Bosansko Grahovo: Propovijed biskupa Željka Majića na 84. obljetnicu mučeničke smrti don Jurja Gospodnetića i više od 220 grahovskih Hrvata

U povodu 84. obljetnice mučeničke smrti župnika u Bosanskom Grahovu don Jurja Gospodnetića zajedno s više od 220 grahovskih Hrvata katolika, banjolučki biskup mons. Željko Majić predvodio je u ponedjeljak 28. srpnja svetu misu u župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Bosanskom Grahovu. Propovijed mons. Majića prenosimo u cijelosti.

TVOJIM SE VJERNIMA, GOSPODINE, ŽIVOT MIJENJA, A NE ODUZIMA

84. obljetnica mučeništva don Jurja Gospodnetića

Draga braćo i sestre!

Dobro nam je svima znano što se dogodilo u ovom mjestu i kraju prije 84 godine, 27. srpnja 1941. To je razlog što smo danas ovdje. Ali ne samo da se prisjetimo i iskažemo dužni ljudski pijetet prema žrtvi župnika don Jurja Gospodnetića koju je podnio in odium fidei - iz mržnje prema vjeri - njegovih mučitelja, nego iz velike ljubavi – ex amore prema Kristu u kojega je vjerovao, Crkvi kojoj je pripadao i narodu kojemu je služio. I sve to, ne samo riječima nego i životom do potpuna predanja – podnijevši tešku muku poput svoga Učitelja. I nije bio sam. U tom naletu zla s njim je ubijeno na desetke povjerenih mu vjernika među kojima i Anica Barać – Majka Makabejka s devetero svoje djece; do kraja rata ukupno oko 220 od 1000 predratnih vjernika župe Bosansko Grahovo. Tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća velika je većina protjerana, a njihova imovina oduzeta i dana nekim drugima, a njima zabranjen povratak. Strašan je to zločin, Bogu u nebo vapijući grijeh. Stoga i u ovoj sv. Misi molimo milost od Boga da se nikada više takvo što ne ponovi.

Prisjetimo se ukratko toga dana kada je vlč. župnik zajedno s vjernicima prema ustaljenu rasporedu slavio sv. Misu moleći za duše pokojnih, mir u svijetu i blagoslov u životu i radu.

Bila je nedjelja – Dan Gospodnji. Nakon slavlja sv. Mise župnik se povukao u župni stan, a vjernici razišli svojim kućama. Nedjelja, dan u koji se Crkva na poseban način raduje Kristovu Uskrsnuću kao zalogu uskrsnuća svih koji su oprani u Presvetoj Krvi Kristovoj. No, ta se nedjelja pretvorila u Veliki Petak ne samo za katolike Grahova nego i susjednoga Drvara. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li do njih dopro glas što se to dogodilo s drvarskim župnikom vlč. Maksimilijanom Waldemarom Nestorom i njegovim župljanima koji su se vlakom vraćali sa hodočašća sv. Ani iz Knina. Kako ih je banda, koja je desetljećima kasnije slavljena kao ustanici, osloboditelji i narodni heroji, presrela njihov vlak, zarobila, sve putnike katolike, izvela iz vlaka, svezala ih i odvela u mjesto Trubar blizu Drvara te ih sve, zajedno sa župnikom Nestorom, pobila kod jame Golubnjače i bacila u nju. I ta, najvjerojatnija ista banda, predvođena domaćim simpatizerima koji su dobro znali gdje živi dobri župnik i ostali katolici, nastavila je svoj krvavi zločinački pohod ovdje u grahovsku župu. Iz župne kuće nasilno su izveli župnika vlč. Jurja, prvu susjedu Anicu Barać – Majku Makabejku s 9 djece i još desetine nevinih ljudi, sve ih pobili na pravdi Boga. A župnika vlč. Jurja, prema kazivanjima svjedoka, ruglu izvrgavali goneći ga da hoda kao medvjed uza psovke, iskopali mu oči, privezali na ražanj kao živinče i pekli te ga tako izmučena i iscrpljena, najvjerojatnije na području Jelina polja koji dan poslije toga ubili i - nama još uvijek na nepoznatu mjestu u zemlju zatrpali.

Kada je ova žalosna vijest dospjela do tadašnjega banjolučkog biskupa fra Joze Garića, on se o pokojnom vlč. Jurju ovako izrazio: „Ja ga smatram pravim mučenikom Isusovim te sabiremo podatke o njemu i o još dvojici, koji su u isto vrijeme stradali”. Ta druga dvojica jesu: vlč. Nestor, župnik u Drvaru, i vlč. Krešimir Barišić, župnik u Krnjeuši. Njima se kasnije, 11. srpnja 1943., pridružio i vlč. Ante Dujlović koji je mučen i ubijen u župi Gumjera kod Prnjavora. Na žalost, ratno vrijeme i dugotrajni bezbožni komunistički režim nisu bili vrijeme za sabiranje podataka i za otvaranje kanonskoga procesa. Bogu hvala, Sveta je Stolica pozitivno odgovorila na zamolbu biskupa Franje Komarice te 21. prosinca 2014. odobrila pokretanje kanonskoga postupka na dijecezanskoj razini za ovu četvoricu svećenika svjedoka vjere. Stoga i danas pozivam sve one koji imaju više podataka o mučeništvu pokojnih svećenika, „majki makabejki“ i tolikih nevinih iz mržnje prema vjeri ubijenih, da nam bez straha daju svoja svjedočanstva. Zahvaljujem Udruzi „Don Juraj Gospodnetić“ iz Grahova koja čuva uspomenu na velikoga župnika te potičem sve vas da svojim molitvama i spontanim širenjem glasa svetosti župnika Gospodnetića pridonesete da Božjom milošću čim prije naše mučenike možemo slaviti kao blaženike Kristove Crkve u kojoj se sam Bog po svjedočkoj smrti svojih svećenika proslavio na ovim prostorima.

Snagu vlastita mučeništva vlč. Juraj crpio je iz Muke Krista Otkupitelja kojemu je vjerno služio i svoju vjernost mučenički potvrdio. Stoga zastanimo sada nakratko i pogledajmo javno djelovanje Isusa, Otkupitelja i Spasitelja, i njegova vjernog sluge svećenika Jurja, njihovo mučeništvo i odlazak s ovoga svijeta kako bismo što bolje shvatili Isusove riječi o križu i obećanje da će onaj tko nosi svoj križ biti ondje gdje je On koji nas je svojim svetim Križem otkupio.

Javno djelovanje

Isus Krist: Tri godine Isus objavljuje Ljubav Oca nebeskoga; bolesne liječi, gladne hrani, mrtve uskrisuje, grijehe raskajanim grješnicima oprašta.

Vlč. Juraj Gospodnetić: Tri godine svećeništva vlč. Jurja Gospodnetića. Poput Učitelja i on nemoćne pomaže, evanđeoski tješi, euharistijski krijepi, sakramentalno pere grijehe raskajanima.

Posljednja večera

Isus Krist: Isus uze kruh, zatim vino uz riječi: Ovo je Tijelo moje koje se za vas predaje; Ovo je Krv moja, Krv novoga i vječnoga saveza koja se prolijeva za vas na otkupljenja svijeta. Ovo činite meni na spomen.

Vlč. Juraj Gospodnetić: Vlč. Juraj danomice izvršava Kristovu zapovijed, slavi sv. Misu - prinosi nekrvnu Kristovu žrtvu za oproštenje grijeha, spas duša, mir u svijetu. Božji blagoslov za sve moli.

Getsemanski vrt

Isus Krist: Nakon Večere Isus se povlači u Getsemanski vrt, u osamu na molitvu.

Vlč. Juraj Gospodnetić: Nakon sv. Mise vlč. Juraj povlači se u tišinu svoga župnog stana na tjelesni odmor i duhovnu okrjepu - Dan je Gospodnji.

Bičevanje i trnovom krunom krunjenje

Isus Krist: Pilat, da bi svjetini ugodio, određuje da se Isusa bičuje. Vojnici idu dalje - spletoše trnov vijenac, staviše mu ga na glavu i udarahu ga.

Vlč. Juraj Gospodnetić: Vode ga kroz Grahovo, tjeraju da oponaša medvjeda, ismijavaju ga, tuku, oči mu vade, na ražnju ga peku.

Muka

Isus Krist: Isusa razapeše među dva razbojnika, od kojih se jedan pokaja.

Vlč. Juraj Gospodnetić: S vlč. Gospodnetićem ubiše na desetke njegovih župljana.

Smrt i ukop

Isus Krist: O trećoj uri Isus povika iza glasa: „Oče u ruke Tvoje predajem duh svoj. Nakloni glavu i ispusti duh.“ Pobožni Josip iz Arimateje i Nikodem položiše Isusovo tijelo u novu grobnicu u kojoj još nitko ne bijaše pokopan.

Vlč. Juraj Gospodnetić: Gdje je točno i kako ubijen sa sigurnošću ne znamo. Pretpostavlja se na području Jelina polja, na starom putu koji iz Grahova vodi prema Kninu. Za grob mu do danas ne znamo.

 

Uskrsnuće i uzašašće

Isus Krist: Isusovo tijelo nije dugo ostalo u grobu. Treći dan Isus uskrsnu i ukaza se Majci svojoj, učenicima i ženama koje pođoše na grob iskazati počast mrtvom tijelu. I mnogim drugima.

Četrdeset dana nakon Uskrsa, s dušom i tijelom uzađe na nebesa, sjede s desne Oca nebeskoga. I Kraljevstvu njegovu ne će biti kraja.

Vlč. Juraj Gospodnetić: Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.

Draga braćo i sestre. Naš ljudski pogled vidi smrt kao svršetak. Ali vjera nas uči da je smrt samo prijelaz. To nam na najizvrsniji način svjedoči i ova mučenička smrt. Za vlč. don Jurja Gospodnetića, smrt ne bijaše kraj služenja, nego početak nebeske liturgije, gdje u zajedništvu s Kristom nastavlja zagovarati svoj narod. Njegovo tijelo bilo je zgaženo, ali duh nije slomljen. I upravo zato vjerujemo: njegova smrt nije poraz, nego slavlje vjernosti koje nas sve poziva na nasljedovanje.

Nama svećenicima da nikada ne uzmičemo jer vlč. Juraj nije uzmicao. Bio je pastir koji svoje stado nije napustio kada su navalili krvožedni vukovi. Stao je ispred njega i svoju krv za Boga, Crkvu i narod darovao. A poziv vama vjernicima da ustrajete u Istini Evanđelja do kraja.

Stoga, koliko god bio težak i bolan razlog našega godišnjega okupljanja u spomen na svjedočku smrt ovoga velikog svećenika, mi ovo doživljavamo kao slavlje; proslavu Boga koji se proslavio u svom vjernom sluzi. A ondje gdje se Bog slavi, nema mržnje, ni želje za osvetom. Tu se moli za spas duša, za blagoslov života i za oproštenje progoniteljima i mučiteljima. Veliki kršćanski pisac Tertulijan (160.-240.) ovako je govorio: „Kršćanin ne može mrziti čak ni svoje neprijatelje” (Apologeticum 37). Njegova je još poznatija: „Krv mučenika sjeme je novih kršćana.“ Stoga u krvi svjedoka vjere don Jurja Gospodnetića bûdi se naša nada da će i na ovom prostoru ponovo procvasti kršćanske mladice i život Crkve i naroda. I kao što je ponovo iznikla ova crkva posvećena u čast sv. Iliji proroku koji je snagom Božjom pobijedio 450 Baalovih svećenika, naša je nada utemeljena na Kristu da dobri Bog ne će dopustiti da ga pobijede sluge Baala ni iz prošlosti, ni u sadašnjosti, a onda ni u budućnosti u onima koje je pregorkom mukom, smrću i preslavnim uskrsnućem otkupio i pozvao na život. No, od nas traži da ostanemo nepokolebljivi u vjeri; ne samo u vjeri riječi nego i evanđeoskim djelima; životno i ustrajno.

Knjiga Otkrivenja poziva nas: „Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života“ (2,10). Don Juraj, svjedok vjere, bio je vjeran do smrti. On je naš kandidat za oltar, ali i naš uzor u svakodnevici: kako ljubiti Boga, kako služiti narodu, kako umrijeti – ali i kako živjeti. Sam Bog u njemu nam je dao izvrstan primjer. Na nama je da se na primjeru njegova života nadahnjujemo i svakodnevno ga u životu nasljedujemo. Stoga i ovo razmišljanje želim završiti molitvom:

Gospodine, po zagovoru don Jurja, svećenika i svjedoka, daj da i mi budemo vjerni do kraja. Daj da iz njegove žrtve crpimo snagu za ljubav prema tebi i čovjeku, za jedinstvo u milosti praštanja. Jer i mi poput sluge tvoga svećenika don Jurja vjerujemo da je naš život u tebi, da si ti naš Život. Amen.