Misa zadušnica i sprovod fra Ljube Lebe

Sprovodna misa za pokojnog člana Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Ljubu Lebu koji je, opremljen svetim sakramentima, preminuo 20. rujna 2026. u 75. godini života, 56. godini redovništva i 48. godini svećeništva, služena je u utorak 22. rujna u Posušju, objavljeno je na stranici Provincije.

Euharistijom je predsjedao, uz suslavlje pedesetak svećenika, vikar Provincije fra Miro Šego. Crkva je bila ispunjena redovnicima, redovnicama, rodbinom i prijateljima pokojnika.

U homiliji je fra Miro govorio o kršćanskoj nadi u uskrsnuće, istaknuvši da se smrću „život mijenja, a ne oduzima“.

„Riječi Isusove iz današnjeg evanđelja: 'Oče! Hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: neka gledaju moju slavu… Njima sam očitovao tvoje Ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima' (Iv 17, 24.26), ulijevaju nadu i pružaju utjehu. Te nas riječi pozivaju da smrt motrimo u svjetlu Kristova vazmenog otajstva i potiču nas da svoju nadu položimo u Onoga koji je uskrsnuće i život“, kazao je.

Pojasnio je da se tu ne radi samo o jednostavnoj Isusovoj želji već te riječi objavljuju „odlučnu Učiteljevu volju da njegovi apostoli i učenici, taj privilegirani Očev dar Sinu, budu uvijek s njime u vremenu i vječnosti“. „Taj 'hoću', kojim se Isus neposredno prije smrti obraća Ocu, istodobno je i molitva i traženje. To izražava nedokučivu tajnu koja obuzima život svakog kršćanina, ali posebno život onih koji su poput apostola pozvani svojim poslanjem slijediti Isusa. U Evanđelju je o apostolima zapisano da je Isus izabrao one koje je htio da budu s njime (usp. Mk 3,14). Biti s Isusom i gledati njegovu slavu, to je svrha svakog kršćanskog života, a posebno svećeničkog“, naglasio je fra Miro.

Govoreći o fra Ljubinu životu i služenju, istaknuo je da je najveći dio redovničkoga i svećeničkog života proveo među hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj i Austriji, a posljednjih godina djelovao u Hercegovini, najprije u Mostaru, a potom u rodnom Posušju. Opisao ga je kao vedra, susretljiva i požrtvovna franjevca, posebno istaknuvši njegovo služenje vjernicima u sakramentu pomirenja. „Bog je nama dao dioništvo u njegovu životu te nam povjerio da danas zatvorimo jedan zemaljski krug. Početak u redovništvo iz Posušja i završetak životnoga puta u Posušju. Mi danas ovdje stojimo u zahvalnosti za darove koje je primio i koje su po njemu primili drugi ljudi. Ovdje zaokružujemo cijeli njegov život“, kazao je, dodavši da niti jedan životni krug ne postoji bez Boga, „a tamo gdje je njegov poziv, gdje je vjera u uskrsnuće Isusa Krista; krug koji je življen osobito u svećeničkome pozivu nikada se ne zatvara“.

Zahvalio je Gospodinu za sve što ih je povezivalo s fra Ljubom: za njegovo služenje i za njegove molitve, za sve radosti koje su s njim proživjeli, ali i sva trpljenja i patnje kroz koje je posebno nekoliko posljednjih godina prolazio u različitim bolestima. „Sve su to bili trenutci koji su još više povezivali onu nit bratskog zajedništva, često nevidljivu i ne zamjetljivu ali itekako prisutnu“, kazao je te na kraju uime Provincije još jednom izrazio kršćansku sućut članovima obitelji.

Na završetku svete mise pročitan je oproštajni govor provincijala fra Joze Grbeša, izraz sućuti biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Petra Palića, zatim oproštajni govor uime obitelji i rodbine te fra Ljubin životopis.

Sprovodna se povorka potom zaputila prema groblju Martića križ gdje je održan obred ukopa fra Ljubinoga tijela u fratarsku grobnicu.

Fra Ljubo je rođen 11. rujna 1952. godine u Rastovači, u župi Posušje, od roditelja Petra i Ruže r. Čutura. Kršten je 12. rujna iste godine u Posušju. Pučku je školu pohađao u rodnome gradu od 1959. do 1967., srednju u franjevačkome sjemeništu u Visokome od 1967. d 1971. Redovničko odijelo obukao je pred provincijalom fra Rufinom Šilićem 14. srpnja 1971. godine na Humcu, gdje je proveo i godinu novicijata, od 1971.-1972., a u istome će samostanu položiti i svoje prve zavjete 14. srpnja 1972., u rukama provincijala Šilića. Svečane zavjete položio je u Tomislavgradu 1978. godine. Filozofsko-teološke studije započeo je u Sarajevu najprije u vremenu od 1972. do 1974. godine, a 1974. biva pozvan služiti vojni rok do rujna 1975. Studij nastavlja u Sarajevu od 1975. do 1976., a potom u Freiburgu od 1976. do 1979., gdje je i diplomirao.

Đakonom ga je zaredio biskup Karl Gnädiger 13. lipnja 1979. u Freiburgu, a prezbiterom biskup Anton Hänggi u Solothurnu, 24. lipnja 1979.

Najveći dio svoga redovničkoga i svećeničkog života i rada fra Ljubo je proveo u među hrvatskim iseljenicima Njemačkoj i Austriji, i to na sljedećim službama: kao župni vikar u Frohnleitenu, Austrija, od 1. rujna 1979. do 16. studenoga 1980.; župnik u Deutschfeistritu, Austrija, od 1980. do 1986.; ponovno župni vikar u Frohnleitenu, Austrija, od 1986. do 1988.; župnik u Blankenau i Müsu, Njemačka, od 1988. do 2001.; župnik u Kleinlüderu, Njemačka, 2011. do 2019.; ponovno u Blankenau, Njemačka, od 2000. do 2011, te od 2014. do 2019.

Godine 2019. dolazi u Mostar gdje do 2022. godine vrši službu ekonoma Provincije. U Mostaru je sve do 2025. bio i župni vikar. Od srpnja 2025. do svoje smrti bio je službom župni vikar rodnoga Posušja. (kta)