Rim, Uto, 07. Svi. 2024.
Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u okviru svoga službenog pohoda Svetom Ocu i tijelima Rimske kurije poznatom pod nazivom „ad limina Apostolorum“ (na apostolske pragove) u Rimu, u jutarnjim satima u utorak 7. svibnja slavili su Svetu misu u Bazilici Svete Marije Velike. Euharistijsko slavlje predvodio je biskup banjolučki mons. Željko Majić u zajedništvu predsjednikom BK BiH mons. Tomom Vukšićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH, potpredsjednikom BK BiH mons. Petrom Palićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim, te pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom. Homiliju biskupa Majića pod naslovom „Marijo, Majko Kristova i Majko Crkve“ prenosimo u cijelosti:
Braćo biskupi, svećenici, dragi vjernici!
Danas, peti dan našega službenoga pohoda pragovima apostola, u mjesecu posvećenom Blaženoj Djevici Mariji, došli smo u ovaj Božji hram Bl. Dj. Mariji na nebo uznesenoj u kojem je svoju prvu sv. Misu slavio bl. Alojzije Stepinac i u kojoj se nalazi grob sv. Jeronima Dalmatinca, da se poput tolikih hodočasnika sinovskom ljubavlju i odanošću obratimo našoj nebeskoj Majci u milosti; da nam kod svoga Sina i našega Spasitelja isprosi potrebite milosti kako bismo djelo služenja za koje nas sam Bog odredi mogli u potpunosti ostvariti na slavu Trojedinoga Boga, duhovnu korist povjerenih nam vjernika, pomoć dušama u čistilištu i za potrebe cijele Crkve.
U obližnjoj kapeli, u kojoj je na čašćenje izložena ikona Blažene Gospe s djetetom Isusom u naručju poznata pod imenom Salus populi Romani - Spasenje rimskog naroda, moli i sam Sveti Otac prije svakoga svoga putovanja u inozemstvo, kao i na povratku s putovanja. Papa Pio XII., koji je 1950. godine proglasio Marijino uznesenje dogmom, 1954. godine okrunio je Gospu kao Kraljicu svijeta. Naš narod na poseban način časti Gospu kao Kraljicu Hvata. Stoga u ovoj svetoj Misi molitveno zagovarajmo naš narod, u molitve uključimo tolike hodočasnike koji su u ovoj crkvi Boga euharistijski slavili, na koljenima pred svetohraništem, likom Blažene Gospe i drugih svetaca, milost prosili.
Prema tradiciji u ovoj crkvi, u kripti ispod glavnoga oltara sagrađenoj u obliku betlehemske špilje, u pozlaćenoj škrinji - Sacra Culla - čuvaju se relikvije betlehemskih jaslica. Stoga bi nas i ova činjenica, svejedno radi li se o stvarnim ostacima betlehemskih jaslica u koje je Blažena Gospa položila tek rođenoga Sina ili o pobožnoj predaji, trebala pozvati da danas u ovoj Crkvi na poseban način molimo za život. Svi svjedočimo, jednako u povjerenim nam biskupijama kao i u cijelom hrvatskom narodu, konstantnom i dramatičnom smanjivanju broja vjernika. Zato posebno molimo za obitelji; da budu žarišta vjere i ljubavi; da se supružnici koje je Bog obdario darom roditeljstva otvore novom životu; da shvate kako su oni Božji suradnici, da je sam Bog, stvarajući svijet odlučio da ne bude sam Stvoritelj nego da je stvorio muško i žensko i dao im posebno poslanje da budu suradnici u stvaranju i odgajanju novoga života; da udjeli milost roditeljstva onima koji bi željeli biti roditelji ali zbog raznih tjelesnih smetnji to ne mogu, a onima koji dar roditeljstva teškim grijehom abortusa odbijaju, udijeli milost kajanja i obraćenja.
Za dva dana, Božjim darom, proslavit ćemo svetkovinu Gospodinova uzašašća. U Djelima apostolski sv. Luka nas izvješćuje što se dogodilo nakon što Isus „bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima“; kako su se apostoli s brda zvanoga Maslinsko vratili u Jeruzalem, uspeli u gornju sobu gdje su boravili te da su svi, poimenice spominjući svih 11, bili postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. (Dj 1,9-14)
U ovom, možda za nekoga usputnom spominjanju Blažene Gospe, u govoru o iščekivanja silaska obećanoga Duha Svetoga nad apostole, sv. Luka nam zapravo predstavlja Blaženu Gospu moliteljicu. A to nikako ne može biti usputno spominjanje, nego glasan poziv na nasljedovanje. Jer ona je prva moliteljica. Za sv. Bonaventuru ona je „omnipotentia supplex - svemoguća zagovornica".
Takva je bila u svojoj nazaretskoj kući svojih roditelja Joakima i Ane. Nije neosnovan naš zaključak da ju je u dubokoj molitvi pronašao anđeo Gabrijel, da je u takvom stanju duboke molitve razumjela volju Božju da Vječna Riječ – Sin Božji, postane i njezin Sin; da ju je u dubokoj molitvi - potpunom predanju osjenio Duh Sveti. Takvu moliteljicu Mariju vidimo u svim kasnijim milosnim događajima kako Isusova rođenja tako djetinjstva i javnoga djelovanja i takvom nam je predstavlja sv. Luka u gornjoj sobi gdje su se s njom u molitvi ujedinili apostoli i pobožne žene.
Marija moliteljica, dok je uronjena u otajstvo Božje ljubavi, ona je u isto vrijeme uvijek otvorena prema zemlji, prema svim ljudskim problemima; prema problemima svakoga i svih ljudskih zajednica, obitelji i naroda, prema problemima čovječanstva, prema poslanju Crkve, prema njezinim nadama i teškoćama, prema progonstvima i nerazumijevanjima, prema svakom služenju koje Crkva izvršuje u vremenu i prostoru na slavu Božju i na korist čovjeku, društvu i narodu. Jer Marija, osim toga što je Isusova Majka, Ona je i Majka Crkve. Marija koja je rodila Isusa, na otajstven način rađa i Crkvu, te postaje Majkom Crkve. Ona je bila prisutna na Kalvariji i jasno čula riječ svoga Sina s križa koji je rekao Ivanu: “Sine, evo ti majke” i, njoj samoj: “Majko, evo ti sina”. Iz tih riječi Crkva sa zahvalnošću naučava da je Isus dajući svoju majku Ivanu za majku, nju dao i svima nama za majku; da je ona postala naša majka, a mi njezina djeca. Stoga i ovo razmišljanje želim završiti s Molitvom Mariji Majci Crkve koju mnogi vjernici svagdanje mole u Gospinoj katedrali, mostarskoj stolnici posvećenoj njoj, Majci Crkve:
Marijo, Majko Kristova i Majko Crkve, srce naše kliče od radosti što si naša Majka, a mi Tvoja djeca. Ti si postala naša Majka kada Te umirući Isus predao nama za Majku. Ujedinjena u molitvi s apostolima, Tvoje je duhovno majčinstvo sveto. Od tada pa do danas nastavljaš duhovno rađati i odgajati nove sinove i kćeri, koji se po sakramentima Tvoga Sina ugrađuju u svetu Crkvu – Hram Božji.
Čuvaj, Majko, cijelu Crkvu! Budi uvijek uz našeg svetog oca papu, biskupe i svećenike. Izmoli im jakost da neustrašivo naviještaju i svjedoče Božju Istinu. Nastani se u našim obiteljima da u njima vlada ozračje nazaretskog doma: ljubav, radost, mir i odanost volji Očevoj.
Tebi povjeravamo našu mladež; vodi ih putem Svoga Sina da ne posrću kroz tolike pogibelji zemaljskog života. Zakrili nas Majčinskim rukama i čuvaj od tolikih neprijatelja koji žele uništiti svetu vjeru u ljudskim dušama.
U tolikim našim svakodnevnim tjeskobama, žalostima, duševnim i tjelesnim bolestima, utječemo se Tvom Majčinskom Srcu koje najbolje pozna svu radost nadanja i sve muke stradanja.
Pomozi nam ustrajati u molitvi Crkve da se pokorom čistimo od grijeha, svakodnevno napredujemo u krjeposnom življenju, te da sveto umremo u Tvom naručju, a u nebu se radujemo s Tobom i Sinom Tvojim, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen! (kta)
Sarajevo, Sri, 31. Pro. 2025.
Novi Travnik, Sri, 23. Tra. 2025.
Aladinići pokraj Stoca, Čet, 03. Tra. 2025.
Pet, 21. Ožu. 2025.
Mostar, Čet, 20. Ožu. 2025.
Rankovići, Sri, 19. Ožu. 2025.
Sarajevo, Uto, 18. Ožu. 2025.
Sarajevo, Pon, 10. Ožu. 2025.
Zagreb, Čet, 27. Ožu. 2025.
Zagreb, Čet, 27. Ožu. 2025.
Međugorje, Čet, 27. Ožu. 2025.
Mostar, Čet, 27. Ožu. 2025.