Govor nadbiskupa Vukšića na otvaranju izložbe „Tragovima našeg postojanja“ u Parlamentarnoj skupštini BiH

U zgradi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, u utorak 21. travnja 2026., pod nazivom „Tragovima našega postojanja“ upriličeno je otvorenje izložbe projekata i nacrta katoličkih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini. Na svečanosti je, uz ostale, sudjelovao i nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić koji je na početku uputio prigodni govor okupljenima, a koji u nastavku prenosimo u cijelosti:

Katolički je vjerski nauk da sveopća Crkva Kristova u pojavnom smislu u povijesti postoji u partikularnim Crkvama i sastoji se od istih posebnih Crkava (usp. Dogmatska konstitucija o Crkvi „Lumen gentium“, br. 23). Taj nauk je također neodvojiv od katoličke vjerske istine da sve partikularne Crkve istovremeno postoje u općoj Crkvi i od opće Crkve (Ivan Pavao II., „Govor Rimskoj kuriji“, 1990. godine; Kongregacija za nauk vjere, „Pismo biskupima“, br. 9, 1992. godine). Te pak koje su imenovane posebne, odnosno partikularne Crkve, u hrvatskom izričaju nazivaju se biskupije.

Osim što su biskupije, u teološkom smislu, konkretan izraz i povijesno očitovanje opće Crkve, koja po njima postaje vidljiva, i što, u istom smislu, kao katoličke, biskupije mogu postojati sȁmo kao sastavnice opće Crkve, u kojoj jesu i od koje jesu, biskupije su također vidljiv oblik organizirane Katoličke Crkve kroz povijest i mjesto planiranja, oblikovanja i provedbe svakoga dušobrižničkog djelovanja.

Unutar svake biskupije ili na njezinu području obično postoji i djeluje i mnogo drugih ustanova, pokreta, družba i manjih zajednica. Među njima svakako je najpoznatija ona koja se naziva župa i koja okuplja vjerničku zajednicu određenoga manjeg područja. A za ovu prigodu kad, na tragovima našega postojanja, otvaramo izložbu projekata i nacrta katoličkih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini, važno je napomenuti da u svakom od tih oblika organiziranja života u Katoličkoj Crkvi postoji također građevinska djelatnost i prijateljska otvorenost prema konkretnoj kulturi i njezinu izričaju, što za posljedicu ima različite stilove gradnje.

Prisutnost Crkve Kristove u našim krajevima posvjedočena je već na biblijskim stranicama. Tako, na primjer, apostol Pavao, piše da je on, u svojoj misionarskoj službi, osobno Evanđelje Kristovo pronio od Jeruzalema do Ilirika (Rim 15,19), a na drugom mjestu veli da je njegov učenik, koji se zvao Tit, otišao u Dalmaciju (2 Tim 4,10). I važno je napomenuti da su Ilirik i Dalmacija, koje spominje apostol Pavao kao poznate krajeve u Rimskom carstvu, obuhvaćali posebice južne dijelove današnje Bosne i Hercegovine. I jasno je da su u narednom razdoblju također na tom području bile osnivane starokršćanske biskupije te podizane i ukrašavane crkve o čemu do naših dana svjedoče arheološki nalazi. Bilo je to, naravno, u vremenu kad su neki drugi narodi obitavali ove krajeve i kad se na drugim jezicima ovdje slavilo Boga.

Kroz drugu polovicu prvoga tisućljeća stradale su te stare kršćanske građevine. Bilo je to tijekom dugoga procesa doseljenja novih naroda na ova područja, među njima i Hrvata. A nakon što je uslijedilo njihovo prihvaćanje kršćanske vjere, ponovno su podizane crkve i drugi sakralni objekti ali se, nažalost, smjenjivanje valova rušenja i podizanja nastavilo sve do naših dana.

Zbog više puta ponavljane, često grube i tragične, smjene povijesnih valova podizanja i rušenja, života skoro na izdisaju i ponovnoga buđenja, bitna oznaka katoličanstva na ovim prostorima jesu, s jedne strane, kontinuitet Crkve i ispovijedanja katoličke vjere te, s druge, lako uočljiv i prepoznatljiv vremenski diskontinuitet postojanja njihovih sakralnih objekata i preskakanje cijelih građevinskih i stilskih epoha.

Izložba, nazvana „Tragovima našega postojanja“, zbog svega rečenoga, je dragocjeno svjedočanstvo prvenstveno o dvadeset stoljeća prisutnosti katoličke vjere na području Bosne i Hercegovine. Uz to, ona svjedoči i o snažnoj vjeri katolika ovih krajeva iz koje je izrasla hrabrost vjerničkoga mentaliteta „iznova“, to jest skoro pa navika „idemo opet“ Bogu na slavu, čega je jedan od konkretnih izričaja i kontinuitet podizanja novih sakralnih objekata.

O tragovima starih sakralnih objekata i kontinuitetu podizanja novih vrlo rječito svjedoče projekti, nacrti, tlocrti i fotografije s ovih izloženih panoa te opsežna monografija koja je tiskana u povodu ove izložbe, čiji je nakladnik Arhiv Bosne i Hercegovine. Oni su izraz i plod pamćenja koje čuvaju različiti arhivi. No oni su također plod znanja, marljivosti i uloženoga truda autorâ ove izložbe i monografije. To su ponajprije gospođa Sandra Biletić i gospodin Šimun Novaković, ali i brojni njihovi suradnici, kojima dugujemo i izražavamo zaista duboku zahvalnost.

Hvala vam za vaš velik doprinos i što ste javnosti pokazali što imaju, čuvaju i pamte Arhiv Bosne i Hercegovine i druge ustanove Crkve i društvene zajednice. Bog vas blagoslovio!

Sarajevo, 21. travnja 2026.

✠ Tomo Vukšić, nadbiskup