Patron župe sv. Josipa Radnika na Palama

Vjernička zajednica na Palama, 15-ak km istočno od Sarajeva, proslavila je 1. svibnja 2026. svoj patron: sv. Josipa radnika. Misno slavlje predslavio je mons. Miro Relota, OFM, vojni ordinarij u BiH, izvijestila je Nedjelja.

Uz biskupa Miru, u jedinoj drvenoj župnoj crkvi u BiH, koja je i nacionalni spomenik, koncelebriralo je 13 svećenika, među kojima su bili župnici nekoliko sarajevskih župa te umirovljeni vrhbosanski svećenici. Sudjelovalo je i 80-ak vjernika zajedno s nekoliko redovnica različitih družbi koje su za ovu prigodu došle iz Sarajeva. Nazočne je na početku pozdravio i izrazio dobrodošlicu župnik i vojni kapelan na Palama i u Rajlovcu vlč. Fabijan Stanušić. U konteksu proslave zaštitnika radnika spomenuo je kako je ova župa i ustanovljena zato što su ju nastanjivali radnici. Primijetio je da i danas na ova područja dolaze ljudi s istoka u potrazi za poslom koji se čak i po rasi razlikuju od Europljana te je spomenuo kako i ova malobrojna zajednica može „oživjeti“ jer je „Bogu sve moguće“.

Rad, obitelj i povjerenje u Boga

U prigodnoj propovijedi mons. Relota je progovorio o sv. Josipu „kao uzoru i zaštitniku svih koji rade, ali i svih koji trpe zbog rada ili nedostatka rada“.

„Sv. Josip bio je običan radnik, tesar. Nije bio bogat, nije bio slavan, ali je bio pravedan. Njegove ruke bile su umorne od rada, ali njegovo srce bilo je puno Boga. U njegovoj radionici nije se samo izrađivalo drvo – tamo se oblikovao život, tamo je rastao Isus“, kazao je biskup Miro te podsjetio na vezu između rada i čovjekova dostojanstva, stavivši obitelj kao parametar vrjednovanja uz pitanje: „Radim li za svoju obitelj ili živim kao da je posao važniji od nje?“ Na tom tragu ukazao je na problem ekonomskih emigracija koja pogađaju ovdašnje podneblje, istaknuvši kako je to „duboko ljudska rana“. „Odlazak često znači: žrtvu, samoću, suze koje se ne vide. Sv. Josip i to razumije. I on je bio izbjeglica. Morao je pobjeći u Egipat da zaštiti svoju obitelj. Znao je što znači nesigurnost, tuđina, borba za opstanak. Zato danas molimo za sve naše ljude u inozemstvu: da ih Bog čuva, da im daje snagu, da ne izgube vjeru i identitet, da se, ako je moguće, vrate svojim domovima. I molimo za one koji su ostali: da ne izgube nadu, da ne žive u gorčini, da pronađu snagu u Bogu“, naglasio je vojni biskup te posvijestio kako rad može biti „put svetosti“, čemu je sv. Josip izvrstan učitelj. „Josip nije imao sigurnost kakvu mi tražimo. Nije znao što ga čeka sutra. Ali je znao kome vjeruje. To je ključ njegove snage. I mi danas živimo u nesigurnosti: hoće li biti posla, hoće li plaća biti dovoljna, kakva nas budućnost čeka. Ali Bog ostaje isti. Ako stavimo Boga u središte, i nesigurnost dobiva smisao“, poručio je biskup Miro.

Prva postaja Drinskih mučenica

Nakon popričesne molitve župnik Stanušić je zahvalio nazočnima na dolasku te pozvao sve na ručak u župnome dvorištu.

Kao što je to već tradicija, misno slavlje pjesmom je uzveličao Katedralni zbog „Josip Staler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Valja podsjetiti kako je mala katolička zajednica na Palama uzdignuta u rang župe 1928. Prigodom pravljenja prvog „Šematizma Vrhbosanske nadbiskupije“ nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1959., imala je 120 župljana, a 1991. taj je broj iznosio 395. Danas ovu župu čini 50-ak katolika od koji je znatan broj u mješovitim brakovima. Osim toga, ostala je u povijesti upamćena kao prva postaja križnoga puta časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, danas poznatih kao bl. Drinske mučenice. (kta)