​​​​​​​Propovijed nadbiskupa Vukšića na misi đakonskog ređenja u sarajevskoj katedrali

U nedjelju, 20. listopada 2024. nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je svečano euharistijsko slavlje i za đakone zaredio šestoricu kandidata Franjevačke provincije Bosne Srebrene i jednog kandidata Vrhbosanske nadbiskupije. Tom prigodom nadbiskup Vukšić uputio je propovijed naslovljenu „Muževi na dobru glasu, puni duha i mudrosti“ koju u nastavku prenosimo u cijelosti:

Ređenje novih službenika oltara i navjestitelja Riječi Božje, odnosno slavlje sakramenta svetoga reda, uvijek je velika radost za svaku biskupijsku i redovničku zajednicu i čin je Crkve Kristove. No, taj svečani događaj, svaki put kad se zbiva, posljedica je također odluke i izbora konkretne osobe koja je, surađujući s milošću Božjom i posvema slobodno odgovarajući na inicijativu i poziv od Boga, izabrala biti ponizni sluga i posrednik Božjih sredstava spasenja, glasnik njegove Riječi i nauka, djelitelj svih ostalih darova i blagoslova koje Božja providnost, po zaslugama Isusa Krista spasitelja svijeta, nudi svima kao sredstva za čuvanje duhovnoga zdravlja na putu spasenja. Svečanost ređenja uvijek predstavlja i završetak određenoga životnog puta i zahtjevne priprave, odgoja i školovanja, koji su prethodno uspješno prošli oni koji primaju sveti red te ih zajednica smatra prikladnim za obnašanje časti i službe, koju primaju da bi bili suradnici Božji u njegovu djelu spasenja.

Cijela Crkva se danas raduje s vama, koji ćete danas primiti prvi stupanj svetoga reda na svom putu prema svećeništvu jer od danas ćete biti njezini predstavnici. Raduju se Nadbiskupija i Provincija sa svim svojim članovima jer ćete, zajedno s njima, u dijelu Naroda Božjega, u kojemu one djeluju, vršiti najveći dio svoga poslanja. Raduju se i vaši roditelji, rodbina, prijatelji jer vide ostvarenje vaših nakana i planova. I zahvaljujemo ponajprije dragomu Bogu što vas je pozvao. I vama što ste odgovorili na njegov poziv da mu budete sluge i glasnici. Hvala i vašim roditeljima, obiteljima u kojima ste rođeni i odrasli, svim učiteljima, nastavnicima, profesorima i odgojiteljima, koji su vam na razne načine pomagali i svojim doprinosom uvelike omogućili, da se ovo današnje slavlje može dogoditi.

I.

Đakonska služba kao već postojeća u Crkvi zabilježena je na stranicama Svetoga Pisma. Tako se, na primjer, na početku Poslanice Filipljanima, za koju bibličari kažu da je napisana 62. godine, čitaju riječi: „Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima (σὺν ἐπισκόποις) i poslužiteljima (καὶ διακόνοις). Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!" (Fil 1,1-2).

Iako na biblijskim stranicama izostaje detaljan opis sadržaja i načina službe đakona, u Prvoj poslanici Timoteju, koja je napisana sȁmo koju godinu poslije, navedene su neke kvalitete koje đakoni trebaju imati. Tamo se kaže da oni trebaju biti ozbiljni ljudi, ne dvolični, ne odani porocima ni prljavu dobitku. Trebaju imati i nositi otajstvo vjere u čistoj savjesti. A prije negoli prime ovu službu, isti sveti pisac traži neka se kandidati najprije iskušavaju pa tek onda, dokažu li se prikladni i budu li besprigovorni, neka obavljaju službu (usp. 1 Tim 3,8-10).

Obično se u crkvenoj tradiciji kao prvo ređenje đakona smatra događaj koji je opisan u Djelima apostolskim, a zbio se u Jeruzalemu u prvim godinama apostolskoga djelovanja. Naime, kako je rastao broj obraćenika na kršćansku vjeru, tako su se umnažale obveze i službe apostola koje oni nisu više stizali obavljati. A uz to, postojala je još jedna važna okolnost koja je požurila taj važan događaj. Naime, iako se kršćanska zajednica u tom ranom vremenu Crkve, koje je poznato i kao jeruzalemsko razdoblje, još uvijek sastojala uglavnom od obraćenika sa židovske vjere, ipak su među njima bile prepoznatljive dvije grupe. Ustvari, jedni su bili obraćenici sa židovstva a dolazili su iz grčke kulture i govorili grčkim jezikom, i vjerojatno su bili u manjini, a drugi su bili domaći ljudi, židovskoga jezika i kulture, te je među te dvije kulturološke i jezične grupe iste kršćanske zajednice dolazilo do nesporazuma zbog toga što je manjinska grupa smatrala da su u svagdanjoj brizi bile zanemarene osobe u potrebi iz njihova kruga.

Okolnosti, koje su nastale u jeruzalemskoj zajednici i koje su onemogućavale apostole da se posvema posvete službi koju im je Isus povjerio, zahtijevale su njihovu reakciju i rješenje. Zato: „Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: 'Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi" (Dj 6,2-4).

II.

Danas je pred nama također sedam muževa: Marin, Dario, Driton, Anton, Tonči, Matej i Tomislav. Vjerujemo na dobru glasu i punih Duha i mudrosti koje ćemo postaviti u đakonsku službu.

U posvetnoj molitvi, koju ćemo u ime Crkve danas izgovoriti nad njima, po zagovoru prve sedmorice đakona, prisjetit ćemo se najprije, da Gospodin Crkvi svojoj daje širiti se i razvijati kako bi se povećao novi narod Božji. Ona nije dobro uređena organizacija nego Tijelo Kristovo i zato bogata raznolikošću milosti. Ona je također skladna u različitosti svojih članova i po Duhu Svetom divnim ustrojstvom trajno sjedinjena u jednu svetu katoličku i apostolsku.

Potom će biti spomenuto da su na početku Crkve Isusovi apostoli izabrali sedmoricu da im pomažu u svakidašnjoj službi. A nakon izbora, apostoli su im povjerili da poslužuju te su obred ređenja izveli izgovaranjem molitve i polaganjem ruku.

Molit ćemo Gospodina da milostivo pogleda na vas, koji ćete biti posvećeni za služenje Božjim svetim oltarima, sa željom da na vas pošalje Duha Svetoga, kako bi vas dar njegove milosti ojačao za vjerno vršenje službe. I neka vas resi: iskrena ljubav, zauzimanje za bolesne i siromašne, skromnost u upravljanju te potpuna neporočnost i obdržavanje duhovne stege.

III.

Želimo da u vašim životima uvijek sjaje Božje zapovijedi. Neka vaš primjer i ponašanje potiču ljude da vas nasljeduju. Budite uvijek jaki i ostanite nepokolebljivi u Kristu. Neka vas ispravna savjest uvijek ima razloga hvaliti. Nasljedujte Krista koji je došao svima služiti na putu spasenja. Tako će i za vas vrijediti biblijske riječi da „oni koji dobro obavljaju [đakonsku] službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu" (1 Tim 3,8-13).