Egzistencijalni pogled na patnju

Iako se uz riječ patnje najuže vežu riječi boli i trpljenja, ipak to nisu istoznačnice. Patnja je posebno stanje čovjeka i može prijeći u bol i trpljenja te se strmoglaviti u grijeh.

Kada neka osoba izgubi voljenu osobu, kažemo da zbog nje pati. Kada je čovjek protjeran iz svoje domovine, kažemo da pati za domovinom. Kada čovjek ima zarađeni novac koji treba a ne može do njega doći, kažemo da je stavljen u stanje patnje.

Iz navedenog je jasno da patnja nastaje na razmeđu čovjekovih težnja, potreba i zadanih životnih uvjeta. Patnja nije samo psihološko stanje čovjeka već prožima čovjekovo tijelo i označava stanje čovjekova duha.

Patnja je početno stanje čovjeka koji se našao u raskoraku između potreba i mogućnosti. Uz patnju su vezani razmišljanje, nada i strpljivost. To je stanje koje zahvaća cijeloga čovjeka. On bi htio iz toga stanja što prije izići, ali sam ne može. Ako voljena osoba dođe, ako je novac uplaćen, ako je dolazak u domovinu omogućen... patnja nestaje.

No, ako stanje patnje potraje i strpljenje prijeđe u trpljenje i bol, tada razumijevanje može prijeći u zbunjenost i sukladno tome zaključak da se rješenje potraži u promašaju (grijehu, tj. da se grozna situacija u čovjeku pretvori u čin nad kojim se svatko grozi).

Iz navedenog je očito da patnja zahvaća čovjeka pojedinca, a uvijek joj je rješenje u dimenziji društvenosti.

Dakle, egzistencijalni oblik patnje vezan je uz čovjekovu kulturu i društvenu razinu organiziranosti. Korijeni patnje vezani su uz čovjekovu ograničenost i svijest o sebi kao slobodnom biću, stoga se korijeni patnje ne daju uništiti, ali se kulturom čovjeka i organiziranjem društva mogu svesti na minimum.

Je li Isus patio?

Iz Isusovih rečenica: »Lisice imaju svoje jazbine, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu«, »Jeruzaleme, Jeruzaleme, koliko puta htjedoh skupiti djecu tvoju«, »Kako ne razumijete«, »To je zbog okorjela srca« - očito je da je i Isus patio. Svom dušom se dao da ljude nahrani, da im pojasni, da ih ozdravi, a oni na kraju traže njegovu smrt.

Isusova patnja je iscrpla njegovo tijelo, ali nije se odrazila na njegovu psihu i njegov duh. Stoga grijeh nije imao šansu, ali je očitovan spas, izlaz.

Patnja ima i svoju teološku stranu, što je predmet nove teme.