Propovijed nadbiskupa Vukšića na Misnom slavlju u svetištu blaženih Drinskih mučenica na Banjskom brijegu u Sarajevu


Sarajevo,  Sri, 15. Prosinac 2021.

Nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, u večernjim satima u srijedu, 15. prosinca 2021. u svetištu blaženih s. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara Kćeri Božje ljubavi poznatih pod imenom Drinske mučenice, u crkvi Kraljice svete krunice na Banjskom brijegu u Sarajevu predvodio je svečano Euharistijsko slavlje na njihov spomendan. Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

 

 

NE TRČITE ZA SMRĆU I ČUVAJTE JEZIK OD OPAKIH RIJEČI

Do četvrtka uvečer 11. prosinca 1941. u mjestu Pale u svom samostanu, koji je nosio naziv „Marijin dom“, živjelo je ustaljenim redovničkim životom pet časnih sestara, članica Družbe kćeri Božje ljubavi. U skladu s karizmom i poslanjem vlastite zajednice, svjedočile su svoju katoličku vjeru. U samostanu su živjele prema pravilima svoje zajednice, a u mjestu vodile osnovnu školu, u njoj održavale nastavu, pomagale susjedima od kojih su najbrojniji bili pravoslavci, njegovale bolesnike, pekle kruh djeci državnoga dječjeg doma te, u skladu sa svojim mogućnostima, pomagale siromahe i prosjake. Zbog toga je njihova kuća bila prozvana gostinjcem siromaha.

I.

Do kobnoga prosinačkog četvrtka već je bilo prošlo dosta mjeseci prve ratne godine. Kroz to vrijeme na svim stranama nesigurnost je rasla a zlo se umnažalo. U njihovu mjestu također su se smjenjivale različite vojske. Smrt i nasilje sve su bili češći i povećavala se glad i siromaštvo. Nepovjerenje je jačalo a mržnja se umnažala. Tako je bilo u cijeloj Europi pa i na Palama. Rat se sve više pretvarao u svjetski te je uskoro i dobio taj naziv. Stoga je cijeli pošteni svijet vapio za mirom, za svjedocima dobrote, razumijevanja i uzajamnoga poštivanja.

Svih opasnosti i zala rata bile su svjesne i sestre u samostanu „Marijin dom“. Bilo im je posvema jasno da ni njih, kao ni druge ljude, nije zaobišla opasnost po život. To dokazuje, na primjer, jedno pismo od 16. listopada 1941. koje je poglavarica samostana poslala svojoj rođenoj sestri i obitelji u kojoj je rođena. Iz toga pisma proizlazi da je ona svjesna smrtne opasnosti te svojoj rodbini šalje dvije svoje fotografije s molbom da se nje, ako bude ubijena, sjećaju u molitvi jer će biti čudo – tako je pisala – ako sestre ostanu žive te je, s velikom hrabrošću i dubokom vjerom, dodala: „Neka nam dragi Bog dadne sretnu i lijepu smrt i ne treba nam ništa drugo.“

Iz ondašnjih zapisa znademo također da je sestra Jula 6. prosinca 1941. došla u Sarajevo radi nabavke živežnih namirnica za samostan i sirotinju. Ostala je tri dana i vratila se 9. prosinca na Pale. Dva dana nakon povratka, 11. prosinca, odnosno točno onoga tragičnoga četvrtka kad u sestre silom bile odvedene iz svoga samostana, još je napisala pismo jednoj časnoj sestri, koja se zvala Franciska. U tom pismu, kao tihi mirotvorac i samo nekoliko sati prije onoga što će se dogoditi istoga dana navečer, veli da je njezino poslanje moliti i žrtvovati se da ovo zlo prestane ili prijeći na bolji svijet da se ne bi moralo gledati toliko zlo.

U hladnu večer istoga dana, dok su Pale bile prekrivene snijegom, u samostan su upali ljudi zlih nakana, opljačkali su ga i zapalili, a svih pet sestara poveli sa sobom u zarobljeništvo prema padinama Romanije. Sutradan, u petak ujutro, prema kasnijem svjedočenju jednoga zarobljenika, kojega su vodili zajedno sa sestrama a koji je međutim preživio, njega i četiri sestre četnici su poveli prema Goraždu. Putom sestre skoro da i nisu razgovarale već su samo molile. A kad bi štogod progovorile, izražavale su brigu za staru sestru koju su vojnici ostavili toga petka ujutro. U Goražde su svi, nakon četiri dana teškoga putovanja, dovedeni 15. prosinca oko pet sati popodne i smješteni u različite prostorije, odvojeno muškarci i četiri sestre. Malo nakon toga, prema svjedočanstvu nekoliko svjedoka, začula se vika muških glasova, provaljivanje vrata i plač iz ženskih usta. Borile su se sve dok im nije bila pokidana gornja odjeća. Onda je jedna otvorila prozor i iskočila a druge su je slijedile.

Sve ostalo je već poznato. A bila je hladna večer, u ponedjeljak 15. prosinca 1941. godine, i prvi dan trećega tjedna Došašća. Svjedoci čuli a Nebo uslišilo njihov uzdisaj na izdisaju: Gospodine, pomozi nam!

II.

Crkva Julu i ostale četiri sestre časti kao mučenice jer su branile svoj redovnički zavjet, obećan Kristu spasitelju, i nisu dopustile da bude pogažena njihova čast žene. Naspram mržnje prema ovoj moralnoj vrednoti kršćanske vjere, one su radije položile svoj zemaljski život iz ljubavi prema tom velikom načelu Isusova morala, prema vlastitom zavjetu i prema svom najvećem prijatelju Kristu. Tako je njihova obrana Isusova morala, svoga zavjeta i časti, to jest njihov način odlaska s ovoga svijeta postao doslovce primijenjen Isusov nauk da: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,12). Svojom vjernošću Isusovoj vrednoti, koju su željele nasljedovati, postale su slične Kristu koji se, kao prvi od svih mučenika, žrtvovao za velike ideale. Zbog toga, uzoritost i dostojanstvo kršćanskih mučenika ne mjeri se količinom mržnje i zla čije su oni bili žrtve, već se njihova veličina ogleda u snazi njihove ljubavi u kojoj su ustrajali do kraja – naspram, usred i suprotiva strašne mržnje.

Primjeri ustrajne vjernosti mučenika uvijek su važni i poticajni. Zato ih Crkva od svoga početka na poseban način časti. Snaga njihove dosljednosti nadahnjuje, a njihova sličnost s Kristom i dobrota, koju su činili, je način Božje prisutnosti među ljudima. I što je noć zla tamnija, njihova zvijezda svetosti i dobrote je sjajnija. Usred moralnoga mraka i izgubljenosti ljudi, primjeri se kršćanskih mučenika pojavljuju kao svjetlila koja naznačuju ispravan smjer i put. Njihovi životi i primjeri su draguljarnica i najveće bogatstvo Crkve. Oni su za nas kao kompas u ruci, koji zalutalom čovjeku pomaže da se sa stranputice vrati na pravi smjer i vodi ga pravim putom. A govor o mržnji, koja je progonila mučenike, tu je samo zato da podsjeća kako se nitko ne treba i nikada ne smije ponašati. Primjer njihova svjedočanstva jedina je prava tema i trajan poziv za nasljedovanje. Odnosno, kako poručuju mučenice čiji blagdan danas slavimo, poslanje je kršćana činiti, moliti i žrtvovati se da svako zlo prestane ili, ustrajući i svjedočeći za dobro koje je naše poslanje, prijeći na bolji svijet da se ne bi moralo gledati toliko zlo.

Nitko, nikada i ni na koji način ne smije ugroziti ljudski život, poručuju kršćanski mučenici. Nitko i nikada ne smije ugrožavati mir i prijetiti ratom. Nigdje na svijetu. To večeras poručuju, vape i mole Drinske mučenice. Zajedno s nama jednako zazivaju također sve majke u crnom, sve udovice, sve žene kojima je učinjena sila, svako siroče, svaka razorena kuća, svako ugašeno domaćinstvo, svaki nasilno oduzeti život, sve žrtve rata i svaki njihov grob. U tom smislu, opomena Drinskih mučenica postaje dodatno suvremena u naše dane koji obiluju neodgovornim riječima. Zato, zajedno sa svetim piscem Knjige mudrosti, posebice onima koji su pozvani u ime naroda donositi važne odluke u ovoj državi, ali i svima drugima, one poručuju: „Čuvajte jezik od opakih riječi… Ne trčite za smrću stranputicama života svojeg i ne navlačite na se propast djelima ruku svojih. Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta“ (Mudr 1,11-14).

Isus je sve ljude pozvao: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas“ (Iv 15,13). Stoga na kraju, po zagovoru Blažene djevice Marije, kojoj je posvećena ova crkva, i po zagovoru Drinskih mučenica, molimo i radimo neka svi ljudi poslušaju Isusa i neka među njima bude poštivanje života i dostojanstva, mir i sloga, dogovor i prijateljstvo. Po Kristu Gospodinu našemu.  (kta)

 

Vezana vijest


Nadbiskup Vukšić predvodio Misno slavlje u svetištu blaženih Drinskih mučenica na Banjskom brijegu u Sarajevu

U svetištu blaženih s. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara Kćeri Božje ljubavi poznatih pod imenom Drinske mučenice, u crkvi Kraljice svete krunice na Banjskom brijegu u Sarajevu svečano je proslavljena svetkovina u čast spomenutih mučenica.

33. Mladifest u Međugorju održava se od 1. do 6. kolovoza

Međugorje,  Pet, 20. Svi. 2022.

33. Mladifest u Međugorju održava se od 1. do 6. kolovoza

33. Mladifest – Međunarodni molitveni festival mladih održat će se i ove godine u Međugorju od 1. do 6. kolovoza. Geslo ovogodišnjeg Mladifesta je ‘Učite od mene i naći ćete mir’ (Mt 11, 28-30)

Međureligijska radionica Regionalnog ureda Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih regije Posavine i Medžlisa islamske zajednice Odžak

Odžak,  Pet, 20. Svi. 2022.

Međureligijska radionica Regionalnog ureda Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih regije Posavine i Medžlisa islamske zajednice Odžak

Održana radionica "Život, žena i dijete bez nasilja i diskriminacije te puna jednakopravnost u porodici i društvu"

Nadbiskup Gallagher: Vatikan je predan teritorijalnoj cjelovitost Ukrajine

Lavov,  Pet, 20. Svi. 2022.

Nadbiskup Gallagher: Vatikan je predan teritorijalnoj cjelovitost Ukrajine

Vatikanski tajnik za odnose s državama mons. Paul Richard Gallagher izrazio je ljubav pape Franje prema ukrajinskome narodu i njegovu predanost miru, susrećući mjesne vlasti u Lavovu

Papa: Scholas Occurrentes ima sposobnost stvarati pjesništvo i promjenu

Vatikan,  Pet, 20. Svi. 2022.

Papa: Scholas Occurrentes ima sposobnost stvarati pjesništvo i promjenu

Sveti Otac je u četvrtak, 19. svibnja u popodnevnim satima susreo međunarodni pokret Scholas Occurrentes, koji je nedavno priznat kao udruga vjernika međunarodnog karaktera