Zašto biskupi govore o spolnom odgoju uz proslavu Božića?

Zašto su božićne propovijedi hrvatskih biskupa obilježene temom zdravstvenog odgoja i upozorenjima na nedostatke njegovog 4. modula koji govori o spolnom odgoju? Na to pitanje u blagdanskom razgovoru za Hrvatski katolički radio odgovorio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić komentirajući Božićnu poruku koju je uputio vjernicima i u kojoj je govorio upravo o ovoj temi.

Za kardinala Bozanića, govor o Božiću i konkretnom čovjeku ide zajedno: „Božić je za čovjeka. I kada je riječ o Božiću, onda je i riječ o čovjeku. Kada govorimo o Božiću, ne možemo zatvoriti oči pred onim što živi konkretni čovjek. Upravo pomažući tom čovjeku donosi se i mir i ljubav u našu sredinu.“

Novinare HKR-a zanimalo je zašto toliki naglasak na ljudsku tjelesnost i spolnost? Je li tu čovjek najslabiji? „To je ironija koja nas prati. Primjerice, u vrijeme komunizma, kad se govorilo da nema Boga i nema vjere, kad se promicalo materiju, najviše su se bojali duha, onoga što piše u Knjizi, bojali su se poruke. Tako i čovjek koji se s jedne strane nalazi u situaciji današnjega života osjeća da je on napadnut, i to u onome što mu se želi izvući, u onome gdje ga se želi oslabiti. Tu je riječ i o tjelesnosti i o spolnosti. Čovjek je na tom području ranjiv i tu ga se razara. Ne dolazi Bog zbog toga da sebe proslavi, nego dolazi da spasi čovjeka. I ako se Bog utjelovio, čovjeka želi spasiti i u njegovoj duši i u njegovom tijelu. I utjelovljenje govori o važnosti tijela u svim segmentima i ako mi želimo promicati dobro čovjeka, onda moramo imati u vidu cjelokupnog čovjeka. Tu je problem u koji ulazi današnje društvo. I na tom području će biti još puno rada. Ponovno se očituje da čovjeka ne spašava čovjek nego Bog.“

Kardinal Bozanić ponovio je i što je cilj velike zauzetosti Crkve oko ove teme? „Ovdje je u pitanju odgoj koji se nalaže u javnim školama. One nisu državne, tu se vlast ne može predstaviti kao gospodar. Vlast je u službi tih škola. Za te škole doprinose svi građani i već iz te perspektive treba se gledati dobro svih. Mi upozoravamo na to da tu u prvom redu trebamo pred sobom imati roditelje koji imaju i ustavno pravo i pravo koje jamče međunarodne povelje da se brinu da nadziru i izabiru odgoj i obrazovanje za svoju djecu.“

Želja zagrebačkog nadbiskupa je da se u javnosti ne govori općenito da je Crkva protiv zdravstvenoga odgoja, jer ga ona podupire, ali i ukazuje na područja u kojima su problemi: „Željeli bismo da se na tome zaustave svi odgovorni i da to prostudiraju, i da onda odgovorno govore o pojedinim vidovima koje nudi taj 4. modul.“

Na kraju razgovora osvrnuo se i na najavljenu beatifikaciju svećenika Miroslava Bulešića. „On je svjedok vjere, mladi svećenik koji je ubijen iz mržnje prema Bogu i Crkvi. O njemu se nije smjelo govoriti. Kada sam se školovao u Gimnaziji u Pazinu, mi smo bili informirani o tome. Ali uvijek s jednom rezervom – to se ne smije javno govoriti. Branilo se govoriti o činjenici da se ubilo čovjeka. Očito oni koji su to izvršili, osjetili su da stvar nije završena, da mučenik živi i nakon smrti, da svećeniku Bulešiću nisu mogli nauditi time što su ga ubili i prekinuli njegov ovozemni život. Upravo u perspektivi zajedništva s Bogom, mi znamo da je on živ i da će sigurno biti veliki zagovornik Crkve u Istri, ali i svećenika i onih koji su danas na putu prema svećeništvu.“ Kardinal je spomenuo da je bl. Alojzije Stepinac Miroslavu Bulešiću pomogao u školovanju i bio je informiran o njegovom mučeništvu: „Bio mu je potpora, kao i mnogim mladim svećenicima koji su u ono vrijeme trpjeli.“ Osvrnuo se i na suvremeno mučeništvo: „Varali bismo se kad bismo mislili da danas nema mučeništva. Možda je danas u Crkvi prisutno jedno drugo mučeništvo koje nije krvavo, ali koje je itekako trajno. Mučeništvo je kad se čovjeka omalovažava, okrivljuje, kad mu se pripisuje što nije činio. Ima raznih vidova mučeništva koje žive vjernici, ali i mnogi ljudi u društvu.“

Razgovarala: Tanja Popec
Hrvatski katolički radio