Propovijed nadbiskupa Vukšića na otvaranju svibanjske pobožnosti u Olovu

Svibanjske pobožnosti na razini Vrhbosanske nadbiskupije tradicionalno započinju 1. svibnja hodočašćem Gospi Olovskoj u najstarije Gospino svetište na Balkanu. Tako je bilo i ove godine kada je, nakon prigode za svetu ispovijed te blagoslova hodočasnika i procesije s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice, euharistiju predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić. Koncelebrirali su provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, čuvar olovskog svetišta fra Ilija Božić te 20-ak svećenika. U cijelosti donosimo propovijed koju je tom prigodom uputio nadbiskup Vukšić:

„Službenica Božja Marija i Josip Radnik, dostojanstvo rada i prava radnika“
Olovo, 1. svibnja 2023.

Za današnje Misno slavlje uzeli smo molitveni obrazac, koji blaženu djevicu Mariju časti kao službenicu Gospodnju. Ovim molitvama zahvaljujemo joj za primjer posvema predane poslušnosti volji Božjoj i za primjer vjernog i predanog služenja Bogu i ljudima. Prihvatila je ono što je dragi Bog od nje očekivao i poslušno izvršila ulogu majke Božjega Sina, a ljudima je svojim porodom i majčinstvom posredovala Spasitelja svijeta i tako postala službenica svakoga čovjeka, posebice onoga koji se nada svome vječnom spasenju. Preporučamo se također u Gospin zagovor sa željom, da nas dragi Bog blagoslovi kako bismo uvijek i mi znali prepoznati i prihvatiti njegovu volju te slijediti Isusa spasitelja i kako bismo, kao Isusova braća i sestre, uvijek bili ponizni sluge i službenice, koji nasljeduju Marijin primjer radosnoga služenja. U tom smislu, na prvi dan Marijina mjeseca svibnja i na blagdan njezina zaručnika svetoga Josipa, kojega častimo kao marljiva radnika, prepuštamo se danas njihovim riječima i primjerima da nas vode i nadahnjuju.

I.

Blažena djevica Marija se priznaje službenicom Božjom i u Lukinu evanđelju dva puta sebe samu izravno naziva tim imenom.

„Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk 1,38). To su bile Marijine riječi kojima je s povjerenjem odgovorila na poziv s nebesa nakon što je u tom glasu prepoznala volju Božju i kojima je na veličanstven način ušla u povijest spasenja.

A malo kasnije, u odgovoru na radosni pozdrav, koji joj je uputila majka Ivana Krstitelja, sveta Elizabeta, uzvraćajući svojoj rođakinji za iskazano gostoprimstvo i veliko prijateljstvo, i osobito za riječi pozdrava u kojima je prvi put nazvana majkom Gospodinovom, u zahvalnoj molitvi, u onom u poznatom himnu koji je po svim svojim oznakama iznad svih ikada izrečenih himana, Gospa je klicala: „Veliča duša moja Gospodina što pogleda na neznatnost službenice svoje!" (Lk 1,49).

Da bi ispravan način razumio ime „službenica Gospodnja", smisao tog izraza i njegovu snagu, njegovu dubinu i njegovu poruku, i potom obvezu osobnoga nasljedovanja koja iz toga proizlazi, kršćanski vjernik treba posegnuti prije svega za svetim tekstovima koji opisuju „Slugu Gospodnjega".

II.

O sluzi Gospodnjemu Izaija prorok bilježi ove Božje riječi: „Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenja što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom" (Iz 42,1-4). Gospodin ga je u pravdi pozvao i čvrsto ga za ruku uzeo; oblikovao ga je i postavio za Savez narodu i svjetlost pucima zato da otvori oči slijepima, da izvede sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami (usp. Iz 42,6-7).

Na drugomu mjestu isti prorok bilježi, da je Gospodin blagoslovio slugu svoga tako što ga je izabrao, iskazao mu čast i darovao mu veliko dostojanstvo. Odnosno, Gospodin ga je pozvao od krila materina i od utrobe majke njegove spomenuo se njegova imena. Ali, osim što ga je obdario dostojanstvom i čašću, Gospodin mu je u svom promislu također odredio i poslanje i službu, koja proizlazi iz darovanoga dostojanstva, jer ga je postavio za svjetlost narodima zato da spas Božji do nakraj zemlje donese (usp. Iz 49,1-9).

Prorok tumači također u čemu se sastoji poslanje sluge Božjega ali i otpori na koje će nailaziti. On kaže: „Gospodin mi dade jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin mi uši otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospodin mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz kao kremen i znam da se neću postidjeti" (Iz 50,4-7).

Na poseban način pak ime „sluge Božjega" valja tražiti u duhu onoga što je činio i naučavao Isus Krist koji, kao posvema uspio i ostvaren lik sluge Gospodnjega, za sebe reče: „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10,43-45).

III.

Ovim hodočašćem na početku mjeseca svibnja, koji je izrazito obilježen pobožnošću kršćanskih vjernika prema Isusovoj majci Mariji, proslavljamo i blagdan svetoga Josipa radnika, koji je treća osoba svete Obitelji. Ovo je također dan kada cijeli civilizirani svijet časti i naglašava vrijednost ljudskoga rada i dostojanstva radnika, što se vrlo slaže s današnjim blagdanom sluge Božjega Josipa radnika, u čiji zagovor preporučamo sve radnike koji svojim poštenim trudom zarađuju sredstva za život.

Sluga Božji je, dakle, prije svega svaki onaj tko vrši volju Božju, tko misli i radi ono što Bog hoće, tko izvršava Božje naume i tako, kao što mu priliči, ostvaruje svoju sličnost s Bogom. Neke od svojih slugu, istina, Bog izabire i povjerava im posebnu čast i ulogu, kao što je na primjer bila Isusova majka Marija, ali svaki čovjek je pozvan u sebi živjeti sliku Boga samoga, prema kojoj je stvoren, i svojim radom nastavljati Božje djelo stvaranja i tako biti sluga Božji i prijatelj ljudi. To je izravna poveznica s današnjim svetim danom Josipovim, koji je radom svojih ruku hranio i uzdržavao svoju obitelj. Istovremeno, to je također izravna veza s današnjim svjetovnim blagdanom poštenoga rada i takvih radnika.

Sveto Pismo Boga predstavlja kao stvoritelja (usp. Post 1,1; 2,2) koji čovjeku povjerava da marno obrađuje zemlju (Post 1,28; 2,5-6) i da brižno čuva zemaljski vrt u koji ga je postavio (Post 2,15). Prema tomu, rad je jedna od oznaka čovjekova izvornoga stanja, a vrhunac biblijskoga naučavanja o radu je dan počinka koji je također volja Božja.

Isus je također više puta govorio kako treba poštovati rad. Osobno je velik dio svoga života proveo u Josipovoj tesarskoj radionici (Mt 13,55; Mk 6,3) pa čak i svoje poslanje on imenuje kao djelovanje (usp. Iv 5,17) i poučava da je svaki radnik vrijedan svoje plaće (Lk 10,7).

U tom duhu, glede dostojanstva radnika i poštivanja njihovih prava, s ovoga mjesta želimo ponoviti stalan nauk Katoličke Crkve (usp. Kompendij socijalnog nauka Crkve, Zagreb 2005., str. 213, 222-223), koji vrijedi jednako za svako društvo i svako vrijeme, pa i za naše vrijeme i za našu zemlju, da svaki poredak radniku treba omogućiti pravo na rad iz kojega proizlaze obveze državnih sustava i privatnih poslodavaca da radnicima osiguraju: „pravo na pravednu plaću, pravo na odmor, pravo na takav radni ambijent i proizvodne procese koji ne ugrožavaju fizičko zdravlje radnika niti vrijeđaju i ne ranjavaju njegov moralni integritet, pravo da se osigura vlastita osobnost na radnome mjestu te da se ne mora trpjeti nikakvo nasilje nad vlastitom savješću ili nad vlastitim dostojanstvom, pravo na prikladne subvencije nužne za uzdržavanje nezaposlenih radnika i njihovih obitelji, pravo na mirovinu kao i na osiguranje u starosti, bolesti i u slučaju nesreća povezanih sa samim radom, pravo na socijalne mjere povezane s majčinstvom, pravo na okupljanje i udruživanje."

To je volja Božja i nauk Crkve!

Neka po zagovoru službenice Gospodnje Marije, koja je vjerno vršila volju Božju, i svetoga Josipa radnika, Gospodin Isus, koji je poštivao ljudski rad i svojim ga riječima i djelovanjem blagoslovio, učini da svi mi budemo sluge i službenice Božje, da se sve nepravde isprave, da svi ljudi imaju prikladan posao i da radom svojih ruku mogu osigurati dostojanstven život sebi i svojim obiteljima. Po Kristu Gospodinu našemu!