Kruševo: Propovijed biskupa Petra Palića u prigodi 40. obljetnice smrti biskupa Petra Čule

U župi sv. Ilije proroka u Kruševu kraj Mostara u utorak 29. srpnja misnim slavljem kojeg je predslavio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić i predstavljanjem knjige „Izvješće mons. Josepha Patricka Hurleyja o religijskim prilikama u Jugoslaviji od veljače 1946. do veljače 1947.“ vlč. Bojana Ivešića, obilježena je 40. obljetnica smrti najpoznatijega sina te župe, mostarskog biskupa Petra Čule. Propovijed mons. Palića prenosimo u cijelosti.

HOMILIJA ZA 40. OBLJETNICU SMRTI BISKUPA PETRA ČULE

Čitanja: 1. Ivanova 4,7-16; Ev: Iv 11,19-27

Draga braćo i sestre u Kristu!

1. Danas se okupljamo kako bismo obilježili 40. obljetnicu povratka u kuću Očevu sina ove župe i mostarsko-duvanjskog biskupa mons. Petra Čule, pastira koji je vodio ovu biskupiju nepokolebljivom ljubavlju i vjerom, čak i u veoma tamnim trenucima povijesti našega naroda na ovim prostorima. Božja providnost željela je da današnja čitanja govore upravo o ljubavi i uskrsnuću, temama koje su duboko obilježile život i službu nadbiskupa Čule.

2. U prvom čitanju apostol Ivan nas podsjeća: „Ljubljeni, ljubimo jedni druge, jer ljubav je od Boga: i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.“ Ove riječi nisu samo poziv na ljudsku ljubaznost, nego su izričaj duboke teološke istine: Bog je ljubav, i onaj tko živi u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.

Nadbiskup Čule je duboko razumio ovu istinu. Tijekom dugih godina zatočeništva pod komunističkim režimom, kad inače u ljudskom srcu prevlada ogorčenje ili mržnja prema progoniteljima, biskup u zatočeništvu nastoji čuvati srce od ovih osjećaja i njegovati ljubav. Iako će i sam priznati da je doživio tešku psihičku krizu, u njegovu srcu nema osude, nego molitve za snagu da može izdržati sve kušnje.

Sv. Ivan u svojoj poslanici nastavlja poučavati sve nas da je ljubav u tome da nismo mi ljubili Boga, nego je On prvi ljubio nas i poslao svoga Sina kao pomirnicu za grijehe naše. To je srž kršćanstva: božanska inicijativa ljubavi koja prethodi svakom našem odgovoru. Biskup Čule je u svome životu nastojao živjeti upravo iz ove sigurnosti i onda kad je bio podvrgnut poniženjima i trpljenjima. Pokušavao je prepoznati vlastitu patnju kao sudjelovanje u Kristovu uskrsnom misteriju.

3. Danas je spomendan svetih Marte, Marije i Lazara, Isusovih prijatelja. U Evanđelju po Ivanu slušamo razgovor između Isusa i Marte nakon Lazarove smrti. Suočena s tugom zbog bratova gubitka, razgovara s Isusom. Isus izjavljuje: „Ja sam uskrsnuće i život; tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I tkogod živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ A zatim postavlja temeljno pitanje: „Vjeruješ li ovo?“

Marta daje odgovor, koji je ispovijed vjere koju je svaki kršćanin pozvan izgovoriti: „Da, Gospodine, vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet.“

Biskup Čule je živio od te vjere. Tijekom sedmogodišnjeg zatočeništva, oduzetih sloboda i ljudskog dostojanstva, održao je živu nadu u uskrsnuće. Na taj je način pokazivao, kao i mnogi prije njega i nakon njega, da zatvorske rešetke mogu zatočiti tijelo, ali ne i duh koji teži slobodi djece Božje.

Biskup Čule je u svome pastirskom životu nastojao ljubav koju je propovijedao pretvoriti u konkretna djela. Katedrala u Mostaru, koja je njegovom upornošću izgrađena nakon tridesetogodišnjeg čekanja, ostaje vidljivi znak njegove ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi. U vremenu kada je komunistički režim nastojao izbrisati svaki vjerski znak, biskup Čule imao je hrabrosti izgraditi katedralu ne kao izazov vlasti, nego kao svjedočanstvo vjere i nade za buduće generacije.

Izgradnja katedrale bila je svojevrsna proročka gesta, da narod koji svoje pouzdanje stavlja u Boga koji je ljubav, ima budućnost, unatoč neprijateljskom okruženju i protivničkim političkim sustavima.

4. „Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge“, riječi su sv. Ivana, koje su bile živo iskustvo biskupa Čule u njegovoj osobitoj brizi za svećenike biskupije.

U vrijeme biskupa Čule broj dijecezanskih svećenika se utrostručio, s 30 na 90, što pokazuje njegovu brigu prema duhovnim zvanjima i nastojanje oko dobrobiti svojih svećenika. No, činjenica je da su i svećenici, koji su se u trenucima biskupova zatočeništva i svojevrsne obezglavljenosti osjetili poput siročadi, bolje razumjeli što znači imati pastira, odnosno živjeti bez pastira, vođe i učitelja.

Biskup Čule je svojim životom nastojao pružati svjedočanstvo života u Kristu. Čak i kada ga je režim proglasio „civilno mrtvim“, oduzimajući mu građanska prava, on je nastavio živjeti puninu Božjeg života, koju je hranio euharistijom i osobom molitvom.

Nakon puštanja na slobodu, mogao je gajiti ogorčenje ili tražiti osvetu. Međutim, on je, unatoč i unutarcrkvenim problemima u našoj biskupiji i političkom sustavu koji je bio neprijateljski prema vjeri, nastojao podržavati plamen vjere i u svećenicima i u Božjem narodu koji mu je bio povjeren. Osnivao je nove župe, podizao i blagoslivljao nove crkve, obilazio vjernike i naviještao Riječ Božju.

5. Braćo i sestre, danas ne obilježavamo obljetnicu smrti biskupa Čule samo kao neko puko sjećanje na prošlost, nego želimo crpiti nadahnuće za sadašnjost i budućnost. U svijetu koji je još uvijek obilježen podjelama, mržnjom, ratovima i progonima, pozvani smo svjedočiti istu ljubav koja je vodila život biskupa Čule.

Biskup Čule nam nije ostavio samo baštinu u kamenoj gradnji, kao što je katedrala i druge crkve, nego nam prije svega kao primjer ostaje njegova nepokolebljiva ljubav prema Bogu i Crkvi koja je ustrajna i u najvećim kušnjama.

I mi smo, kao Marta u Evanđelju, pozvani danas obnoviti svoju vjeru u uskrsnuće: „Da, Gospodine, vjerujem da si ti Krist, Sin Božji.“ Ta vjera daje nam snagu suočiti se s izazovima našeg vremena, znajući, kao što je život biskupa Čule pokazao, da ljubav može biti jača od mržnje, da istina može biti trajnija od laži i da život može biti moćniji od smrti.

Dok slavimo ovu euharistiju, sakrament Božje ljubavi, molimo Gospodina da obnovi u nama milost krštenja, kako bismo mogli biti autentični svjedoci Božje ljubavi u današnjem svijetu.

Molimo i zagovor Marije, Majke Crkve, koju je biskup Čule na osobito način štovao i molio njezin zagovor.

Biskup Čule nam svojim životom svjedoči da Crkva može biti progonjena, ali ne poražena, jer je utemeljena na ljubavi Kristovoj, a ta je ljubav trajna, koja i nas ovdje i sada povezuje s vječnošću. Amen.