Koper: Izlaganje nadbiskupa Vukšića na Međureligijskom forumu „Zajedničke vrijednosti života za mir“

Vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, predsjednik Međureligijskoga vijeća u Bosni i Hercegovini, sudjelovao je na Međureligijskom forumu „Zajedničke vrijednosti života za mir“ u Kopru 14. lipnja 2025. koji je organizirala Slovenska biskupska konferencija. Izlaganje nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti.

MEĐURELIGIJSKI SUSRETI SU PO SEBI VREDNOTA ZA MIR I DIJALOG NA DJELU

Međureligijski forum „Zajedničke vrijednosti života za mir“

Koper, 14. lipnja 2025.

Srdačno pozdravljam sve sudionike Međureligijskoga foruma za mir koji organizira Slovenska biskupska konferencija i zahvaljujem za poziv da na njemu sudjelujem ovim kratkim interventom. Pozdravljam vas i kao vrhbosanski nadbiskup i kao predsjednik Međureligijskoga vijeća Bosne i Hercegovine.

I.

U odgovoru na radnu temu Foruma o zajedničkim vrijednostima života za mir, želio bih na početku naglasiti da je osnovna zasluga svih međureligijskih susreta ponajprije u samoj činjenici da se izravno susreću predstavnici različitih religijskih zajednica i različitih osobnih vjerskih uvjerenja. Zato su međureligijski susreti sami po sebi vrednota za mir. Na tim susretima oni imaju prigodu za upoznati se, razmijeniti mišljenja o raznim temama i podijeliti iskustva iz svoga konkretnog okruženja i života, dogovarati buduće zajedničke projekte te produbiti postojeća i sklopiti nova poznanstva.

Samo susretanje predstavnika raznih vjerskih zajednica svakako je vrlo korisna vrednota koja je uvijek izravno u službi mira, ponajprije zato što je svaki susret prigoda za jačanje uzajamnoga povjerenja, pojedinačnog i institucionalnog, a takvo povjerenje uvijek je i posvuda jedna od pretpostavki mira. Ovakvo susretanje je uvijek također međureligijski dijalog na djelu. Naime, i prije bilo kakva govora riječima ili održanih predavanja, pa i onih najbistrijih, odnosno i prije bilo kojega verbalnog dijaloga, svaki fizički susret sam po sebi je bogat dijaloški izričaj te pozitivan primjer i poticaj za druge.

II.

Susretanje, suradnja i dijalog su ne samo vrednote za mir nego su također za nas katolike velika moralna obveza, ponajprije zato što vjerujemo da je svaki čovjek, kao stvorenje Božje, jednako oblikovan na sliku i priliku Božju, a mir je jedna od oznaka Boga samoga. Zato će se mirotvorci sinovima Božjim zvati (usp. Mt 5,9). Iz toga teološkog uvjerenja u Božje stvarateljsko djelo Katolička Crkva propovijeda kao vjersku istinu, da su svi ljudi među sobom braća i sestre i svi jednakoga dostojanstva, i poziva sve da djelima grade i dokazuju prijateljstvo i bratstvo te da se uzajamno natječu u zaštiti tuđega dostojanstva i tako budu mirotvorci.

Također, Isusov je izravan nauk, kojega u njegovo ime Crkva stalno ponavlja, da su svi ljudi braća (usp. Mt 23,8). Ta se dragocjena misao u sličnim formulacijama na mnogo mjesta ponavlja u Svetom Pismu. I ona je za kršćane prije svega veliko načelo i moralni zahtjev koji proizlazi iz Božje volje i zaista je velika čast biti ponizno i dosljedno u službi toga načela i zahtjeva. I obratno, ako se ne bi bilo na tom putu, bilo bi to izravno protiv Božje volje i zato velik grijeh.

Ljudi, koji pristaju na Božje pravilo bratstva, u svakodnevnom životu su u prijateljskom dijalogu, žive u razumijevanju i dobri su susjedi. I naravno, ako se tako stvari postavljaju, življena kršćanska vjera je bitno označena time da uvijek daje izravan i dragocjen doprinos uspostavi prijateljskih odnosa među ljudima, izgradnji i učvršćivanju društvene sloge, poštivanja ljudskih prava i dostojanstva.

III.

Pravilo ljubavi prema svim ljudima u osnovici je kršćanskoga nauka i morala. Ono je čak i znak raspoznavanja Isusovih učenika. Jer Isusove su riječi: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv 13,34‐35).

Potreba za međureligijskim susretima sve više postaje i zahtjev konkretnoga života ljudi jer, zbog suvremenih migracija, skoro sva društva na svijetu postaju sve više obilježena istovremenim postojanjem ljudi raznih vjerskih uvjerenja. Oni žive i djeluju izmiješani na istom prostoru, u istim gradovima, selima, zgradama, školama, sveučilištima, tvornicama te se svakodnevno susreću i surađuju. Također, doseljenici raznih vjerskih uvjerenja sve se češće u zemljama, u kojima su se nastanili, institucionalno organiziraju kao vidljive vjerske zajednice.

Usklađivanje ljudskih odnosa i spajanje ljudi u skladan mozaik društvenoga života velika je potreba. I kao što je potrebno imati umjetnika koji će različite obojene kamenčiće poslagati u skladan mozaik, i od njih razasutih stvoriti umjetničko djelo, tako slično sva današnja društva trebaju mudre i razborite ljude, koji će znati upravljati razlikama i usklađivati ih, a same razlike i njihovi sljedbenici trebaju biti otvoreni za drukčije i spremni za susretanje. To je vrlo časno poslanje i treba ga vršiti i podržavati.

Koper, 14. lipnja 2025.

Tomo Vukšić, sarajevski nadbiskup

predsjednik Međureligijskoga vijeća u Bosni i Hercegovini