AUDIO: Propovijed mons. Slađana Ćosića na patron župe Pale pokraj Sarajeva

Na patron župe sv. Josipa Radnika u mjestu Pale, petnaestak kilometara istočno od Sarajeva, Euharistijsko slavlje predvodio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije uz koncelebraciju trinaestorice svećenika. Propovijed mons. Ćosića prenosimo u cijelosti:  

"Mnogi ljudi propuste priliku jer je odjevena u radno odijelo i izgleda kao posao" – govorio je Thomas Edison, četvrti najplodniji izumitelj svih vremena. Shvaćanje da su posao i rad nešto što čovjeka samo iscrpljuje, doprinosi tomu da posao i rad vrlo lako bivaju lišeni svakog smisla. Kad god se to dogodi, čovjek se ravna prema svojim stavovima, od kojih su nam neki dobro poznati i glase: "Bolje badava ležati, nego badava raditi", ili: "Bolje gladan ležati nego sit raditi". Nasuprot tomu, godišnjim slavljem spomendana sv. Josipa radnika, Crkva nas poziva ponovno otkriti izvorni smisao rada, a koji se baš i ne nazire u naslovu koji 1. svibanj ima u hrvatskome jeziku i zakonodavstvu, pa tako i u društvu, točnije Praznik rada. Službeni naziv ovog dana u Hrvatskoj, podsjetimo, sve do 2001. bio je Blagdan rada.

Neovisno o nazivu današnjeg dana, Crkva pred nas stavlja jedan uzvišeni i divljenja vrijedan lik – onaj svetog Josipa radnika, »iz galilejskog grada imenom Nazaret…, iz doma Davidova« [Lk 1,26-27], koji je živio u poslušnosti Božjoj volji a svoj život i svoj rad, iz dana u dan, stavljao je u službu velike i beskrajne ljubavi prema Isusu i Mariji za koje je skrbio. Naše su misli, stoga, posebice usmjerene prema njegovom velikom srcu i njegovoj prelijepoj duši, koje krasi pravednost, poniznost, skrovitost, blaženstvo evanđeoskog siromaštva i mnoge druge kreposti. Zbog svega toga, rado ga uzimamo za svog zaštitnika i uzor, utječemo se u njegov zagovor i molimo ga da nas pouči kako živjeti kao što je on živio i kako služiti Isusu i Mariji kao što im je on služio.

U tom našem nastojanju, koje treba biti stalno, nadahnuće i snagu nalazimo u Riječi koja dolazi od Boga i koja govori o Bogu – a u kontekstu današnjeg slavlja, o Bogu koji radi.

Nije li lijepo znati da Bog, po čijoj riječi je postupao sveti Josip radnik [usp. Mt 1,24; 2,13.20], i Isus Krist na čiju riječ smo povjerovali [usp. Mt 13,58], nisu prezirali niti su se ustručavali raditi? U izvještajima o stvaranju, pisac Knjige Postanka svjedoči da Bog radi, djeluje, stvara i uređuje svijet do u detalje, ništa ne prepuštajući neredu ili slučaju, niti ostavljajući nedovršenim. Time se od samoga početka vrlo jasno daje do znanja da je rad aktivnost koja dolazi od Boga, i kao takav je izričaj i bitna odrednica po kojoj čovjek razumijeva svoje dostojanstvo koje mu pripada kao Božjem suradniku u djelu stvaranja. Rad je, dakle, puno više od ljudske potrebe i nastojanja ili brige oko vlastite egzistencije: rad je božansko-ljudsko djelo koje gradi, uređuje i uzdiže sve stvoreno i samoga čovjeka do onoga što se, najjednostavnije rečeno, Bogu veoma sviđa a čovjeku itekako koristi. Dakako, u pozitivnom smislu.

Sveti Matej nas vodi u Nazaret: Isus, sada već poznati učitelj i propovjednik, vraća se u svoj zavičaj, u grad svoga djetinjstva i mladosti [usp. Mt 2,23], u dom svojih roditelja, u mjesto u kojemu je »napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi« [Lk 2,52], a pod budnim okom svetog Josipa i u zanatu drvodjelje. Nazaret je, dakle, mjesto vjere, dom Marije i Josipa koji su prihvatili biti ponizni i vjerni suradnici u ostvarenju cjelokupnog Božjeg djela spasenja. Ali, isto tako, Nazaret je mjesto nevjere u kojemu žive svi koji sebe i sve svoje zatvaraju Isusovom otkupiteljskom djelu, pa stoga nimalo ne iznenađuje što u njemu ne žele vidjeti Sina Božjega nego tek drvodjeljinog sina [usp. Mt 13,55; Mk 6,3; Lk 4,22; Iv 6,42]. Ali, znatiželjno žele znati odakle mu »ta mudrost i te čudesne sile« [Mt 13,54].

Treba priznati da im je pitanje o načinu na koji Isus djeluje na svom mjestu. Isus naučava svojim inteligentnim i dubokim riječima, koje prati i potvrđuje svojim dosljednim djelima. Dosljednost i jedinstvo Isusovih riječi i djela nešto je što ni njegove 'susjede' nije ostavilo ravnodušnima; štoviše, u njima se pojavilo pravo pitanje pred kojim su, umjesto da traže odgovor vjere, prednost ipak dali neutemeljenoj sablazni [usp. Mt 13,57]. No, što je s nama? Koliko često u svakodnevnom životu, a možda čak i u našem srcu, naše riječi i djela su nepovezani, nedosljedni, udaljeni? S jedne strane, riječi, riječi i samo riječi; a s druge strane, djela ništa! Isus, naprotiv, svoje riječi potvrđuje djelima. "Kod Isusa – reći će papa Franjo – riječ ima vlast, ona je moćna, Isus je moćan. I to dotiče srce" (Angelus, 31. siječnja 2021.). Zbog dosljednosti njegovih riječi i djela, Isus je bio vjerodostojan. To jest, mnogi su ga rado slušali i vjerovali su riječima što su izlazile iz njegovih usta. Mi vjerujemo Isusu jer nam je navijestio Radosnu vijest i svoj život dao za nas. Bog ga je uskrisio i u njemu nam darovao vječni život, ali i pozvao nas živjeti poput njega! To jest, kao dosljedni i vjerodostojni učenici i svjedoci u svim svojim riječima i djelima.

Glede djela ili rada, dobro je postaviti pitanje: Zašto radimo? Mnogi smatraju da rade kako bi zaradili za kruh, odnosno za svoj život i život svoje obitelji. To je zaista istina. Ali, rad ima i drugih svrha kao što je, na primjer, da nam dopusti i omogući ostvariti se u onome po čemu smo jedinstveni, ili što nas podsjeća na dostojanstvo koje nam pripada kao Božjim suradnicima u djelu stvaranja, ili što nam pomaže doživjeti se korisnima i bitnima, te razviti darove, sposobnosti i znanje koje ćemo rado staviti u službu drugih. Koliko smo u tome uspjeli, govori i činjenica da je za udvostručavanje cjelokupnog znanja u 19. stoljeću bilo potrebno 100 godina, u 20. stoljeću samo 50, od 1950. samo 10, a danas se procjene kreću ispod te granice; za fiziku i kemiju neki navode da se količina znanja udvostruči svake tri godine.

Međutim, svi koji rade ili imaju posao ne doživljavaju ga nužno kao nešto što ih čini sretnima i zadovoljnima. Ponekad se rade poslovi koji se ne želi raditi ili ih se prihvaća iz krajnje potrebe i nužde. U tom slučaju, posao vrlo brzo postane mjesto pogodno za frustraciju, nezadovoljstvo, i slično. Stoga je vrlo važno na rad ili posao imati pravi pogled, točnije: rad ili posao nas ne čini sretnima samo kad nam pomaže izraziti se u punini svog dostojanstva, nego kad ga radimo iz ljubavi! Čak i najjednostavniji, najdosadniji i najzamorniji rad ili posao može biti lijep kad ga se radi iz ljubavi i za ljubav onoga prema kome je taj rad usmjeren ili onoga kome on koristi.

Dakako, treba dodati da je, uz rad ili posao, jednako potreban i odmor. Čak je i Bog sedmoga dana, nakon što je dovršio stvaranje neba i zemlje, »počinuo od svega djela svoga koje učini« [Post 2,3]. U tom smislu, odmor je tračak vječnosti usađen u vrijeme i u ispravnom odnosu s radom jamac je dostojanstvenog života. A to znači: ne samo rad jer ćemo postati robovi, i ne samo odmor jer ćemo se 'utopiti' u lijenosti koja je, prema narodnim izrekama, početak svakog zla i najkraći put do sramote!

Kao dio Vrhbosanske nadbiskupije okupili smo se u crkvi svetog Josipa radnika na Palama da Gospodinu povjerimo sve radnike, a posebice one koji djeluju u našim ustanovama. To činimo po zagovoru svetog Josipa, na početku mjeseca svibnja koji je posvećen pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji. "Veličina svetog Josipa – piše papa Franjo u Apostolskom pismu Patris Corde – leži u činjenici što je bio muž Marijin i Isusov otac" [br. 1]. Kao što je Isusa "naučio vrijednost, dostojanstvo i radost onoga što znači jesti kruh koji je plod nečijeg rada" [br. 6], danas ga molimo da nas uvede u svoje otajstvo poniznog predanja, velikodušnog služenja i ustrajne vjere; da nas pouči svoju vjeru ispovijedati riječima i djelima; i da nam pomogne bolje upoznati Isusovo otajstvo spasenja i Mariju, njegovu zaručnicu a našu Majku.

Znakovita je i hvale vrijedna odluka pape Franje od 2013. da ime svetog Josipa bude uključeno u euharistijske molitve, odmah nakon imena Blažene Djevice Marije. Isto vrijedi i za njegovu odluku od 1. svibnja 2021. da u litanije sv. Josipa uvrsti sedam novih zaziva: Čuvaru Otkupiteljev, Slugo Kristov, Služitelju spasenja, Potporo u teškoćama, Zaštitniče prognanih, Zaštitniče potlačenih i Zaštitniče siromašnih.

Neka nam ovo slavlje pomogne rasti u ljubavi prema ovomu velikom Svecu i u nasljedovanju njegovih vrlina i njegove revnosti. A on neka nam se očituje u svome očinstvu, vodi nas putem života, izmoli nam milost, milosrđe i hrabrost te nas brani od svakoga zla. Amen.  (kta)