Propovijed nadbiskupa Vukšića na otvaranju svibanjske pobožnosti u Olovu

Svibanjske pobožnosti na razini Vrhbosanske nadbiskupije tradicionalno započinju 1. svibnja hodočašćem Gospi Olovskoj u najstarije Gospino svetište na Balkanu. Tako je bilo i ove godine kada je, nakon prigode za svetu ispovijed te blagoslova hodočasnika i procesije s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice, euharistiju predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić. Koncelebrirali su provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, čuvar olovskog svetišta fra Ilija Božić te 40-ak svećenika. U cijelosti donosimo propovijed koju je tom prigodom uputio nadbiskup Vukšić:

DA SE BOG RODI I NASTANI U LJUDSKIM DUŠAMA I SAVJESTIMA

Olovo, 1. svibnja 2024.

Kao zajednica Isusovih vjernika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji okupili smo se u Marijinu svetištu u Olovu na početku mjeseca svibnja, koji je njoj posvećen, s nakanom da nastavimo već lijepu tradiciju da ovdje započnemo niz marijanskih svibanjskih pobožnosti koje ćemo završiti, kao što je također lijep običaj, na kraju mjeseca u nadbiskupijskom Gospinu svetištu u Komušini.

Za današnje okupljanje hodočasnika kao molitvene obrasce i biblijska čitanja izabrali smo one koji su, u zbirkama Misa o blaženoj djevici Mariji, izravno posvećeni Gospi kao svetoj majci Gospodina našega Isusa Krista.

I.

Gospa je u životu, pobožnosti, teologiji i vjeri Crkve nazvana Bogorodicom upravo zato što je majka Gospodinova. A to da je Gospa „majka Gospodinova" njezin je najstariji naslov poslije osobnog imena Marija. Naime, tako ju je nazvala Elizabeta, majka Isusova preteče Ivana Krstitelja kad je, nadahnuta Duhom Svetim, nakon Isusova začeća, pozdravljajući Gospu, kazala: „Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?" (Lk 1,42).

Istina da je Marija majka Gospodinova razlog je pohvalnog i zahvalnog klicanja cijele Crkve u današnjem uvodnom misnom stihu koji glasi: „Blagoslovljena si, djevo Marijo, od Boga svevišnjega više od svih žena na zemlji. On je tako uzveličao tvoje ime, da neće iščeznuti tvoja hvala iz srca ljudi."

Tijekom izricanja molitve današnjega predslovlja, ponizno ispovijedajući vjeru u Gospino bogomajčinstvo, kao članovi Crkve i sljedbenici njezina Sina, i obraćajući se svemogućemu vječnom Bogu, zajedno s cijelom zajednicom katoličkih vjernika, izreći ćemo joj ove pohvalne riječi: „Ti si roditeljici svoga Sina učinio velike stvari i ne prestaješ po njoj u nama tvoriti spasenje. Ona uistinu po tvome mudrom promislu vrši majčinsku službu u Crkvi te je vjerna djeliteljica tvoje milosti: njezinim nas riječima potičeš, primjerima privlačiš da nasljedujemo Krista, a molitvama nam bivaš milostiv."

Kao današnja generacija Isusovih učenika koja, uza sve ostalo što jesmo i što se od nas očekuje zbog toga našeg dostojanstva i poslanja, nastavljajući neprekinuti niz naraštaja kršćana koji ispovijedaju vjeru u Marijino bogomaterinstvo, i mi smo također dokaz da se kroza svu povijest bez prekida ostvaruje Gospino proroštvo da će nju, upravo zato što ju je Bog izabrao da bude majka Gospodinova, svi naraštaji zvati blaženom jer je Gospodin pogledao na neznatnost službenice svoje (usp. Lk 1,45). Mi smo i skromna poveznica s budućim naraštajima koji će nastaviti ispovijedati istu vjeru tamo gdje mi stanemo.

II.

U današnjem prvom čitanju iz Svetoga Pisma (1. Ljet 15,3-4.15-16; 16,1-2) slušali smo kako je „David skupio sav Izrael u Jeruzalem da prenese Kovčeg Gospodnji gore na njegovo mjesto koje mu bijaše pripravljeno". Taj Kovčeg Gospodnji bio je svetinja nad svetinjama Izabranoga naroda, ljepota Izraela (usp. Tuž 2,1), mjesto iz kojega trajno govori Bog po svojim zapovijedima i samim time na svoj način i mjesto Božjega prebivališta. Kovčeg je u svojoj unutrašnjosti skrivao i nosio Božje zapovijedi, Riječ koju je Bog uputio ljudima sa željom da joj budu poslušni i da svoje živote usklađuju s njom.

Odlomak o Kovčegu Gospodnjem, ili o Škrinji Staroga Saveza, naviješta se okupljenoj zajednici vjernika na Misama koje su posvećene Mariji kao Bogorodici, upravo zato što je i Marija, kao kovčeg Novoga Zavjeta, u svom krilu nosila Riječ Božju, Isusa Gospodina, poruku Božju. Nosila je Riječ koja je sažetak svih Božjih poruka i svih njegovih zapovijedi. Zato Mariju, među mnoštvom drugih naslova, koje joj je Crkva dala i koje joj pučka pobožnost i duhovnost izriče u litanijama, oslovljavamo i pozdravljamo također riječima: „Škrinjo zavjetna!"

III.

U odlomku iz Ivanova evanđelja ponovno smo čuli vrlo poznatu zgodu iz Kane Galilejske gdje se se Isus, zajedno sa svojom Majkom, odazvao na poziv u svadbeno slavlje. I nije čudo što ga je ponestalo u ovoj vjerojatno siromašnoj obitelji jer su svadbe, kako kažu biblijski stručnjaci, u ona doba često trajale i po osam dana. No, bilo kako bilo, dogodila se velika nezgoda se da je ponestalo vina što je mladence i domaćine moglo izvrgnuti sramoti pred ostalim gostima. U toj nelagodnoj situaciji intervenira Gospa i, puna vjere da će njezin Sin sve urediti kako je najbolje, moli Isusa da pomogne. Stoga je poslužiteljima u Kani kazala: „Što god vam rekne, učinite!" (Iv 2,5). Time Marija ustvari nije tražila čudo, nego je molila pomoć, a ta Isusova pomoć ne isključuje čudo koje se zaista i dogodilo. Stoga, kao središnju poruku ovog odlomka trema prepoznati Marijin zagovor za pomoć, koji prethodi Isusovu čudesnom djelu kojim On tu pomoć pruža i rješava nelagodan položaj ljudi u potrebi.

I drugu vrlo važnu poruku i istinu, koja je sadržana u događaju iz Kane i koja je mnogo važniju od ove prve, čitamo u posljednjem retku današnjeg evanđelja koji glasi: „Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici" (iv 2,11). Odnosno, budući da je ovo bilo prvo čudo, koje je Isus učinio svojom božanskom moći, cijeli događaj Božja objava i kršćanska vjera tumače kao trenutak objave i očitovanja Isusova božanstva, na koje je najvažniji odgovor bilo to što su u njega povjerovali njegovi učenici.

IV.

Na kraju se pitamo: Što nam Providnost Božja, polazeći i oslanjajući se na misli današnjih odlomaka iz Svetoga Pisma, danas u Olovu poručuje i na što nas posebice poziva?

Ponajprije, Providnost želi i očekuje da, u svom nasljedovanju Isusa Krista i nastojanju da svoje živote uskladimo s Božjom voljom, slijedimo primjer i način na koji je to Gospa činila. Kovčeg Gospodnji ili Škrinja zavjetna, kao mjesta u kojima Bog ima prebivalište na zemlji, slika su Gospe, koja poziva također svakoga kršćanskog vjernika da u duhovnom smislu njegov život bude mjesto u kojemu Bog uvijek nailazi na dobrodošlicu i ima prikladno i trajno prebivalište. Stoga je ovo trenutak da svatko od nas u tišini svoje savjesti i odgovorno pred Bogom, koji to od nas očekuje, sebi odgovori na pitanje: Je li moj život stvarno „kovčeg za Gospodina" u kojemu Bog zaista imaju dolično mjesto i u kojemu se primjenjuju njegova pravila? Ako je tako, Bogu hvala i neka traje! A ako pak nije tako, Gospin način života je primjer za ispravljanje svih mogućih pogrešaka.

Majka Gospodina našega Isusa Krista nije bila sȁmo „škrinja zavjetna", u kojoj je Bog imao dolično prebivalište, već je ona svijetu i ljudskom rodu donijela i darovala Spasitelja. A slijedeći njezin primjer, svi Isusovi učenici, pozvani su biti duhovni „kovčeg Gospodnji", to jest mjesto u kojemu boravi Bog, odnosno sebe obraćati i posvećivati. Ali, pozvani su također donositi Boga svijetu u duhovnom smislu, kao misionari duhovno ga rađati, to jest propovijedati ga i svjedočiti, i tako stvarati pretpostavke da se u ljudskom društvu širi prostor u kojemu će Bog imati prikladno mjesto te da se tako Bog rodi i nastani u ljudskim dušama i savjestima.

Danas smo se u ovom svetištu okupili ponajprije kao hodočasnici, koji časte Gospu i žele joj izreći pohvalne molitve. Neki su došli zahvaliti za uslišanja. Uz to, mnogi od nas, a možda i brojni, došli su također zato što, u manjem ili većem obliku, imaju svoje svakodnevne potrebe i želje, za koje bi voljeli da se ostvare. Neki su pak vjerojatno danas došli zato što su u situaciji koja je za njih nelagoda, bol, zabrinutost ili opasnost i željeli bi se toga osloboditi.

Neka dragi Bog u hodu Crkve kroz svibanjske pobožnosti, po zagovoru Majke Gospodinove, usliša naše nakane i želje koje su na slavu njegovu i potrebne za naše dobro i spasenje. Po Kristu Gospodinu našemu.