Tolkien dobiva spomenik u Westminsterskoj opatiji

J. R. R. Tolkien dobit će spomenik u znamenitom Pjesničkom kutu Westminsterske opatije, gdje se nalaze grobovi ili spomenici ponajvećih predstavnika britanske književnosti, objavio je Catholic Herald. Spomenik autoru Hobita i Gospodara prstenova trebao bi biti otkriven u proljeće 2027. godine, u povodu 90. obljetnice objavljivanja Hobita i 50. obljetnice posmrtnog izdanja Silmarilliona.

Spomenik će izraditi britanski kipar Stephen Broadbent, nakon konzultacija s Tolkien Estateom i stručnjacima za Tolkienovo djelo. Bit će visok oko dva i pol metra i ugrađen u jedan od kamenih stupova južnoga transepta opatije. Središnji motiv bit će Tolkienovo „Drvo Amalion“, odnosno „Drvo priča“ (Tree of Tales), motiv koji je pisac često crtao i kojim je simbolički povezivao različite priče, pjesme i legende svoje mašte.

Djelo će biti izrađeno uglavnom od različitih vrsta britanskoga drva, a u njega će biti ugrađen i dio poznatoga „Tolkienova stabla“, crnoga bora iz Botaničkoga vrta Sveučilišta u Oxfordu uz koji je pisac bio posebno vezan. Broadbent je zamislio spomenik kao svojevrsni „šumski“ prolaz kroz koji promatrač nazire drugi svijet, što izravno podsjeća na Tolkienov način stvaranja Međuzemlja.

Tolkienovo uvrštenje u Pjesnički kut predstavlja jedno od najviših simboličkih priznanja koje britanska kultura može iskazati književniku. U tom dijelu Westminsterske opatije pokopano je ili spomenikom obilježeno više od stotinu pjesnika, dramatičara i književnika. Tradicija je započela 1400. pokopom Geoffreyja Chaucera, autora Canterburyjskih priča. Chaucer ondje prvotno nije pokopan zbog književne slave, nego zato što je kao kraljevski službenik živio i radio u neposrednoj blizini. Nakon što je 1599. uz njega pokopan Edmund Spenser, prostor se postupno razvio u svojevrsni britanski književni panteon.

Među najpoznatijim imenima zastupljenima u Pjesničkom kutu su William Shakespeare, John Milton, William Wordsworth, George Gordon Byron, John Keats, Percy Bysshe Shelley, Jane Austen, sestre Charlotte, Emily i Anne Brontë, Charles Dickens, Rudyard Kipling, T. S. Eliot i C. S. Lewis. Shakespeare, primjerice, nije pokopan u opatiji nego u Stratford-upon-Avonu, ali se od 1741. u Pjesničkom kutu nalazi njegov monumentalan mramorni kip. Charles Dickens, za razliku od njega, ondje je doista pokopan.

Za Tolkiena priznanje ima i posebno religijsko značenje. Westminsterska opatija danas pripada Anglikanskoj crkvi, ali njezini su korijeni duboko katolički. Benediktinci su se na tom mjestu nastanili oko 960. godine, a anglosaski kralj sv. Eduard Ispovjednik dao je u XI. stoljeću podići veliku opatijsku crkvu posvećenu sv. Petru. Njegovo svetište i danas se nalazi u samom srcu opatije. Nakon reformacije samostan je ukinut, a današnju Zbornu crkvu sv. Petra 1560. ponovno je utemeljila kraljica Elizabeta I. Opatija nije ni katedrala ni župna crkva, nego ima poseban status crkvene ustanove neposredno podložne britanskom monarhu.

Istodobno je riječ o središnjem sakralnom prostoru britanske monarhije. Od krunidbe Vilima Osvajača na Božić 1066. ondje se održavaju kraljevske krunidbe; kralj Karlo III. bio je 2023. četrdeseti monarh okrunjen u opatiji. U njoj je pokopano oko trideset engleskih i britanskih kraljeva i kraljica, a svetište sv. Eduarda Ispovjednika stoljećima je bilo jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta srednjovjekovne Engleske.

Zato je odluka da se upravo ondje trajno obilježi Tolkien, koji je svoju katoličku vjeru smatrao bitnim dijelom vlastitoga života i književne imaginacije, osobito znakovita. Ona ipak nije bez presedana. U Pjesničkom kutu već se nalaze spomenici nekolicini velikih katoličkih književnika, kao što su John Dryden, Alexander Pope, i isusovac Gerard Manley Hopkins.

Tolkien tako neće biti prvi katolik kojemu je dodijeljeno mjesto među velikanima britanske književnosti u Westminsterskoj opatiji, ali će biti jedan od najistaknutijih katoličkih autora XX. stoljeća koji su ondje dobili trajnu komemoraciju.

Posebnu simboliku ima i činjenica da će se Tolkienov spomenik nalaziti nedaleko od spomen-ploče njegova bliskog prijatelja C. S. Lewisa, autora Kronika iz Narnije. Lewisov je spomenik u Pjesničkom kutu otkriven 2013., na pedesetu obljetnicu njegove smrti. Tolkien i Lewis bili su profesori na Oxfordu i pripadnici književnoga kruga Inklings, čiji su članovi međusobno čitali i raspravljali o djelima u nastajanju.

Westminsterski dekan David Hoyle istaknuo je pri najavi projekta Tolkienovu vrijednost ne samo kao pripovjedača i znanstvenika nego i kao čovjeka „kršćanske imaginacije“. Prema njegovim riječima, Tolkien je svojim djelom pokazivao da opredjeljenje za život i krepost može zahtijevati žrtvu i hrabrost.

Tolkien, koji je umro 1973. u 81. godini, pokopan je sa suprugom Edith na groblju Wolvercote u Oxfordu. Novi spomenik u Westminsterskoj opatiji predstavljat će trajno nacionalno priznanje njegovu mjestu u britanskoj književnosti – u neposrednoj blizini Chaucera, Shakespearea, Dickensa i njegova prijatelja Lewisa.

(kta/m.g.)