Hrasno: Misa za poginule i stradale dijecezanske svećenike i bogoslove

U svetištu Kraljice Mira u Hrasnu u srijedu 5. kolovoza služena je sveta misa za 14 poginulih i stradalih dijecezanskih svećenika te dvojicu bogoslova Trebinjsko-mrkanske biskupije koji su život izgubili u Drugom svjetskom ratu i poraću, izvijestila je Crkva na kamenu.

Euharistijsko slavlje u suslavlju domaćega župnika don Vinka Raguža i trinaestorice svećenika predvodio je biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i trebinjski župnik don Ante Luburić. Unatoč velikim ljetnim vrućinama okupio se lijep broj vjernika.

Misa je slavljena u Hrasnu, središnjoj župi i svetištu Trebinjsko-mrkanske biskupije, jer su svi spomenuti svećenici jedno vrijeme pastoralno djelovali u toj župi a većina je upravo ondje obavljala svoju posljednju pastoralnu službu. Dodatni razlog održavanja spomena u Hrasnu jest činjenica da je sedmorica od njih rodom iz župe Hrasno ili su u njoj pastoralno djelovali.

Na početku misnog slavlja župnik don Vinko Raguž pozdravio je okupljene svećenike i vjernike izrazivši radost što su se okupili kako bi euharistijom zahvalili Bogu za život i svjedočanstvo četrnaestorice svećenika i dvojice bogoslova stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Don Ante Luburić na početku homilije istaknuo je da su se okupili „kako bismo zahvalili Bogu za živote četrnaestorice svećenika i dva bogoslova naše mjesne Crkve, kojih svjedočanstvo života čuvamo ovim spomenom“.

Polazeći od naviještenih čitanja iz Knjige proroka Jeremije u kojoj odzvanjaju riječi: „Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost“, te evanđelja o vjeri žene Kanaanke, propovjednik je povezao spomen svjedoka vjere i rodoljublja s obilježavanjem Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te blagdanom Gospe Snježne – Kraljice Mira.

Govoreći o životima stradalih svećenika i bogoslova naglasio je da se Crkva ne zaustavlja na njihovoj smrti, nego na vjernosti kojom su živjeli svoje svećeničko poslanje.

„Danas ne spominjemo u prvom redu kako su preminuli, nego kako su živjeli. Smrt je bila posljednje poglavlje njihove ovozemne biografije ali nije njezin smisao. Smisao je njihova života bio Krist kojemu su ostali vjerni u svakodnevnim obavezama. A ta ih je svakodnevna vjernost pripravila i za najveće kušnje“, rekao je don Luburić.

Istaknuo je kako njihov primjer nije tek predmet divljenja nego trajni poziv na vjernost Kristu u vlastitom životu.

„Zato nas danas njihovi životi ne pozivaju prije svega na divljenje nego na nasljedovanje. Oni ne traže da budemo oduševljeni njihovom prošlošću nego da ozbiljno preispitujemo vlastitu sadašnjost. Najveći spomen koji im možemo podignuti nije od mramora ni od bronce nego od vlastite vjernosti Kristu“, poručio je propovjednik.

Na kraju misnog slavlja vjernicima je podijeljen prigodni spomen-letak s fotografijama i kratkim životopisima četrnaestorice svećenika stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Za njih je slavljen ovogodišnji spomen: don Ante Bakula, don Nikola Bošnjak, don Ante Krešimir Buconjić, don Lovro Konjevod, don Martin Krešić, don Andrija Majić mlađi, don Jerko Nuić, don Mitar Papac, don Vide Putica, don Ivan Raguž, don Ilija Tomas, don Marijan Vujnović, don Ante Zrno i don Stanko Čotić te bogoslovi Ante Jukić i Srećko Čotić. Trojica svećenika ubijena su u četničkom napadu 1942. godine, jedanaestorica su ubijena ili nestala 1945., don Stanko Čotić umro je 1943. od tifusa, a don Mitar Papac poginuo je u namještenoj željezničkoj nesreći 1951. godine. (kta)