Foča, uto, 10. lip. 2025.
Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Pravoslavni bogoslovski fakultet „Sveti Vasilije Ostroški“ Foča, u suradnji s Mitropolijom dabrobosanskom i Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Sarajevu, organizator je znanstvenog skupa „Niceja – susret Jeruzalema i Atene“ koji se od 10. do 12. lipnja održava u Foči. Tijekom svečanog otvaranja znanstvenog skupa 10. lipnja pozdravni govor, koji prenosimo u cijelosti, uputio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić.
NICEJSKI KONCIL NIJE SAMO DOGAĐAJ PROŠLOSTI VEĆ KRŠĆANE UPUĆUJE U ISPOVIJEDANJU PRAVE VJERE, OHRABRUJE U OTKRIVANJU SINODALNOSTI CRKVE I KOMPAS JE KOJI VODI PREMA PUNOM VIDLJIVOM JEDINSTVU KRŠĆANA
Pozdravni govor na znanstvenom skupu „Niceja – susret Jeruzalema i Atene“
Foča, 10.-12. lipnja 2025.
Preosvećena braćo episkopi! Preuzvišeni gospodine apostolski nuncije! Dragi predavači i svi ostali sudionici znanstvenoga skupa „Niceja – susret Jeruzalema i Atene“: Milost vam, milosrđe i mir od Boga Oca i Gospodina Krista Isusa, nade naše (usp. 1 Tim 1,1-2).
Zahvaljujem Božjoj providnosti što mi je omogućila milosnu prigodu biti danas zajedno s vama i pozdraviti vas na početku niza razmišljanja i znanstvenih doprinosa, koji će uslijediti ovih dana, o velikom i važnom crkvenom događaju koji se 325. godine zbio u Niceji, gdje je tada održan prvi ekumenski koncil.
Vrlo mi je drago što je na ovomu znanstvenom skupu, kojemu je organizator Pravoslavni bogoslovski fakultet „Sveti Vasilije Ostroški“ Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a suorganizator Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu, mogu sudjelovati i pozdraviti braću i sestre u vjeri. I također izraziti već sada radost što će se u jedanaestom mjesecu ove godine, kao što smo se dogovorili, održati još jedan znanstveni skup na temu Nicejskoga koncila kada će organizator biti spomenuti katolički Fakultet a njegov suorganizator pravoslavni Fakultet čiji smo danas gosti. Radostan sam zbog toga zato što su ta dva znanstvena skupa vrlo lijep primjer naše uzajamne otvorenosti i suradnje i jedan od načina javnoga svjedočenja kršćana da suradnja postoji i da je ona u službi izgradnje budućnosti i jačanja uzajamnoga povjerenja. Stoga zahvaljujem vodstvima naših dvaju fakulteta što su prihvatili prijedlog da se jubilej Nicejskoga koncila obilježi u suradnji i zajedničkim doprinosima.
I.
Ove godine kršćani obilježavaju dva kristološka jubileja. Jedan jubilej se odnosi na fizičko rođenje Isusa Krista, po kojemu je druga osoba Presvetoga Trojstva postala čovjek i nastanila među ljudima, a drugi jubilej tiče se vjere kojom je Isusovo mistično tijelo prihvatilo tu istinu. Naime, navršilo se 2025 godina od rođenja Isusa Krista, Spasitelja svijeta, pa se sa zahvalnošću sjećamo, kad je nevidljivi Bog postao vidljiv i uzeo ljudsko tijelo te je Bog na nov i jedinstven način zagrlio čovjeka. I drugo, navršilo se 1700 godina od kada je mistično tijelo Kristovo, Crkva Božja, potvrdila svoju vjeru u jednoga Boga i u Kristovo božanstvo.
Nicejski koncil je bio milosni događaj u službi naviještanja, ispovijedanja i svjedočenja ispravnosti vjere i doktrinarne jasnoće njezina izričaja naspram ondašnjih kristoloških zastranjenja. Istovremeno, zajedništvo u vjeri koncilskih otaca i naknadna provedba njihovih zaključaka bili su polazna točka za povratak, učvršćenje i čuvanje jedinstva Crkve u narednom razdoblju. Oci toga koncila imali su povjerenja u Božju providnost i dovoljno osobne hrabrosti te su svojim ispovijedanjem, raspravama i ponašanjem utvrdili jedinstvo vjere i zajedništvo Crkve. Prepustili su se vodstvu Duha Božjega tako što su primijenili ono na što je apostol Pavao pozivao kad je pisao: „Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“ (Ef 4,1-6).
II.
Tumačeći tajnu da je u Isusu Bog postao čovjek, sveti Irenej je govorio: „Riječ je postala djeliteljem Očeve milosti na korist ljudima zbog kojih je izveo i tako velike 'rasporedbe' očitujući ljudima Boga, a Bogu izručujući čovjeka, čuvajući pritom Očevu nevidljivost da se čovjek ne bi usudio prezirati Boga i da bi čovjek imao cilj prema kojemu mu je napredovati, a istovremeno je Boga učinio ljudima vidljivim i mnogostrukim 'rasporedbama' da ne bi čovjek, posve lišen Boga, prestao bivovati.“
Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji, ili kako bi neki možda još ispravnije kazali, jedinstvenorođeni Sin Božji, je spasenjska poveznica između nebeskoga Oca i njegovih stvorenja. On je ne samo objavitelj Oca i Spasitelj čovjeka, nego i mjesto susreta Boga i čovjeka u kojemu Bog biva počovječen a čovjek pobožanstvenjen, ili obožen. On je milost Božja ljudima. Dapače, On je milost Božja s ljudima.
Kao što je Krist posrednik između Boga Oca, Stvoritelja, i njegovih stvorenja, to isto je i Crkva, kao mistično tijelo Kristovo! I svaka služba u Crkvi postoji prvenstveno da očituje Boga ljudima, a Bogu da izručuje čovjeka.
Krist je sakrament, sveta tajna, susreta Boga s čovjekom. A Crkva, mistično tijelo Kristovo, je sakrament, sveta tajna i mjesto susreta čovjeka s Kristom, a milosni mlazovi koji izviru iz vrela, koje se zove Mistični Krist, a mi bi rekli Crkva, odnosno iz Krista kao tvorca te iste Crkve, dopiru do čovjeka i svijeta. Stoga je osnovno poslanje Crkve biti poveznica između Boga i njegovih stvorenja.
Međunarodna teološka komisija je ove godine u povodu 1700. obljetnice Nicejskog ekumenskog koncila objavila dokument s naslovom „Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj“. Između ostaloga, u tom tekstu se podsjeća da je Nicejski koncil ostao prisutan u kršćanskoj svijesti posebice kroz Vjerovanje koje okuplja, definira i naviješta vjeru u jedinoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, u Isusa Krista Sina Božjega i u neprocjenjivo blago vjere koje to Vjerovanje izražava: u beskrajnoj ljepoti Boga Oca, neizmjernom milosrđu Isusa Krista, našeg Spasitelja, velikodušnosti otkupljenja koja se nudi svakoj ljudskoj osobi u Duhu Svetom. Zato treba pjevati slavu Bogu poput svetog Efrema: „Slava Onome koji nam je došao po svome Prvorođencu! Slava tom Šutećem koji je govorio svojim glasom! Slava Blaženom koji je postao vidljiv po svom Bogojavljenju! Slava Duhovnom, koji je bio voljan, da njegov Sin postane tijelo, te po tom tijelu njegova moć postane opipljiva, i da po ovom tijelu imaju život tijela djece njegova naroda“
III.
U povodu Jubilarne godine pokojni papa Franjo je 9. svibnja 2024. objavio svečanu okružnicu s naslovom „Nada ne postiđuje“ (usp. Rim 5,5). Njome je najavio jubilej od rođenja Isusa Krista, nade naše (usp. 1 Tim 1,1), i sve kršćane pozvao da budu hodočasnici nade. U tom dokumentu prepoznaje se i nekoliko područja života na kojima su kršćani posebice pozvani biti svjedoci nade. Među njima, kao znak za nadu prepoznata je također činjenica da se upravo u Jubilarnoj godini od Kristova rođenja navršilo i 1700 godina od prvoga ekumenskog koncila pa mi dopustite za kraj ovog izlaganja podsjetiti da se u vezi s ovom obljetnicom tamo podsjeća (Spes non confundit, 17), da su se, još od apostolskih vremena, pastiri okupljali u raznim prilikama na skupštine kako bi obrađivali doktrinarna i disciplinarna pitanja. Tako je u prvim stoljećima vjere broj je sinoda rastao na Istoku i na Zapadu, pokazujući važnost očuvanja jedinstva Božjeg naroda i vjernog naviještanja evanđelja. U tom smislu ova Jubilejska godina bit će važna prilika da se konkretizira taj sinodalni oblik, koji kršćanska zajednica danas vidi kao sve potrebniji izraz kako bi što bolje odgovorila na žurnu potrebu evangelizacije, jer svi krštenici, svaki sa svojom vlastitom karizmom i službom, dijele odgovornost kako bi mnogostruki znakovi nade mogli svjedočiti Božju prisutnost u svijetu.
Podsjeća se također da je Nicejski koncil imao zadatak očuvati jedinstvo koje je bilo ozbiljno ugroženo poricanjem božanstva Isusa Krista i njegove istobitnosti s Ocem. Koncilski su oci odlučili da se, prvi put u takvoj ispovijedi, započinje s izrazom Vjerujemo kako bi posvjedočili da su sve Crkve u jedinstvu u tom mi i da svi kršćani ispovijedaju istu vjeru. Tako je Niceja ujedno poziv svim Crkvama i crkvenim zajednicama da nastave kročiti putom koji vodi prema vidljivom jedinstvu i da se ne umore tražeći odgovarajuće oblike kako bi u potpunosti odgovorili na Isusovu molitvu: 'Da svi budu jedno'“ (Iv 17,21).
Također, tom koncilu razgovaralo se i o datumu Uskrsa. U vezi s tim i danas postoje različita stanovišta, a Božja providnost je htjela da Uskrs svi kršćani istoga dana slave upravo 2025. godine. Znakovita je to poruka. I neka to bude poziv svim kršćanima Istoka i Zapada da učine odlučan korak prema postizanju dogovora oko zajedničkoga datuma Uskrsa.
Prije nekoliko dana u Rimu je održan simpozij pod radnim naslovom „Niceja i Crkva trećega tisućljeća: prema katoličko-pravoslavnom jedinstvu“. Sudionike toga skupa, katolike i pravoslavce, 7. lipnja 2025. primio je papa Lav XIV. On je u svom govoru izrazio radost što je taj simpozij bio okrenut prema budućnosti jer: „Nicejski koncil nije samo događaj prošlosti već kompas koji nas mora nastaviti voditi prema punom vidljivom jedinstvu kršćana.“ Potom je izrazio nadu, da će ova obljetnica biti poticaj, da se zajedno produbi i ispovijeda kristološka vjera, da se među kršćanima različitih tradicija ostvaruje sinodalnost te poručio, da ponovno potvrđuje raspoloživost Katoličke Crkve za ekumensko rješenje, koje bi omogućilo zajedničko slavljenje uskrsnuća Gospodinova što bi, kao posljedicu, dalo jaču misionarsku snagu propovijedanju Isusova imena i spasenja, koje se rađa iz vjere u spasenjsku istinu Evanđelja.
Siguran da će također oba naša simpozija biti doprinos u ispovijedanja zajedničke vjere u Bogočovjeka Isusa Krista, poticaj za jačanje sinodalnosti Crkve i za traženje vidljivoga jedinstva među kršćanima, za kraj, još jednom vas pozdravljam riječima apostola Pavla: Milost vam, milosrđe i mir od Boga Oca i Gospodina Krista Isusa, nade naše (usp. 1 Tim 1,1-2).
Sarajevo, na svetkovinu Duhova, rođendan Crkve Kristove, 8. lipnja 2025.
Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski
(kta)
Sarajevo, sri, 31. pro. 2025.
Mostar, čet, 20. stu. 2025.
Mostar, sub, 08. stu. 2025.
Travnik, pon, 03. stu. 2025.
Bijelo Polje pokraj Mostara, pon, 03. stu. 2025.
Glamoč, ned, 26. lis. 2025.
Gromiljak, ned, 26. lis. 2025.
Gorica-Livno, sub, 25. lis. 2025.
Split, čet, 23. lis. 2025.
Zagreb, čet, 23. lis. 2025.
Zagreb, čet, 23. lis. 2025.
Vatikan, čet, 23. lis. 2025.