Propovijed nadbiskup Vukšića na Misi bdijenja u sarajevskoj katedrali

Svečanu Misu bdijenja u uskrsnoj noći, u kasnim večernjim satima u subotu 8. travnja 2023. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata BiH mons. Tomo Vukšić. Prigodnu propovijed nadbiskupa Vukšića pod naslovom „Izlazak iz lošeg u dobro i prijelaz iz dobra u naše još bolje“ prenosimo u cijelosti:

 

 

Za vrijeme obreda Vazmenoga bdijenja predviđeno je da bude naviješteno nekoliko odlomaka iz Staroga Zavjeta, među kojima se može čak i birati, ali uz izričitu naredbu da se nikada ne izostavi čitanje izvještaja o izlasku izabranoga naroda iz ropstva. Taj izvještaj se mora čuti u ovoj noći jer se radi o Pashi izabranoga naroda, o uspomeni na događaj kad je izabrani narod izašao u slobodu i obećanu zemlju.

Nakon tih navještaja, uz slavljeničko oglašavanje zvona s tornjeva, pale se svijeće na oltaru i, nakon što je dugo nije bilo na Misnim slavljima, opet se čuje pjesma „Slava Bogu na visini“. A slaveći tom pjesmom Boga Isusa u visinama, ispovijedamo svoju vjeru u njegovo uskrsnuće, u njegovu Pashu, to jest u njegov izlazak iz zarobljenosti zakonima smrti i tami groba. I svijeće, koje opet gore, simboliziraju uskrsloga Krista koji je svjetlo svijeta i koji je svim ljudima putokaz prema vječnom životu jer, tko ide za njim, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života (usp. Iv 8,12).

Vazmeno bdijenje želi naznačiti i stvoriti stalno raspoloženje u kojemu kršćani čekaju. Uvijek trebaju biti s upaljenim svjetiljkama vjere, to jest budni, spremni na polazak i izlazak iz ovoga svijeta radi susreta s Kristom u vječnosti. Otprilike, kao što sada čekamo da svi uskoro u ovom slavlju budemo za istim Euharistijskim stolom sa samim Kristom, tako kršćani trebaju živjeti cijeli svoj život u želji da se na kraju nađu na vječnoj gozbi.

Izlazak izabranoga naroda je povijesna činjenica, koje se sljedbenici židovske vjere zahvalno sjećaju slavljenjem blagdana Pesaha. Taj izlazak se uvijek tumačio u vidu spasenja, koje Bog izvodi u svetoj povijesti svoje prisutnosti s onima koje je izabrao. Upravo na to podsjetio nas je proglas izvještaja o izlasku iz zarobljeništva i ulasku u slobodu obećane zemlje.

Novi izlazak ostvario se u Kristu, koji je po svom uskrsnuću prešao iz smrti u život, iz svijeta k Ocu nebeskom, iz poniženja u slavu, sa zemlje na nebo. To je Kristova pasha, njegov izlazak i njegov prijelaz. Ivan evanđelista piše da je i sam Isus svoju smrt i uskrsnuće shvaćao upravo kao prijelaz, kao izlazak i pashu. Veli: „Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio“ (Iv 13,1).

Isusov izlazak i prijelaz je početak treće pashe. Isus je, naime, do kraja ljubio svoje koji su u svijetu i sve to učinio radi njih. Zato je njegova pasha najava našeg izlaska i prijelaza! Ona je početna postaja izlaska i prijelaza svih kršćana i ostalih ljudi, koji se nadaju i djeluju za vlastiti izlazak i očekuju spasenje. „Tȁ Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“ (Iv 3,17).

Naša pasha je očekivani naš izlazak iz lošeg u dobro, a takav svoj prijelaz općenito nazivamo obraćenje. No, to nije dovoljno jer naša pasha treba imati svoj nastavak, koji se sastoji u prijelazu iz našega dobra u naše još bolje, a takav način života obično imenujemo idealom posvećenja.

U ovoj svetoj noći Isus je prešao iz smrti u život. A za nas, tako je pisao sveti Augustin, to znači da je svaki: „Prijelaz iz smrti u život posvećen [je] u Gospodinovoj smrti i uskrsnuću.“ Odnosno, za nas naša: „Pasha je prijelaz: prijelaz iz grijeha u život, iz krivnje u milost, iz zaraze u posvećenje.“

I na kraju, kao što smo čuli u Vazmenom hvalospjevu uskrsnoj svijeći koja naznačuje živoga Krista, svjetlo svijeta: „Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje. Noć je to koja nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje.“

Isus je obavio i završio svoje poslanje. A njegovo djelo spoja nebeskoga i zemaljskoga, božanskog i ljudskoga, ima svoj duhovni nastavak i stalno je prisutno uvijek kad se događa naš izlazak iz lošega u dobro i vazda blista kad mi izlazimo iz dobra u još bolje. (kta)