Propovijed nadbiskupa Vukšića u župi Srima pokraj Šibenika

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić, u prvu nedjelju Došašća 27. studenog 2022. predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca u mjestu Srima pokraj Šibenika uz koncelebraciju župnika don Ante Pavlovića i osobnoga tajnika don Dine Mustafija.  Ovom Svetom misom završeni su 13. Dani kulturne baštine Hrvata Bosne i Hercegovine Šibensko-kninske županije. Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

GOSPODIN DOLAZI, PROBUDI SE TI ŠTO SPAVAŠ

Prva nedjelja Došašća; 13. dani kulturne baštine Hrvata BiH

Župa blaženog Alojzija Stepinca; Srima, 27. studenoga 2022.

Srdačno zahvaljujem Zajednici Hrvata Bosne i Hercegovine Šibensko-kninske županije za poziv da, zajedno sa svima vama, sudjelujem na obilježavanju 13-ih dana kulturne baštine Hrvata BiH i da predvodim ovo svečano Misno slavlje u župi Srima, čiji je nebeski zaštitnik blaženi Alojzije Stepinac. Najiskrenija hvala šibenskom biskupu Tomislavu, s čijim blagoslovom se događa ovo Euharistijsko slavlje, te župniku don Anti i svim župljanima za prijateljsku otvorenost i velikodušnost, kojom su nas primili i ugostili. I poseban pozdrav svima vama iz Zajednice i organizacijskog odbora, koji svojim djelovanjem pokazujete koliko živo želite čuvati kulturne i druge veze s krajevima iz kojih potječete. I naravno srdačan pozdrav i zahvala predstavnicima lokalne i županijske vlasti, koji vas podržavaju u vašim plemenitim nastojanjima da, njegujući baštinu svojih rodnih krajeva ili krajeva svojih predaka, obogaćujete kulturni život ove županije i tako povezujete hrvatski narod iz različitih krajeva. To oplemenjuje i obogaćuje i vas, koji ste doselili, i vaše prijatelje, koje ste ovdje našli. I jer je važno i potrebno da se to radi i da u tomu budete otvoreni i ustrajni, zato ponizno molimo: Neka dragi Bog, po zagovoru blaženog Alojzija i svih ostalih hrvatskih blaženika i svetaca, blagoslovi vas i svako vaše nastojanje u tom smislu!

I.

Danas je prva nedjelja Došašća kojom cijela Crkva započinje vrijeme priprave za obilježavanje svetkovine Božića. Njome svečano proslavljamo uspomenu na rođenje Spasitelja svijeta, Isusa Krista, koji je postao čovjek i u sebi na savršen način ostvario susret i prijateljstvo Boga i čovjeka. Također, svatko od nas vjernika ovom nedjeljom započinje razdoblje svoje osobne priprave za duhovni susret s Gospodinom koji mu dolazi.

U odlomcima iz Svetoga Pisma, koji se danas navješćuju vjernicima po cijelom svijetu, dominiraju dvije teme. Jedna je dolazak Gospodinov a druga je budnost čovjeka. I osim što su to dvije vrlo uočljive tematike, istovremeno se radi o dva kretanja. Jedno je dolazak Božji ususret čovjeku a drugo je čovjekov duhovni hod prema Bogu. Svrha tih dvaju kretanja je susret Boga i čovjeka na način da se, po Božjem milosrđu i po svom obraćenju, čovjek oboži, i da se Isus u njemu na duhovan način očovječi. To jest, poruka je da Bog dolazi prema čovjeku ali je poruka također da Bog susreće samo onoga čovjeka koji je „pripravan". To jest, onoga čovjeka koji je u duhovnom pokretu obraćenja i želi se susresti s Gospodinom koji dolazi. Ili, kako piše apostol Matej u današnjem Evanđelju, jedno je „dolazak Sina Čovječjega" (Mt 24,37), a drugo je ostvarenje Isusova poziva učenicima: „Bdijte...!" i: „Budite pripravni" (Mt 24,42.44).

Bog je uvijek onaj koji prvi u pokretu. Njegova je inicijativa na koju je čovjek pozvan odgovoriti. Tako je bilo kod povijesnog Isusova dolaska na ovaj svijet. Tako je u primjeru svakoga obraćena čovjeka sve do naših dana i tako će biti ubuduće, sve do posljednjega Isusova dolaska kojega s vjerom očekujemo i za koji se u nadi pripravljamo. I jer nam nije dato znati kada će se to dogoditi, u vremenu nade zlatno pravilo predstavljaju Isusove riječi: „Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi" (Mt 24.42). Ovo „bdijete" svakako ima duhovno značenje kretanja prema Bogu i poziv je na obraćenje, prvenstveno u svrhu naše priprave za vječno spasenje i za konačan Isusov dolazak. Obraćenje nas sprema da na prikladan način dočekamo svetkovinu Božića i da se na ispravan način pripravljamo za vječnost. To posebice naznačuju Isusove riječi: „Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi" (Mt 24,44).

II.

„Sin Čovječji dolazi" glavna je poruka današnje nedjelje cijelomu ljudskom rodu. A „budite pripravni!" glavni je njezin poziv koji je upućen prema uhu i srcu svakoga čovjeka i koji zato odjekuje na svim euharistijskim slavljima. Pri tomu valja uočiti kako se osnovni naglasak ne sastoji u tomu da je Bog u pokretu sa željom da nađe prikladan stan u čovjeku, a čovjek u pokretu da s Bogom ostane sve dok ne pođe s ovoga svijeta kada dođe vrijeme odlaska. To dvoje Sveto Pismo poznaje kao činjenice. A naspram napasti da se zatvorimo samo u pasivno promatranje važnosti Božjega dolaska među ljude i da obilježavamo samo uspomenu na njega, naglasak je na tomu kako Bog dolazi, kako mu čovjek ide u susret, kako čovjek Bogu pripravlja prostor i nudi stanarsko pravo u svom životu i kako se njih dvojica susreću.

Objašnjenje ovoga „kako" nudi sveti Pavao svojom jednostavnom i veličanstvenom poukom koju je zabilježio na nekoliko mjesta u svojim spisima, a danas nam je predstavljena u odlomku iz njegova pisma što ga je poslao prvoj kršćanskoj zajednici u Rimu.

Vrijeme je, rekao bi apostol Pavao, da shvatimo ovaj čas. Odnosno, njegove su riječi iz današnje poslanice: „Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti" (Rim 13,11-13). To je izričaj koji samo drukčijim riječima poziva na obraćenje. Jer što drugo znači „shvatiti ovaj čas", „prenuti se od sna", „odložiti djela tame" i „obući se u svjetlo"? Ili kao što je napisao kršćanima u gradu Efezu: „Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist" (Ef 5,14).

Osim što je jasan u načelima i književno slikovit u izričaju, Pavao je istovremeno i vrlo konkretan kada iznesena načela tumači kroz čovjekova djela konkretnoga života tako što kaže: „Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom" (Rim 13,13-14).

III.

„Zaodjenuti se Kristom Gospodinom" i s njim živjeti veličanstveno je poslanje i velika čast. No napast duhovne pospanosti, mrtvila i djelâ tame velika je i stalna opasnost. Ali duhovni poziv i očekivanje, koji su naviješteni u današnjem odlomku iz poslanice Rimljanima, iako vrlo zahtjevni, obratili su brojne ljude i velike grešnike, izveli su ih iz duhovne tame, obasjali ih svjetlom i vratili ih na pravi put na kojemu su susreli i našli Boga, ostali s Bogom a neki od njih čak postigli i trajan vijenac svetosti.

Sveti Augustin je možda najpoznatiji od svih grešnika koji se obratio čitajući upravo današnji odlomak iz Poslanice Rimljanima. On, vrlo uspješan kulturni radnik i, prije obraćenja, čovjek s navikama „hollywooda" starih dana, u svojim spisima svjedoči da se obratio čitajući upravo odlomak koji smo danas slušali. Augustin to opisuje ovako: „Otvorim i pročitam u tišini poglavlje na koje su najprije pale moje oči: 'Ne živite u gozbama i pijankama, ni u mekušnosti i nečistoći, ni u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista, i ne zadovoljavajte tijelu u požudama' (Rim13,13sl). Nisam htio dalje čitati, niti je bilo potrebno. Odmah naime kako dođoh na kraj te rečenice, raspršiše se sve one tmine mojih sumnja kao pred svjetlom sigurnosti koje se razlilo mojim srcem." (Ispovijesti, 8,12,29)

Pokušavao je Augustin i prije toga probuditi se iz svoga duhovnoga sna i osloboditi se djelâ tame, ali nije uspijevao ustati iz duhovnoga mrtvila i zaodjenuti se Kristom. To svoje stanje duhovne uspavanosti i borbe protiv njega Augustin samome Bogu objašnjava ovim riječima: „Tako me je teret ovoga svijeta, kao u snu, slatko pritiskivao, a misli kojima sam o tebi razmišljao bijahu slične pokušajima onih koji hoće da se probude, ali ponovno zapadaju u san jer ih svlada njegova težina. A kako nema nikoga koji bi uvijek želio spavati, i kako je po općem zdravom sudu bolje biti budan, ipak čovjek većinom odgađa otresti se sna kad mu udove obuzima teška mlitavost, pa ga, iako mu je već neugodan, radije prihvaća, premda je već došlo vrijeme da ustane: tako sam ja sigurno znao da je za mene bolje predati se tvojoj ljubavi nego popuštati svojoj požudi; ali ono mi se sviđalo i pobjeđivalo me, a ovo mi se mililo i vezalo me. Nisam naime znao što da ti odgovorim kad si mi govorio: Ustani ti koji spavaš, probudi se od mrtvih, i rasvijetlit će te Krist (Ef 5,14). Sa svih si mi strana pokazivao da istinu govoriš, ali ja uopće nisam znao što da odgovorim, iako svladan istinom, osim tromih i pospanih riječi: 'Odmah! Evo, odmah! Počekaj malo!' Ali to 'odmah i odmah' nije imalo kraja, a 'počekaj malo' otezalo se nadugo. Uzalud sam se radovao tvome zakonu po unutarnjem čovjeku, kad se drugi zakon u mojim udovima opirao zakonu mojega uma i vodio me u ropstvo zakonu grijeha koji bijaše u mojim udovima (Rim 7,22sl). Zakon grijeha, to je sila navike koja vuče i drži duh i protiv njegove volje istim pravom kojim u nju dragovoljno upada" (Rim 7,24sl). (Ispovijesti, 8,5,12)

Vjerojatno bismo mogli prepoznati i sebe u sličnom stanju duhovnoga traženja i pokušaju napuštanja djelâ tame. Nastojali smo i dosada shvatiti svoj pravi čas i pokušavali osloboditi se duhovnoga sna. Pokušavat ćemo to i ubuduće jer nam je iskrena želja zaodjenuti se Kristom Gospodinom i hoditi u svjetlosti. I pri tomu molimo: Neka nam u tim nastojanjima pomogne zagovor svetog Augustina koji je to uspio.