Propovijed biskupa Relote na euharistijskom slavlju u vojnoj kapeli Bezgrašnog začeća Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci

Vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota u pratnji predstavnika Vojnog ordinarijata Antonija Šutala posjetio je u ponedjeljak, 4. svibnja, vojarnu „Kozara“ u Banjoj Luci gdje je u vojnoj kapeli Bezgrašnog začeća Blažene Djevice Marije predslavio euharistijsko slavlje te se susreo s pripadnicima Oružanih snaga BiH. Propovijed mons. Relote prenosimo u cijelosti.

---

Draga braćo i sestre,

U današnjem Evanđelju Isus govori svojim učenicima u trenutku koji nije lagan. Nalazi se pred svojom mukom, a učenici su zbunjeni, nesigurni i puni pitanja. I upravo u takvoj atmosferi, Isus ne govori o strahu, nego o ljubavi, prisutnosti Boga i daru Duha Svetoga.

Kaže: „Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi.“

Ove riječi na prvi pogled zvuče jednostavno, ali u sebi nose duboku istinu: ljubav prema Bogu nije samo osjećaj, nego odluka. Ona se vidi u vjernosti, u ustrajnosti, u tome da čovjek ostaje na putu dobra i kada je to teško, kada nema priznanja ili kada je lakše odabrati drugačije.

U svakodnevnom životu, a posebno u službi koja traži odgovornost, disciplinu i spremnost na žrtvu, čovjek dobro razumije što znači čuvati zapovijed. No Isus ne govori samo o vanjskoj poslušnosti, nego o unutarnjoj povezanosti – o srcu koje razumije zašto nešto čini. Zato kaže: „K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“

To je jedna od najljepših i najdubljih Isusovih poruka: Bog ne ostaje daleko, nego dolazi blizu čovjeku koji ga ljubi. On ne dolazi samo kao promatrač, nego kao prisutnost koja oblikuje čovjekov život iznutra.

To znači da vjernik nije nikada sam u svojoj savjesti, u svojim odlukama, u svojim borbama. Bog ne napušta čovjeka u odgovornosti, nego ga prati i želi prebivati u njegovom srcu.

Zatim Isus govori o Branitelju – Duhu Svetome: „On će vas poučavati o svemu i dozivati vam u pamet sve što sam vam rekao.“

Ovdje se otkriva dinamika kršćanskog života. Vjera nije statična, nije samo sjećanje na prošlost, nego živa stvarnost koju Duh Sveti neprestano oživljava u čovjeku. On je onaj koji povezuje ono što je Isus rekao s onim što mi danas živimo.

Duh Sveti je unutarnji učitelj. On ne govori glasno, ali govori jasno u savjesti čovjeka. On pomaže razlikovati ono što je ispravno od onoga što je pogrešno, čak i onda kada su okolnosti složene i kada odluke nisu jednostavne.

Draga braćo i sestre, u ovom Evanđelju nalazimo tri ključne stvarnosti kršćanskog života: ljubav, prisutnost Boga i vodstvo Duha Svetoga. Ljubav – koja se pokazuje u djelima, a ne samo u riječima. Prisutnost Boga – koji dolazi k onome koji ga ljubi i ostaje s njim. Duh Sveti – koji poučava, vodi i podsjeća na Isusove riječi.

U životu, a osobito u službi koja nosi odgovornost za druge, čovjek često stoji pred odlukama koje nisu jednostavne. Tada nije dovoljno samo znanje ili iskustvo. Potrebna je savjest oblikovana vjerom, ali i otvorenost Duhu Svetome koji daje mudrost u pravom trenutku.

Zato je kršćanin pozvan živjeti ne samo po pravilima, nego po duhu Evanđelja – duhu ljubavi, pravednosti i istine. Jer pravila bez ljubavi postaju hladna, a ljubav bez istine postaje nejasna.

Isus nas danas podsjeća da Bog želi prebivati u čovjeku. To nije samo teološka istina, nego poziv: dopustiti Bogu da oblikuje naše misli, naše odluke i naše odnose.

U svijetu koji je često brz, zahtjevan i pun nesigurnosti, lako je izgubiti unutarnji mir. No Duh Sveti nije samo utjeha u trenucima slabosti, nego snaga koja čovjeka čini postojanim, razboritim i vjernim onome što je dobro.

Zato danas molimo: da nas Bog nauči ljubiti njegovu riječ, da nas nauči ostati vjerni i kada je teško, i da nas Duh Sveti vodi u svakoj odluci koju donosimo.

Neka nas Gospodin učini ljudima koji ne samo da znaju što je dobro, nego koji to i žive. Ljudi koji svojim životom svjedoče da Bog nije daleko, nego blizu – u savjesti, u srcu i u svakodnevnom služenju drugima.

Amen.