicejskoga koncila, ispovjediti vjeru u njegovo božanstvo kad budemo izgovarali da vjerujemo u Isusa Krista, Sina Božjega, koji je rođen od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođena ne stvorena, istobitna s Ocem, po kojemu je sve stvoreno. On, vječni Bog, je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjek. On je također raspet za nas, mučen i pokopan. Bilo je to pod Poncijem Pilatom. A kao što svjedoči Sveto Pismo, treći dan nakon smrti je uskrsnuo i kasnije uzašao na nebo te sjedi s desne Ocu. No, opet će doći u slavi suditi žive i mrtve te njegovu kraljevanju neće biti kraja.

Na nacionalnoj razini ovo je godina u kojoj Katolička Crkva među Hrvatima obilježava jedanaest stoljeća od pokrajinskih koncila u Splitu, održanih u vrijeme kralja Tomislava. Ti su koncili bili vrlo važni jer su, nakon što su Hrvati u prethodnom vremenu prihvatili kršćansku vjeru, na njima donesene odluke o novoj organizaciji i djelovanju lokalne Crkve. Ti koncili bili su događaji, koji su potvrdili crkvenu zrelost hrvatskih katolika. Naime, sazvani su s blagoslovom tadašnjega pape Ivana X., koji je u povodu toga pisao Tomislavu, kralju Hrvata, Mihajlu, knezu Humljana, i Ivanu, nadbiskupu solinskom, što je potvrdilo i dodatno učvrstilo vezu hrvatskih katolika i nasljednika apostola Petra te uvelike doprinijelo europskoj afirmaciji cijeloga naroda, njihove države i kralja.

Jubilej svih jubileja ove godine ipak je zahvalno sjećanje Crkve da je prošlo 2025 godina od Isusova rođenja. Stoga je vrlo sretna okolnost što, kao biskupijske zajednice, svoju lokalnu obljetnicu hodočašća u Mariju Bistricu obilježavamo baš u godini velikoga jubileja u kojoj brojni katolički vjernici, odlascima u svetišta i jubilarne crkve, zahvaljuju Gospodinu za darove i blagoslove te, po zagovoru svetaca, preporučuju svoje nade i potrebe. Upravo to su proteklih dana učinila brojna naša braća i sestre sudjelujući u hrvatskom nacionalnom jubilarnom hodočašću u Rim, gdje se okupilo oko 10.000 hrvatskih katolika, među kojima su bili također brojni vjernici iz naših biskupija.

II.

Naše hodočašće u Mariju Bistricu, u jubileju koji je proglašen i godinom nade, događa se pod geslom: „Pomoć Majke Božje sidro je našeg ufanja.“ Razlog za izbor upravo te misli vodilje činjenica je da Crkva Gospu časti također kao majku nade, jer je rodila Isusa Krista koji je nada naša. A promatrajući Gospin način služenja Božjoj volji, Crkva ju časti također kao putokaz nade i utjehe Božjem putničkom narodu na njegovu životnom hodočašću prema vječnosti, u njegovu prolazu kroz ovaj život prema onom vječnom. I kao što je rečeno u pozivu na ovo hodočašće: Jubilarna godina i hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj jedinstvena je prigoda za živi i osobni susret s Isusom Kristom, koji je vrata našega spasenja (usp. Iv 10,7.9) i nada naša (usp. 1 Tim 1,1). Stoga smo pozvani ponovno otkriti spasonosnu Božju prisutnost u svojim životima i svijetu te oživjeti nadu, koja podupire i jača naš hodočasnički put, što vodi do susreta s Kristom Gospodinom.

Poticaj za izbor hodočasničkoga gesla bila je i misao, koju je blaženi Alojzije Stepinac upravo ovdje izrekao prije ravno 90 godina, kad je kazao da je u Majci Božjoj „naš narod kao mudri pomorac našao jedno čvrsto tlo, gdje je bacio sidro svog ufanja i nade da ne potone u teškim časovima života“ (7. srpnja 1935.).

III.

Na završetku nacionalnoga jubilarnog hodočašća u Rim, hrvatski katolici su posebice zahvalni papi Lavu XIV., koji je osobno došao susresti se s njima na Trgu svetoga Petra. Bila je to velika čast, koju pape ne iskazuju često nekoj izdvojenoj grupi hodočasnika. Još više smo mu zahvalni za poruke, koje je uputio u tom času kao i za misli, koje nam je izrekao sutradan za vrijeme opće audijencije, pa je ovo izvrsna prigoda da svoje pamćenje o njima osvježimo također u ovom svetištu.

Nakon što je hrvatskim hodočasnicima izrazio dobrodošlicu, našu brojnu i molitvenu prisutnost nazvao je znakom što govori o živosti vjere našega naroda, koji je tijekom stoljeća znao ostati čvrst u zajedništvu s Crkvom i vjeran nasljedniku apostola Petra. Također, nastavio je, duboko tješi činjenica primijetiti kako korijeni vjere hrvatskih katolika nisu ostali nepomični u prošlosti, već nastavljaju donositi plodove i danas, zahvaljujući svjedočanstvu naših obitelji, župnih zajednica i udruga. No tu tradiciju, primljenu od otaca, koja je neprocjenjivo blago i koju brižljivo čuvamo, pozvani smo neprestano obnavljati, uvijek ostajući otvoreni prepoznavanju onoga što Duh Sveti nadahnjuje te je potom od srca zahvalio za vjernost življenu u konkretnosti svakodnevnoga života.

Papi Lavu je poznato također, da se mnogi naši sunarodnjaci nalaze na različitim stranama svijeta, udaljeni daleko od domovine zbog posla, studija i drugih potreba. Ali – pozvao je – gdje god se nalazili, da ostanemo povezani sa svojim kršćanskim korijenima i dajemo svjedočanstvo naroda, koji voli Krista i njegovu Crkvu. Takva životna uravnoteženost evanđeoska je riječ, koja govori snažnije od mnogih govora. Potaknuo nas je, da uvijek držimo pogled usmjeren prema Isusu, Dobrom Pastiru, koji nas vodi i prati te da, s povjerenjem i poslušnošću, dopustimo da nas On usmjerava. A budući da vjera raste i jača onda kada se dijeli, pozvao je da novim generacijama s radošću prenesemo kršćanske vrijednosti, koje su oblikovale našu dugu povijest i našu kulturu.

Na taj način – nastavio je Papa – bit ćemo kvasac mira, dobra i nade u svijetu koji je rastrgan nasiljem i ratovima, koje i mi poznajemo iz svoje povijesti. Potom je zaželio neka nas Gospodin blagoslovi, a blažena djevica Marija, koju zazivamo kao najvjerniju odvjetnicu Hrvatske, neka nas čuva pod svojim plaštem i prati u svakodnevnom hodu. Na kraju toga govora, svim prisutnima, njihovim obiteljima i dragima, kao i svemu hrvatskom narodu, od srca je udijelio apostolski blagoslov, znak Papine bliskosti i pažnje prema svakome od prisutnih.

Sutradan, za vrijeme opće audijencije, s velikom radošću je još jednom pozdravio hrvatske hodočasnike, osobito one koji su, u pratnji svojih biskupa, pridošli iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Podsjetio je da smo kao hodočasnici nade došli u Rim potvrditi svoju vjeru na grobovima Apostolâ te je pozvao da, ponosni na svoju povijest i učvršćeni u vjernosti Crkvi i Petrovu nasljedniku, nosimo dalje primljeno blago. Ono se očituje u blizini i uzajamnoj ljubavi, poniznoj i ustrajnoj, na način da se ne očekuju priznanja zauzvrat jer Gospodin Isus, koji preobražava naše živote u malim gestama ljubavi i kuca na vrata našega srca, strpljivo poziva da mu u svakome trenutku odgovorimo. Na kraju nas je pozvao da budemo svjedoci Krista uskrsloga i kvasac nade u društvu u kojemu smo ukorijenjeni te nam je u našemu hodu obećao svoju duhovnu blizinu i prisutnima i njihovim obiteljima još jednom udijelio apostolski blagoslov.

IV.

Sa željom da ostanemo vjerni volji Božjoj i zavjetu pradjedova te da nas dragi Bog na hodočašću života vodi putovima dobrote prema svim Božjim stvorenjima, za kraj ćemo ponoviti „Ispovijest vjere Hrvata katolika“:Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. / Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom / i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet / vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. / Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije. / Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, / čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen.