Papina homilija za Jubilej umjetnika i svijeta kulture

Na Šestu nedjelju kroz godinu, povodom Jubileja umjetnika i predstavnika svijeta kulture, kardinal José Tolentino de Mendonça, prefekt Dikasterija za kulturu i odgoj, predvodio je svetu misu u vatikanskoj bazilici. U nastavku prenosimo tekst homilije koju je pripremio Sveti Otac, a pročitao kardinal Tolentino de Mendonça.

JUBILEJ UMJETNIKA I PREDSTAVNIKA SVIJETA KULTURE

SVETA MISA

HOMILIJA SVETOG OCA KOJU JE PROČITAO

KARDINAL JOSÉ TOLENTINO DE MENDONÇA

Bazilika svetog Petra

Šesta nedjelja kroz godinu, 16. veljače 2025.

U evanđelju koje smo upravo čuli Isus naviješta blaženstva pred svojim učenicima i mnoštvom naroda. Čuli smo ih mnogo puta, no svejedno nas ne prestaju oduševljavati: „Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!“ (Lk 6, 20-21). Te riječi preokreću logiku svijeta i pozivaju nas da gledamo na stvarnost novim očima, Božjim pogledom koji seže dalje od onoga što se izvana vidi i koji prepoznaje ljepotu čak i u krhkosti i patnji.

Drugi dio sadrži oštre i opominjuće riječi: “Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!” (Lk 6, 24-25). Kontrast između “blago vama” i “jao vama” podsjeća koliko je važno prepoznati u što stavljamo svoju sigurnost.

Vi, umjetnici i kulturni djelatnici, pozvani ste biti svjedoci revolucionarne vizije blaženstava. Vaša misija nije samo stvarati ljepotu, već otkrivati istinu, dobrotu i ljepotu skrivene u naborima povijesti, dati glas onima čiji se glas ne može čuti, preobraziti bol u nadu.

Živimo u vremenu složene krize, koja je ekonomska i socijalna, no, prije svega kriza duše, kriza smisla. Postavljamo si pitanje o vremenu i putu kojim idemo. Jesmo li hodočasnici ili lutalice? Hodamo li s ciljem ili besciljno lutamo? Umjetnik je onaj ili ona koji/a ima zadatak pomoći čovječanstvu da ne izgubi smjer, da ne izgubi horizont nade.

Ali tu treba biti oprezan: to nije laka, površna, bestjelesna nada. Ne! Istinska nada isprepletena je s dramom ljudskog postojanja. Ona nije ugodno utočište, nego vatra koja gori i rasvjetljuje, poput Božje riječi. Zato je istinska umjetnost uvijek susret s otajstvom, s ljepotom koja nas nadilazi, s boli koja nas propituje, s istinom koja nas zove. U protivnom, „jao“”! Gospodin je strog u svom apelu.

Kao što piše pjesnik Gerard Manley Hopkins, „Svijet je bremenit veličinom Boga / Ona će sjati poput blještava odsjaja.“ Ovo je umjetnikova misija: otkriti i obznanjivati tu skrivenu veličinu, učiniti je vidljivom našim očima i našim srcima. Isti je pjesnik osjećao također u svijetu „jeku olova“ i „jeku zlata“. Umjetnik je osjetljiv na te rezonancije i svojim radom vrši jedno razlučivanje i pomaže drugima razlučiti različite odjeke ovozemaljskih događaja. A kulturni djelatnici i djelatnice pozvani su procijeniti te odjeke, objašnjavati nam ih i baciti svijetlo na put kojim nas vode: je li riječ o pjesmi zavodljivih sirena ili o zovu naše istinske ljudskosti. Od vas se traži mudrost da lučite ono što je poput „pljeve što je vjetar raznosi“ od onoga što je postojano „kao stablo zasađeno kraj potoka“ i sposobno donositi ploda (usp. Ps 1, 3-4).

Dragi umjetnici, u vama vidim čuvare ljepote koji se znaju prignuti nad rane svijeta, koji znaju slušati vapaj siromaha, patnika, ranjenih, zatočenika, progonjenih, izbjeglica. U vama vidim čuvare blaženstava! Živimo u dobu u kojem se podižu novi zidovi, u kojoj razlike postaju izgovor za podjele, a ne prilika za međusobno obogaćivanje. Ali vi, muškarci i žene od kulture, pozvani ste graditi mostove, stvarati prostore susreta i dijaloga, prosvjetljivati umove i grijati srca.

Netko bi mogao reći: “Ali kakva je korist od umjetnosti u ranjenom svijetu? Zar nema hitnijih, konkretnijih, potrebnijih stvari?” Umjetnost nije luksuz, već potreba duha. To nije bijeg, nego odgovornost, poziv na djelovanje, podsjetnik, vapaj. Učiti ljepoti znači učiti nadi. A nada nije nikada odvojena od drame postojanja: ona se provlači kroz svakodnevnu borbu, nedaće življenja, izazove ovog našeg vremena.

U evanđelju koje smo danas slušali, Isus proglašava blaženima siromašne, žalosne, krotke, progonjene. To je stubokom promijenjena logika, obrnuta perspektiva. Umjetnost je pozvana sudjelovati u tom korjenitom preobražaju. Svijet treba umjetnike proroke, hrabre intelektualce, kulturne stvaraoce.

Dopustite da vas vodi Evanđelje blaženstava, a vaša umjetnost neka bude navještaj novoga svijeta. Neka nam vaša poezija to pokaže! Nikada nemojte prestati tražiti, ispitivati, riskirati. Jer prava umjetnost nikad nije lagodna, ona nudi mir nemira. I zapamtite: nada nije iluzija; ljepota nije utopija; vaš dar nije slučajnost, to je poziv. Odgovorite na njega velikodušno, sa strašću, s ljubavlju.  (kta/ika)